Kad je 4. svibnja 2021. objavljeno da će novi trener Rome biti Jose Mourinho mogli ste steći dojam da je u Vječnom gradu proslava nekog osvajanja trofeja. Uobičajeno temperamentni, strastveni prema Romi, navijači su bili u totalnoj euforiji. Jer Jose Mourinho bio je (ne samo) u Italiji doživljen kao trener velikan, koji prkosi velikim klubovima i moćnicima, a s kojim u pravilu dolaze trofeji. To što je Mourinho, nakon trostruke krune s Interom (2010.) stigao na siromašniji jug, i to na klupu Rome, bio je za romaniste fantastični scenarij. Toliko da su mu u roku odmah iscrtali divovski mural, gdje leti na Vespi prema Romi i uspjesima...
Dvije i pol godine kasnije, u sportskom centru u Trigoriji okupilo se stotinjak navijača Rome koji su, odmah po saznanju klupske odluke o smjeni, došli izraziti nezadovoljstvo. Bilo je teških riječi prema vlasnicima, američkoj obitelji Friedkin, koji su prelomili svoje dugo kovane odluke. Uložili su veliki novac u Romu, vraćanje dugova prethodnih vlasnika, pokrenuli projekt gradnje novog stadiona, a podosta su skupih investicija u igrački kadar prihvatili kao želju portugalskog trenera. No, bolji poznavatelji prilika u calciu, kao i mentaliteta Jose Mourinha, brzo su počeli najavljivati terete odnosa s vlasnicima kluba.
Dan Friedkin i njegov sin Ryan imaju američki mentalitet i teško su prihvaćali uobičajene Mourinhove igre. Trener je stigao na valu euforije, navijači su upravo zbog njega prigrlili Romu kao rijetko kad ranije, slijepo vjerujući da će uz Mourinha momčad postati konkurentna za vrh Serie A. Efekti Mourinho najviše su se vidjeli na posjetu Olimpicu. Roma je, praktično, od njegova dolaska stalno s punim tribinama, bez obzira na rezultate koji nisu pratili takvu euforiju. No, Mourinho je ‘Special one‘ postao prije svega zato što se medijski znao nametnuti, uz teške teze, hrabre izjave, ali i nerijetku destruktivnu retoriku koja je samo okupljala njegove "medijske žrtve", odnosno kritičare.
Roma, naravno, nije klub dimenzije superbogatih engleskih klubova. Nije ni na razini velikana Italije. Zato, ističući neke zahtjeve (igrački kadar, ponašanja u klubu, apsolutnu vladavinu...) Mourinho je počeo praviti probleme vlasnicima. Što god bi učinili da mu ispune očekivanja, nikad po Mourinhu nije bilo dosta. Doveli su mu Abrahama, Dybalu, Lukakua, među inima, ali kada rezultati nisu bili kako su svi očekivali da će biti, Mourinho je uvijek počeo prozivati (uvredljivo) vodstvo kluba, zaposlene u kampu, potom svoje igrače, uz uobičajene mu uvredljive poruke prema trenerima koje ne voli (Sarri), prema onim analitičarima koji su na televiziji i kojima je osporavao vjerodostojnost iako su brojni bili odlični igrači ili treneri. Naravno da je uvijek imao dozu vrijeđanja prema sucima, njihovim čelnicima, prema Savezu i "dijelu medija" koji protežira velike...
Stalni napadi
Sve je to dobilo zamaha kada je s Romom osvojio Konferencijsku ligu, a zbog čega su mu navijači 2022. pjevali ode i zavoljeli ga zauvijek, jer, skandirali su "Jose, uno di noi". Sindrom Mourinho postajao je za Romu sve teži teret, jer su mu i Savez, i suci, i mediji, i zaposlenici kluba s kojima se sukobio, a onda i dio igrača, okretali leđa.
- Uvijek je netko kriv za neuspjeh, ali nikad, baš nikad nije imao riječ samokritike. On je nedodirljiv - čulo se iz svlačionice, prvo, a onda polako iz čelništva kluba.
