Dočekaš lipanj s idejom da jednom za promjenu izbjegneš ulogu boksačke vreće u Ligi nacija, a deset dana i četiri utakmice kasnije osjećaš se kao Tyson Fury dok na spavanje šalje Wildera ili Whytea. Nakon dvije vezane pobjede u Kopenhagenu i Parizu, svi se pomalo štipamo u nevjerici, jer "vatreni" u nikad komfornijem položaju ulaze u posljednje zavoje ove relativno nove utrke Uefina kalendara.
Do jučer u panici od ispadanja u B-razred - "sutra ujutro bih izbacio ovo natjecanje iz rasporeda", žalio se izbornik - Zlatko Dalić danas razmišlja o Final Fouru Lige nacija i još važnije - izlazi iz guste kadrovske magle koja se spustila nad nacionalnu momčad nakon završnice Eura 2020. Trebate ilustraciju? Ne trebate ići dalje od početne postave za utakmicu sa Škotskom na Hampdenu (3-1). Hrvatska je 22. lipnja prošle godine istrčala u sastavu (4-3-3): Livaković - Juranović, Lovren, Vida, Gvardiol - Modrić, Brozović, Kovačić - Vlašić, Petković, Perišić. Godinu dana poslije samo je nepoderivi kozmodisk na sredini terena zaista u punoj funkciji. Sve ostalo podložno je korekcijama, uključujući i najpopularnijeg mladog stopera na planetu (Gvardiol), kao i najboljeg Interova nogometaša u dvije trofejne sezone (Perišić).
Službeni oproštaj?
Ali lako za Gvardiola i Perišića: oni su u Dalićevim nacrtima s pravom podcrtani kao nezamjenjive karike prve momčadi, i tako će biti sve dok ih ozljede ili kartoni ne izbace iz pogona. Razloga za brigu imaju neki drugi igrači, i pritom više ne mislimo na Brunu Petkovića, koji je u ovom okruženju meteorski brzo uzletio i još brže se ugasio. Iz današnje perspektive, njegova se priča u nacionalnoj momčadi čini kao trajno zatvoreno poglavlje. Neke druge priče su, pak, za razliku od Petkove, karijerno zaokružene, ali još čekaju službene oproštajne utakmice, posljednji aplauz s tribina i cvijeće za kraj. Dejan Lovren u prvom redu, do njega Šime Vrsaljko, a onda i Domagoj Vida, kojem dvije utakmice nedostaju do ulaska u privilegirani "klub 100".
Trojica zaslužnih senatora uoči Svjetskog prvenstva polako razdužuju opremu i kompletiraju papire za mirovinsko osiguranje. Premda je nogomet nepredvidiv i do World cupa možemo se nagledati svakakvih preokreta, dok se s flomasterom u ruci igramo izbornika, ovoj trojici teško pronalazimo mjesto u zrakoplovu za Katar u studenom. Čak i kada u repu aviona oslobode dodatna tri mjesta, kao što je upravo učinila Fifa, dopustivši izbornicima da na put povedu 26 kandidata.
Krenemo li redom, iz našeg peterca, u vratarskom prostoru izbornik se suočava s najmanje upitnika. Dominik Livaković je zicer, njegov najstabilniji golman naoružan je međunarodnim iskustvom iz brojnih Dinamovih europskih utakmica, i dodatno potkovan 31 nastupom za nacionalnu momčad. Iako nije imao bajno proljeće u Osijeku, Ivica Ivušić je predstavom na Stade-Franceu demonstrirao da je potencijal za velike domete, kao što je to učinio i u rujnu prošle godine onom sjajnom partijom za reprezentaciju u Bratislavi. Trojica vratara računaju na jedno preostalo mjesto među putnicima. Donedavno je u tom poretku uvjerljivo najbolje stajao Ivo Grbić, ali je gubitkom rejtinga u Lilleu prepustio poziciju Nediljku Labroviću. Iza njih dvojice proviruje Lovre Kalinić, koji se poslije duže krize oporavio među Hajdukovim vratnicama.
Juranovićev privilegij
Ako se vratarski odjel stilski usklađivao s vladajućim trendovima, obrambeni red podvrgnuo se početkom lipnja "makeoveru" kakvim bi se ponosio i modni mačak. Duža apstinencija iz tračnica izbacila je Lovrena i Vidu, tako da je izbornik na startu Lige nacija tražio zamjenski par stopera, i pronašao ih u figurama Duje Ćalete-Cara i Marina Pongračića. Njihovo partnerstvo zaključeno je salvama zvižduka i uvredljivih parola na kraju utakmice s Austrijom u Gradskom vrtu. Nećemo pogriješiti ako kažemo da je za tandemom Martina Erlića i Josipa Šutala izbornik posegnuo u očaju. U grubim nacrtima njih su dvojica, barem zasad, figurirali kao nogometaši za posljednjih petnaestak minuta već dobivene utakmice. Onda su, silom prilika, istrčali u kavez s lavovima i dvije utakmice protiv Eriksena, Mbappéa i Benzeme doveli do kraja bez primljenog pogotka.
Ali kompletna je obrana zapravo iz ovog paket-aranžmana isplivala kao neka vrsta prikrivenog blagoslova za izbornika, jer na desnom boku je osvanuo Josip Stanišić i vrlo brzo uhvatio Erlićevu i Šutalovu frekvenciju. Po vokaciji stoper, Bayernov nogometaš lako se prilagođava zahtjevima na bočnim pozicijama, baš kao što i Josip Juranović nema problema sa "šaltanjem" na ovu ili onu stranu obrane. Juranović vjerojatno nikada neće postati Dani Alves niti Jordi Alba, ali savršeno koristi privilegij igranja pored Modrića, Brozovića i Kovačića. Maksimalno odgovoran u obrani, racionalan i jednostavan s loptom u posjedu, i uvijek raspoložen za sprint i traženje ispražnjenih džepova na suparničkoj polovici, on je san svakog veznog igrača koji ima jasnu ideju igre. A Hrvatska, eto, nekim čudom nakon trojca Boban - Prosinečki - Asanović još jednom u istoj generaciji ima trojicu veznjaka izvanserijskog kalibra. Pored Modrića, Brozovića i Kovačića, nogometaš Majerovih kvaliteta, friški kandidat za transfer u PSG, prisiljen je priliku čekati s klupe, a Nikola Vlašić se u takvoj podjeli uloga sada već noktima drži za rub Dalićeva rostera.
Šimić i Beljo na čekanju
Ako "vatrenima" u kompoziciji momčadi nešto nedostaje, onda je to do daljnjeg rasni golgeter. Proučivši manual Marija Mandžukića, pod radnim naslovom "kako stvoriti napadačku zvijer", Ante Budimir prerastao je u agresivnog ratnika, zgrabio dres i prerastao u favorita za startera na SP-u, ali još čekamo njegove golove. Najopasniji i najučinkovitiji hrvatski strijelci nisu tipične "devetke", već igrači brisanog prostora (Perišić) ili međuprostora (Kramarić). Potraga za "fox in the box" golgeterom se nastavlja, i na tom su planu još moguća iznenađenja. Prvi pokušaj s Markom Livajom na proljetnoj turneji u Kataru nije bajno završio, ali Livaja je i nakon toga nastavio zabijati za Hajduk. Dalić će željeti isprobati Petra Musu, a nije isključeno da ga klupskim nastupima sljedeće sezone na reakciju prisile Roko Šimić ili Dion Drena Beljo...
