Atalanta je još prije objave dolaska koronavirusa u Europu otkupila Marija Pašalića od Chelseaja za 15 milijuna eura. Imala ga je na dvogodišnjoj posudbi i davno znala da to mora učiniti. Nakon toga u ljetno-jesenskom prijelaznom roku Dejan Lovren je jedini Dalićev izabranik za kojeg je plaćen dvoznamenkast iznos u milijunima eura.

Milan je Antu Rebića uzeo od Eintrachta u “razmjeni dobara“ za Portugalca Andrea Silvu. Kad se doda odlazak Ive Grbića iz Lokomotive u Atletico za sedam milijuna, iako on još nije ni debitirao za nacionalnu momčad, za cijelu hrvatsku reprezentaciju plaćena su u 2020. godini 34 milijuna eura, ukoliko se iza Milanova posla s Rebićem ne krije neka tajna cifra, dok za Badeljov prijelaz u Genou nije objelodanjena nikakva odšteta.

Nitko od Vatrenih nije napravio neki ozbiljan transfer, a nije točno da nisu htjeli ili da im nije trebalo.

Pad vrijednosti

Kompletan mercato je pao. Lani su bila 43 transfera u kojima je potpisana odšteta 30 milijuna eura ili veća, rekord je držao Joao Felix stigavši u Atletico iz Benfice za 126 milijuna eura. Prije toga 2018. godine napravljeno ih je 36. Uoči zadnjeg dana ovog prijelaznog roka realizirana su 24. Činjenica je da osim Hrvatske, od nacija koje kotiraju u svjetskom vrhu na toj listi nije nitko iz francuske, belgijske niti talijanske reprezentacije, no njihove su vedete, pogotovo francuske, itekako tražene, dok su mnogi naši ostali na starim adresama zato što nije bilo ponude koja bi zadovoljila i njih i klub.

Hrvatski senatori, nositelji srebra iz Rusije stagniraju ili padaju u rejtingu, a igrači koji su usponu nisu doskočili do najvećih visina. To se ne bi imalo zbog čega problematizirati kad bi svi bili sretni poput Luke Modrića u Realu, međutim, istina je drugačija. Dejan Lovren spustio se iz Liverpoola u Zenit za 12 milijuna eura, Ivan Perišić nije dočekao da ga Bayern otkupi pa se vratio u Inter kako bi igrali lijevog bočnog, što mu sa 31 godinom sigurno nije najdraža opcija iako govori kako mu je golem izazov pokušati osvojiti scudetto s Crno-plavima. Marcela Brozovića je Inter prodavao, ali nije našao kupca koji je voljan platiti koliko su tražili.

Prema medijskim napisima, trener Antonio Conte čak ga je htio poslati u Fulham za Zambo-Anguissa i 20 milijuna funti, ali je Brozović odbio taj omanji londonski klub. Prije toga Bayern je odustao od kupnje, dok Niko Kovač u Monacu nije imao budžet. Ni PSG se nije “zapalio” kako su mediji špekulirali. Bešiktaš je stavio na tržište Domagoja Vidu, međutim odgovarajući interesent nije se pojavio... Uostalom ni Rakitić, koji je upravo oprostio od Vatrenih, nije više u Barceloni nego u Sevilli. Koliko god ona bila dobra to nije isto.

S druge strane Andrej Kramarić igra izvrsno, ali i daje je u Hoffenheimu, Nikola Vlašić je u ruskoj ligi, Josip Brekalo rado bi napravio korak dalje, no ostao je u Wolfsburgu, kao i Bruno Petković u Dinamu. Dečki koji su nova snaga Vatrenih ne igraju Ligu prvaka nego Europsku ligu, Brekalo niti to. Točno je da je Bayern bacio oko na Kramarića, no nije bio voljan platiti kao što je “iskeširao” za Sanea 45 milijuna funti, da je Zenit davao CSKA više od 30 milijuna eura za Vlašića, međutim Nikola je igrač koji bi nakon Moskve trebao na pravi način ući u jednu od liga Petice, ne kao neiskusni mladić što je bio prilikom potpisa za Everton.

Za Bornu Barišića se zanimao Napoli, bilo je i drugih ponuda, opet činjenica je da su redom Dalićevi dečki ostali gdje su bili. Tin Jedvaj nije otišao ni na posudbu, i dalje je u Leverkusenu iako ne igra. Čolak se prodao u PAOK za tri milijuna eura. To nije transfer u rangu hrvatske reprezentacije.

Čvrsto na zemlji

Očita je erozija individualnog rejtinga hrvatskih reprezentativaca u međunarodnim relacijama u usporedbi s momčadi koja je igrala finale u Moskvi. Tada su Modrić, Rakitić, Mandžukić, Lovren, Brozović, Perišić bili standardni, većina i nositelji igre u najvećim svjetskim klubovima. Osim Luke danas to nije više nitko. Eventualno bismo takvim mogli okarakterizirati Kovačića u Chelseaju.

Možda za godinu-dvije budu Kramarić ili Vlašić? Ili netko treći. Ili će Brozović ili Perišić povratiti poziciju. Međutim, recentna kretanja na mercatu također su pokazala da reprezentacija ovog časa nema rusku snagu. To ne znači da nije dobra i da se nemamo pravo nadati novim uspjesima. Ali moramo biti i strpljivi i čvrsto na zemlji. Velike pobjede Hrvatske i pojedinačno pomogle bi igračima da se probiju na prestižne adrese.