Pregled talijanskih sportskih medija u ovom trenutku odaje dvije neuobičajene krajnosti calcia. S jedne strane euforija trese grad podno Vezuva i svakog trenutka ide u smjeru erupcije zbog povijesnog slavlja. Napoli, koji je 2004. doživio bankrot, te je izbačen u treći razred talijanskog nogometa, uhvatio je siguran kurs prema trećem scudettu u svojoj dugoj povijesti.
Paradoksalno jest da su Napolitanci ušli u (vjerojatnu) šampionsku dionicu nakon što su ljetos odlukom gazde De Laurentisa pustili sve etablirane lidere momčadi, te uz samonametnuti salary cap (do 3 milijuna eura maksimalne plaće) ekipirali mladu i motiviranu momčad. No, dok napolitanci oduševljavaju svoje, ali i tuđe navijače, gdje je druga, na tu poziciju "pretplaćena" škvadra velikana? Bodovno, daleko su zaostali za liderom. U nogometu jest sve moguće, ali ne vidi se zapravo realnog temelja da bi se ovaj odnos snaga u Serie A mogao promijeniti. Jer da su Juventus, Milan i Inter sposobni za takvu senzacionalnu prekretnicu oni se sigurno ne bi bili doveli u aktualnu situaciju. A što ta "situacija" znači?
Puno toga što nema veze s nogometnom igrom, ali je u velikom djelu uzročnog utjecaja na pad vrijednosti. Krenemo li od Juventusa, dovoljno je reći da je Stara dama opet zagrezla u nezakonitosti. Nakon što je 2006. izbačen u 2. ligu, Juventus je tražio putove povratka u vrh i pronašao ih. Dominirali su u drugom desetljeću trećeg milenija, osvajali mnoštvo scudetta, kupova i superkupova, finiširali vrhunski stadion, drugi kamp, podigli prihode. No, htjeli su i više, napokon iskoračiti u Europi, gdje su upisali samo dva naslova najboljih. Vlast Andrea Agnellija obilježene je financijskim vratolomijama i novom igrom eskiviranja zakona kako bi se olakšalo ambiciju euro iskoraka.
No, ostalo je na dva izgubljena finala LP od onih (Barcelona, Real) koji su im bili vodilja, iako realno Juventus, kao ni itko u Italiji, nema materijalne podloge da juri za tim velikanima. Simbolika kraha Juvea je Cristiano Ronaldo, koji je "isisao" blagajnu i kredite kluba, a da se povod njegovom dolasku, Liga prvaka, nije ostvario. Možda je još više simbolički prikaz novog kraja u Juveu bila skupština dioničara, na kojoj se uprizorio notorni Luciano Moggi, glavni vinovnik afere Calciopoli. On je na toj skupštini branio inkriminirano Agnellijevo vodstvo i djelovanje, što su mnogi tumačili kao jasan pokazatelj izgubljenog kompasa u torinskom velikanu.
Moggi, koji je doživotno izgnan iz nogometa, bez prava da se pojavljuje na bilo kojoj službenoj nogometnoj predstavi, prije nekoliko je dana izazvao novu napetost. Pojavio se na utakmici U-21 momčadi Napolija i Juventusa, te je utakmicu pratio pored klupa. To je izazvalo konsternaciju u javnosti, s Savez je odmah otvorio istragu. Netko će odgovarati za takvu "promociju" nogometa...
Juventus riskira dodatne kazne zbog falsificiranja bilanci i posljedničnog utjecaja na rezultate u Serie A. Kaznom od minus 15 bodova spušteni su na sredinu tablice, daleko od vrha i opcije ulaska (barem) u Ligu prvaka. Prijetnja novih minusa može dovesti do toga da bi nova kazna Juve odvela u borbu za ostanak. Dojam je, naime, da su u Italiji osobito kivni na ponavljanje nezakonitosti tog velikog kluba, te ih ovaj put još žešće kane kažnjavati, bez milosti...
