U Bundesligi iznenađujući je naslov ispred favoriziranog Bayerna prvi put u 119 godina dugoj povijesti kluba uzeo Bayer Leverkusen, u ligu je prvi put u povijesti ušao Holstein, klub iz rukometnog Kiela, u društvo najboljih vratio se i kultni Sankt Pauli nakon 13 godina u 2. ligi. Borussia (D) je pak, briljirala u Ligi prvaka kad već nije išlo u domaćem prvenstvu te su mimo očekivanja izborili finale Lige prvaka. Nogometaši Girone su u španjolskoj La ligi prvi put u povijesti izborili nastup u Ligi prvaka, a nešto se slično događa i u francuskom Le Championnatu s Brestom i premijernim izlaskom u europska natjecanja.
Potpuno je identično stanje i u završnici talijanske Serie A gdje je Inter odavno proslavio novi naslov te je glavna novina to što je nekad davno moćna Bologna izborila prvi nastup u Champions league i drugi ukupno u Ligi prvaka nakon sezone 1964.-1965. Jedan od najtrofejnijih talijanskih klubova sa sedam osvojenih "scudetta", od kojih je šest iz "pretpotopnog vremena" prije Drugog svjetskog rata (1924.-1925., 1928.-1929., 1935.-1936., 1936.-1937., 1938.-1939., 1940.-1941.) i samo jedan iz kasnijeg vremena (1963.–1964.), već desetljećima nije sila od koje strepi konkurencija u Italiji. No, ove su sezone igrači nekadašnjeg internacionalca, brazilsko-talijanskog reprezentativca Thiaga Motte napravili pravo malo čudo u konkurenciji bogatijih momčadi sastavljenih od objektivno boljih igrača te su nedjeljnom 2-0 pobjedom kod Napolija i uz asistenciju Atalante koja je 2-1 pobijedila Romu, dva kola prije kraja osigurali mjesto u Ligi prvaka.
Mottini su igrači uoči zadnje utakmice sakupili 68 bodova koliko ima i Juventus te su samo Inter (93) i Milan (74) ove sezone u Italiji ostvarili bolji skor. Momčad "Rossoblùa" ostvarila je ono što im nitko prije početka sezone nije predviđao. Na Stadio Renato Dall‘Ara padali su brojni konkurenti, tek su Inter i Milan pobjedama gostujućim pobjedama ovdje potvrdili da su bolji od Bologne.
Čudotvorci
Baš kao i u slučajevima Girone u Španjolskoj i Bresta u Francuskoj, Bologna je s imenima vrlo limitiranom i ne baš vrijednom momčadi došla do velikog uspjeha. Pouzdani Transfermarkt procijenio je Bolognu i ukupnu tržišnu vrijednost njenih igrača na 244,5 milijuna eura, dok je primjerice Inter "težak" 622 milijuna eura, Milan 533, Napoli 513, Juventus 490 milijuna eura...
Ako se tome doda i pogled na pojedinačnu klasu igrača i njihovu globalnu eksponiranost, stvarno se može zaključiti tek to da je jedna objektivno limitirana momčad - naravno u odnosu na zvučne konkurente - ove sezone u Italiji ostvarila izvanserijski uspjeh.
Oni koji malo bolje prate povijest talijanskog nogometa ipak znaju da je u neko prošlo vrijeme Bologna dominirala talijanskim nogometom, premda se vrlo malo živućih navijača toga sjeća. Osvojili su svoj prvi naslov prvaka Italije 1925. i dodali ih još pet do trenutka kad je Serie A prekinuta zbog Drugog svjetskog rata. Uslijedilo je zatim neugodno poglavlje u životu kluba kad je fašistička vlada Benita Mussolinija vršila utjecaj u svim aspektima života, pa tako i nogomet. Bologna je prvi naslov prvaka zaslužila pobjedom nad Genovom u trećoj ponovljenoj utakmici doigravanja za naslov.
"Scudetto delle Pistole"
Prva od ponovljenih utakmica na neutralnim terenima završila je prekidom zbog upada navijača na teren. Postoje kontradiktorne tvrdnje o tome što se stvarno događalo, ali općenito se svi slažu da je sudac za Bolognu dosudio nepostojeći izjednačujući gol.
Povjesničar John Foot u svojoj knjizi Calcio piše da je fašistički političar u usponu Leandro Arpinati utjecao na to da izjednačenje ode u još jednu reprizu umjesto da naslov pripadne Genovi. Druga neutralna utakmica imala je također mučan epilog jer su navijači Bologne iz svojeg vlaka pucali pištoljima na drugi vlak koji je prevozio navijače Genoe. Ta se sezona ponekad naziva i "Scudetto delle Pistole".
No, od tog se vremena puno toga promijenilo. Grad Bologna postao je tradicionalno ljevičarsko uporište te su im i navijači na ekstremno lijevim pozicijama. Južna tribina stadiona Renato Dall‘Ara, nazvana je po Arpadu Weiszu, židovskom mađarskom menadžeru koji je Bolognu doveo do dva naslova prvaka 1930-ih. On je bio primoran pobjeći iz Italije nakon uvođenja rasnih zakona i zatim je ubijen u Auschwitzu 1944. Bologna je osvojila svoj sedmi i posljednji naslov prvaka Italije 1964.
Dodali su dva trijumfa u Coppa Italia u sljedećih 10 godina, a najprestižniji uspjeh bio im je taj što su završili kao jedan od tri pobjednika 1998. Intertoto kupa. Za taj se uspjeh nije dijelio trofej (već mjesto u Kupu Uefa) kao ni sada kad su osigurali jedno od prvih pet mjesta u ligi za plasman u Ligu prvaka. Time im uspjeh nije manje impresivan za momčad s tako malim budžetom: a klubovi poput Juventusa, Rome i Lazija ostali su im gledati u leđa.
Kroničari talijanskog nogometa zaključili su da je prvi "igrač" Bologne ove sezone bio trener Thiago Motta. On je osmislio fleksibilne sustave koji su omogućili njegovim igračima da u potpunosti izraze talente. Svi igrači ekipe bez izrazitih zvijezda dali su svoj obol u pojedinim dijelovima sezone. Strijelci dvaju golova protiv Napolija, kojima je osigurana Champions League bili su Dan Ndoye i Stefan Posch, koji do te utakmice nisu uopće tresli mreže...