Vjerujući da je podrška navijača njegov forte i da se neće nitko usuditi dovesti u pitanje status trenera, Mourinho je posljednjih mjeseci vršio pritisak preko medija da mu se pripremi novi ugovor i da se osigura novac za daljnje iskorake. No, priča je već prije krenula u krivom smjeru za njegove ambicije. Dan Friedkin bio je ogorčen na prozivke trenera i silne polemike koje je Mourinho proizvodio sa svima. Znao je da su navijači velika snaga, ali čekao je trenutak kada će sazreti uvjerenje da je Mourinho veliki orator, ali da u praksi Roma ne napreduje. U ponedjeljak u zoru vlasnik je donio odluku. Čim je dobio potvrdan odgovor od klupske legende Danielea de Rossija da je spreman preuzeti prvu momčad odmah, i to do lipnja, Dan Friedkin je potpisao otkaz Portugalcu. Kroničari kažu da je predsjednik bio svjestan moguće prve loše reakcije navijača, ali odlučan da istrpi tu lošu fazu jer je uvjerenja da će rezultati i atmosfera s drugim trenerom biti odmah bolji.
Iznenađen i tužan
U ponedjeljak je Mourinho stigao u 8 sati, kao i uvijek u kamp. Nije slutio ništa niti kada su ga pozvali u 8.30 u ured predsjednika. Očekivao je možda razgovor o produžetku, ali dočekalo ga je hladno upoznavanje s odlukom o otkazu. Nije bio šokiran, ali jest iznenađen i tužan. Umjesto na trening u 10.30 sati, Jose Mourinho je već u 9.30 sa stvarima iz svojeg ureda izišao iz kampa. Vozač se zaustavio ispred grupice navijača koji su ga ohrabrivali i usput vrijeđali vlasnika. Djelovao je pomalo zbunjen Mourinho, ali zbilja mu je donijela treće uzastopno otkazivanje (Tottenham, Man. United, Chelsea), kao potvrda trenda silazne putanje u 23 godine dugoj i trofejima bogatoj karijeri.
Sa 60 godina Jose Mourinho se može pohvaliti sa 26 trofeja i vrhunskim fazama karijere u velikim klubovima, i jednom koji jest također velik, ali je u novom vremenu nogometa postao manji, Porto. Tamo je zapravo napravio veliki iskorak i osvajanjem (i) Lige prvaka postao supertražen. Danas Jose Mourinho ima veliki materijalni imetak (kažu da je zaradio preko 200 milijuna dolara), ali sukladno padovima posljednjih 7-8 godina kao da više postaje tretiran kao spretan prodavač priča klubovima, jer je od 6 otkaza ili sporazumnih raskida inkasirao gotovo 100 milijuna eura. Možda je to odveć kritično tretiranje trenera koji je osvojio puno trofeja, ali neuspjesi koje proizvodi, uz svadljivu narav pridonose da mu se sve više rugaju. Roma je, kažu, platila Mourinha, kao klub koji nema veliki financijski potencijal kao njegovi raniji poslodavci, 30 milijuna eura za dvije i pol godine. Za to je dobila jednu Konferencijsku ligu, dva 6. mjesta u prvenstvu, tri četvrtfinala Kupa Italije, finale Europske lige, te u ovoj sezoni 9. poziciju i play-off EL.
Nakon 987 dana Friedkini su rekli dosta. Umorni su od njegove igre bez igre, defenzivnog pristupa, stalnih jadikovki i vrijeđanja po medijima, egocentrizma koji nema pandana u svijetu nogometa, loših odnosa s institucijama nogometa, medijima, igračima, zaposlenicima....
Gdje će dalje Mourinho? Iako je sve jasnije da ga je nogometno vrijeme pregazilo, njegova povijest i ime uvijek će nekome biti zanimljiv materijal. Kazivat će se svakog dana nešto o Mourinhu dok ne dobije novi posao, jer medijski će uvijek biti zvučna priča. No, njegov nogomet je zastao negdje u prvoj dekadi 2000-tih godina, taktički, tehnički i retorički. Priča i zvučne teze više ne prolaze...