Lanjski sretni dani u Milanellu su zamijenjeni depresijama. Vrlo brzo se to dogodilo i osjeća se teška atmosfera u i oko aktualnog (još) prvaka. Stefano Pioli je dao tetovirati scudetto kako bi ga vječno podsjećao na prvi naslov u njegovoj dugoj karijeri. Sigurno nije mislio Pioli da će se predrasude o njegovu radu opet aktualizirati nakon samo pola godine. Pioli je, kažu analitičari, u pravilu imao dobre početne faze u svim klubovima, izvrsne srednje etape, ali kad jednom počne gubiti, niz se više ne zaustavlja. Njegov karakter, sklonost da familijarizira sa igračima prvo mu donese veliku podršku svlačionice i druge posljedične plusove. Kako su igrači najveći sebičnjaci nogometa, čim stvari krenu slabije, okreću se svojem interesu i prepuštaju trenera da se gomba s problemima. U Milanu se, čini se, baš to događa.
No, nije natjecateljski efekt jedini problem kluba. Novi vlasnik iz Amerike, Gerry Cardinale i njegov fond Red Bird, nisu skloni ulaganjima koje su navijači očekivali. Istina je da se naslov nakon 10 godina vratio u vitrine Milanella, no mala potrošnja prijašnjih vlasnika smatrana je kao ključan limit da se Milan vrati nekadašnjem europskom sjaju. Cardinale ne da nije rastrošan, nego djeluje još pažljiviji u potrošnji od bivšeg vlasnika Singera. Je li tome razlog teret istraživanja u ispravnosti transakcija u kojima je Red Bird preuzeo dionice od Elliot fonda?
To će se vremenom pokazati, ali efekti financijske limitiranosti kluba vide se i u slučaju Rafaela Leaoa. Portugalac je želio produžiti ugovor i praktično je dogovorio uvjete (6,5 milijuna eura plus bonusi), ali je inzistirao na dvije stvari. Da Milan pomogne isplatiti njegov dug Sportingu Lisabon (otišao bez odštete, a nije smio) u visini 18 milijuna eura, te da mu izlaznu klauzulu, sada 150 milijuna, prepolovi, ali Paolo Maldini je odbio takvu opciju. Štoviše, naljutio se na igrača i kažu svjedoci, da je svađa bila vrlo glasna "na užas trenera i suigrača". No, kako Milan ima slabiju pregovaračku poziciju (istječe mu ugovor 2024.) morat će progutati knedlu i naći kompromis s igračem, da ne bi ušao na ljetu u posljednju godinu ugovora. Ostati bez njega i očekivano velike odštete bio bi kolaps Milana. No, i taj slučaj jasno ukazuje da je Milan daleko od onog kluba koji je pod palicom Silvija Berlusconija bio lider europskog nogometa...
Slične, gdje god i teže probleme, ima Inter. U nedjeljnom milanskom derbiju i nema baš nekog glamura. Istina je da će blagajniku Intera dobro doći 5,8 milijuna eura koliko je planiran prihod od TV-prava, 75.000 ulaznica i marketinških utržaka. No, Inter je i dalje u financijskoj turbulenciji. Izgubiti će Slovaka Škriniara za nula eura na ljeto, iako im je PSG ljetos "prijateljski" nudio da uzmu 50 milijuna i sretno idu dalje. No, predsjednik Steven Zhang, koji u ime obitelji i korporacije Suning kormirali klubom, želio je pokazati navijačima i svima u calciu, da će nastaviti ulagati u šampionsku momčad i europske iskorake, a ne prodati klub.
Iz priloženih situacija ove sezone jasno je da u tom pravcu nije uspješan. Štoviše, navijače Intera zabrinula je vijest o paralelnim istragama u Hong Kongu, SAD-u i Milanu, gdje se preispituje njegova posudba 300 milijuna dolara od jedne kineske banke. Zhang je taj kredit, sumnjaju istražitelji, nastojao zamutiti kroz transakcije s filijalom u Hong Kongu, te transferima u SAD. Dug je još aktivan i mogućnost da se zaplijeni dionice Intera kao zalog za povratak novca, ozbiljno je uplašio Interiste. I sud u Milanu istražuje zašto Zhang nije preuzeo, ili prikazao, plaću koju dobiva od Intera kao predsjednik (914 tisuća eura).
Činjenica da je financijski domet Intera, kao i u slučaju gradskog rivala Milan, nedovoljan za iskorak u Italiji dovoljno je depresivna za navijače, kamoli europska sudbina u sjeni moćnijih Engleza, Španjolaca, Francuza, Nijemaca...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....