Torino je klub-legenda za talijanski nogomet, nakon Verone drugi klub u Serie A s tercetom Hrvata. Dvije se godine mučio s lošim rezultatima i lošom atmosferom, a svaki put kad je na marginama postaje predmet velikih rasprava i prozivanja. Čak i za vlasnika Urbana Caira, koji je uložio puno novca i energije za iskorak Granatiera. No, sada se osjeća napokon drugačija i optimističnija perspektiva.
Nakon početna dva poraza (Fiorentina, Atalanta), u kojima je momčad zaslužila nešto više kad su u pitanju bodovi, uslijedile su dvije pobjede, protiv Salernitane (4:0) i u gostima kod Sassuola (1:0). Naravno da je u centru medijske pažnje trener Ivan Jurić, čiji se potpis na igri Torina jasno prepoznaje. Kao i u dosadašnjim mu klubovima momčad mu igra, kako piše La Gazzetta dello sport, rock nogomet. Puno trke, agresivnosti, okomitosti, presinga i intenziteta, a dojam je, kažu analitičari, da Torino iz dana u dan izgleda sve goropadnije. Dobar trenutak poklopio se i s iskorakom u igri dva mlada Hrvata, koji su, svaki na svoj način, živjeli sive nogometne dane. Jedan previše, Pjaca, a drugi unatrag par mjeseci, Brekalo.
Pjaca je ušao umjesto Brekala i postigao je lijep zgoditak vrijedan tri boda. Brekalo je, pak, ostao bez pogotka (pogodio stativu), ali je igrom, hitrinom i tehničkom vještinom zadivio kroničare Torina i pogotovo navijače. Bio je to izvrstan start za povratnika u reprezentaciju. I valja dodati uvjerenje da je za reprezentaciju jako važno da je Brekalo došao u ruke Ivanu Juriću, a slično se može kazati i za Pjacu. Naš trener inzistirao je na njihovom dovođenju i praktično javno pritiskao Caira da mu osigura Brekala. Zato je i potpisao u smiraj prijelaznog roka (31. kolovoza), iako su operativci Torina gotovo tri mjeseca bili u stalnom kontaktu s njegovim agentima. Jurić ima jasne ideje kakav nogomet želi i koji mu akteri za to trebaju. Da bi odgovorili njegovim zahtjevima u igri, Pjaca i Brekalo morat će biti na visokoj fizičkoj razini i taktički koncentrirani. Kako ih je Jurić pohvalio nakon utakmice, vidljivo je da su oni te standarde već pohvatali i iz utakmice u utakmicu trebali bi biti sve bolji.
Za Pjacu je to velika stvar jer naznačuje da se nakon par teških operacija i još težih situacija u karijeri vraća prema formi koja ga je krasila prije pehova koji su ga u seriji napali. Za Brekalu je, pak, ovakav dril velika prilika da napravi tehničko-taktički iskorak, kojeg nije dobio u Njemačkoj, a pogotovo da na fizičkom planu iskoristi vrline koje mu je priroda podarila. Bude li zadržao ovaj zalet kao standard, u Italiji će sazrijeti kao igrač, a onda postaje jako važna komponenta za Hrvatsku...