U ožujku je Cipar drugi puta gostovao u Hrvatskoj. Nakon Pule u rujnu 2014. i nakon razočaravajućeg SP-a u Brazilu, kada je s dva pogotka Mandžukića upisana prijateljska pobjeda, prvi natjecateljski dvoboj bio je za Vatrene teška muka. Prije svega zato što je tri dana prije doživljen poraz u Sloveniji, prvi u povijesti međusobnih ogleda u Deželi.

Bit će zatvoreni

Na Rujevici se očekivalo da će naši reprezentativci odigrati uvjerljiviju partiju upravo da poprave negativan dojam iz Ljubljane, no oni su kroz 90 minuta samo potvrdili uvjerljiv dojam da su izvan forme. I što je bilo vidljivo već neko vrijeme, pokazalo se da atmosfera u reprezentativnom taboru nije dobra. Vatrenima je ponestalo homogenosti izvan terena, kompaktnosti na terenu te posljedično bez tih alata nisu uspijevali kompenzirati tehničko-taktičke minuse...

Cipar je u Rijeku došao osokoljen rezultatom prve utakmice. Oni su na svom terenu zaustavili favoriziranu Slovačku (0:0) i osvojili prvi bod. Igrali su tipičnu utakmicu za slabijeg takmaca, zatvoreniju varijantu (5-4-1) i vrebali protunapade. Dijelom su bili i opasni, centaršutima ali i s nekoliko prodora po sredini. Na Rujevici su osjetili težinu prve utakmice i nisu bili baš svježi. Nominalnih 3-4-3 igrali su uglavnom u defenzivnoj varijanti, zatvorivši koliko god su mogli puteve prema svom golu.

Ako je našim reprezentativcima problem igrati svaka tri dana, onda je jasno kakav je to teret selekciji kao što je ciparska. U Rijeci su zato gosti bili fokusirani na destrukciju igre Vatrenih te su praktično bili par puta na polovici suparnika. Hrvatska je, po starom običaju, bila neučinkovita na postavljenu obranu, a navedene slabosti forme i pristupa iz ožujka dodatno su snažile dojam jalovosti. Zato iz te utakmice najvažnije je bilo Pašalićevo snalaženje u suparničkom kaznenom prostoru, i pogodak koji je donio tri boda...

Luka Modrić

MATIJA DJANJESIC/CROPIX Cropix

Od toga dana Dalićeva selekcija je, kad su kvalifikacije u pitanju, stalno rasla u formi. Doduše, tri dana kasnije s Maltom neznatno, ali ipak bolje nego s Ciprom (3:0), dok je u rujanskom turnusu, uz oprezniju igru u Moskvi (0:0), Hrvatska slavila možda i ključnu pobjedu u Slovačkoj (1:0), te napokon odigrala vrlo kvalitetnu partiju protiv Slovenije (3:0). Ciprani su pak izgubili sve što su igrali. Tri kvalifikacijske utakmice (0:7), dva prijateljska ogleda (0:5). Dakle, više od 6 mjeseci nisu postigli niti jedan zgoditak, a primili su 12. Malta im je utrpala 3, Slovačka i Rusija 2, Ukrajina 4, Mađarska 1 gol.

Cipar igra kod kuće, ali to neće bitno promijeniti predviđene odnose na terenu. Otvoriti se protiv Hrvatske bilo bi idealno za Hrvatsku, zato je sigurno da će njihov izbornik optirati za zatvorenu formaciju sa svih 10 igrača ispred golmana, na svojoj polovici. Moguća opcija kontranapada uvijek je upravo to, opcija, ali realno Cipar nema igrača koji bi na prostoru od 40-50 metara mogao pobjeći braničima Vatrenih. Što ne znači da se to ne može dogoditi, ako bi naša reprezentacija ušla u meč ležerno i posljedično dekoncentrirano. No, sukladno razlici u kvaliteti, podignutoj razini odgovornosti i ozbiljnosti u reprezentaciji nakon Eura i Dalićevih promjena, uvjereni smo da će Hrvatska igrati vrlo ozbiljno. To opet ne znači da će igrati vrlo učinkovito. Pogotovo ako budu iskazivali nestrpljenje u probijanju domaćeg bunkera, odnosno želju da što prije dođu do rezultatske prednosti.

Kiks sve osim pobjede

Hrvatska na postavljenu obranu uobičajeno ima teškoća, ali podosta je argumenata tezi da je tome razlog manjak taktičke spremnosti i improvizacija. Valjda se nakon svih godina nešto na tom planu izvuklo pouke. Brži protok lopte, široko postavljena krila, ubacivanje veznih iz drugog plana kroz središnjicu radi iskorištavanja razvučenih linija domaćih, uz igru između linija, to su prilozi školske igre na postavljenu obranu. Ono što će razlikovati učinkovitost to je koncentracija i strpljenje da se postigne gol. Drugim riječima Hrvatska je ta koja će definirati kako će ta utakmica izgledati. Rezultat će biti posljedica tog pristupa, uz napomenu da je sve osim pobjede veliki kiks...