Utorak je bio dan za safari. U iskusnim rukama Abdullatifa četvorica hrvatskih navijača zapustili su se u pustinju.
- Po dinama vozim od 2011. godine, možete biti sigurni. Vidite da sam živ – smijao se Kataranin koji ih je ukrcao u hotelu.
Put od središta Dohe do kampa trajao je 45 minuta ugodne vožnje. Tamo ih dočekao čaj i - deve. Pojedini su se malo nećkali, popeti se na nju ili ne, na kraju su je "osvojila" sva četvorica. Krenuli su u "napad" poput jahača apokalipse. Prigodno za današnja ružna vremena.
VIDEO: Dražen Krušelj
- Deve su sjajne, proveli smo s njima ugodnih desetak minuta, na najavu apokalipse je više sličio nastavak putu.
U Kataru obožavaju deve. Svaki bolje stojeći gazda ima ih nekoliko u vlasništvu, a tradicionalna utrka jedan je od najpopularnijih događaja u zemlji. No, deve u njima ne jašu džokeji nego roboti koji imaju snimljen glas jahača, ali i bič. Puno su lakši. Deve i roboti, kombinacija je tradicije i modernih tehnologija karakteristična za ovu državu.
No, naši navijači nisu roboti, nego hrabri momci. Mahali su s deva kao da su oslobodili rodni grad. Mata, Franjo i dvojica imena Ivo. Potom - ukrcaj u automobil. Jurili su po pustinjskom pijesku i do 200 kilometara na sat, ali adrenalin tu nije bio na vrhuncu.
- Tko ima problema s naglim okretima u vožnji neka se ne upušta u takvu avanturu. I mene je pred kraj hvatala mučnina - kazao nam je Ivo Stipanović, a Mata Bertić uskočio:
- Ne, nije me bilo strah. Nimalo. Vozač je pravi majstor.
Ivo Stipanović nastavlja.
- Na dinama pijesak pokrije cijeli auto. Niti brisaći ne mogu raditi, po minutu ništa nismo vidjeli. Naginjao se toliko da su mu s jedne strane kotači bili u zraku, s druge staklo na pijesku, dok je ispod provalija od stotinjak metara. Ludilo. Kad se spušta na drugu stranu ne znamo gdje smo...
Franjo je bio jako zadovoljan:
- Vožnja pustinjom trajala je dva sata, došlo smo do granice sa Saudijskom Arabijom. Tamo je more toplo, ali Abdullatif nas je upozorio da se niti slučajno ne približavamo međi. Saudijci bi mogli odmah pucati.
Ostali su disciplinirani, samo u smočili ruke.
- More je ugodno, možete u njega jer temperatura je 23-24 stupnja, ali niste sigurni da ćete izaći. Zato ne preporučujem, tako nam je kazao vodič - tumači Mata.
- Svakom tko dođe u Katar preporučujemo, to je jedinstveno iskustvo. Vidjeli smo i beduinske šatore i kampove. Čujemo da će tamo za vrijeme Svjetskog prvenstva boraviti navijači, ali nama je ipak bilo bitno da se nakon toliko pijeska dokopamo tuša u hotelu - zaključio je Ivo Pleš.
Eto kako se u Dohi možete zagrijati za utakmicu. Od osam ujutro do 13 sati. Lagani ručak pa na stadion. Hrvatski navijači ne propuštaju takve šanse...