U 26 natjecateljskih godina reprezentacije Hrvatske bilo je niz faza sličnih aktualnoj. To znači da je krizna situacija zbog rezultata koji su ispod očekivanja i(li) želja, a što se u zbroju s ostalim faktorima (ozljede, pad forme pojedinaca) reflektira negativnim ozračjem oko reprezentacije. U ovoj krizi ti su dojmovi podebljani općom izvanrednom situacijom zbog korone, poremećenim ritmovima, ali i vrlo snažnim suparnicima. Objektivne teškoće kao što su izostanci, uz subjektivne koje podrazumijevaju lošije izvedbe i individualna neraspoloženja, nisu rijetkost Vatrenih. To je zapravo tradicija, s dužim ili kraćim intervalima. Ono što se također može zamijetiti u tradiciji Vatrenih, to je da u općoj nervozi i naoko izgubljenoj poziciji oni znaju izvući adute za pravu reakciju. Drugim riječima, kad ih svi “nagaze”, suparnici rezultatom, mediji i javnost kritikom te otpisom, u njima zna proraditi prkos. U takvim se uvjetima u pravilu mobiliziraju do maksimuma te uza sve teškoće koje imaju, takvim pristupom kompenziraju probleme.

Imamo aduta

Može li tako ova oslabljena i ranjena Hrvatska, protiv favoriziranog europskog prvaka i izlazećeg pobjednika prve Lige nacija, Portugala isukati te adute? U to ne treba sumnjati, Vatreni će protiv Portugala, u kojem god sastavu igrali, pružiti sve od sebe da operu gorke okuse gostovanja u Švedskoj. Za koliko će to rezultatski biti dovoljno, druga je stvar. Ona znatno ovisi o suparniku koji je Split u punom sastavu i sa željom da pobjedom zaključi igre u skupini.

No, ukoliko Hrvatska bude na 100 posto borbenog i fokusiranog pristupa, tada je već napravila iskorak. Što se skora tiče, on može ispasti suprotan, ali za reprezentaciju je zapravo sada najvažniji uvjerljiv dojam kvalitetne reakcije na evidentno složenu situaciju. Na toj pozitivnoj reakciji onda se mogu nadograđivati natjecateljski aduti za proljeće kada će Hrvatska biti kompletnija i, nadamo se, puno bolje forme.

OZAN KOSE

Koliko je relativan omjer rezultata, možemo to analizirati i kroz šest dosadašnjih dvoboja s Portugalom. Hrvatska je izgubila pet utakmica te ima jedan remi, i to u prvom prijateljskom susretu nakon Rusije. Zanimljivo, bila je to prva utakmica od 1996., da je Hrvatska uopće postigla gol Portugalu. Na EP-u 1996. dobili su naše 3:0, ali uz opasku da je Hrvatska igrala s drugom postavom. Drugi natjecateljski dvoboj, 20 godina kasnije na EP-u u Francuskoj, Portugal je dobio 1:0, golom u finišu produžetka, iako je Hrvatska upravo u toj utakmici bila nikad bliže pobjedi. Bila je to i prva međusobna utakmica da su Portugalci igrali tvrdo u defenzivnom bloku, ograničavajući se na kontranapade. Tako su stigli i do neočekivanog trijumfa u finalu Eura protiv domaćih Francuza. I opet zanimljivo, Francuzi su od tada napadački nogomet bez trofeja, zamijenili “tvrdim defenzivnim blokom i igrom na kontru”, osvojivši Mundijal.

Zašto Hrvatska ne može nikako dobiti Portugal? Razlog je sličan nuli u rubrici pobjeda s Francuzima. To su prije svega reprezentacije u vrhu svjetskog nogometa, a onda su i momčadi koje su tehnički vrlo kvalitetne te istovremeno fizički vrlo moćne. Hrvatskoj tako jest problem nametnuti im se, jer će njen forte (tehnički talent) biti u najmanju ruku izjednačen od suparnika, a na planu fizičke moći Portugal (i Francuska) prelomit će omjere u svoju korist. To se vidjelo bjelodano u dosadašnja tri odmjeravanja u Ligi nacija...

Kompenzacija limita

Vidjet ćemo u kojoj postavi i formaciji će Dalić nastojati zapapriti Santosu. Portugalac ima puno više izbora igrača, koji podjednako donose fizičku moć, motoričnost i izvrsnu tehničku potkovanost. I imaju golova uvijek pregladnog Ronalda. Hrvatska ima solidnu tehničku momčad, fizički manje moćnu, ali ponavljam, može u prkosu i maksimalnoj borbenosti te fokusiranosti pronaći snagu da kompenzira limite. I kako uče titule Portugala i Francuske, kada treba biti pragmatičan, ide se u učvršćivanje defenzivnog bloka i kontriranje. Otvoriti se i težiti nadigravanju, čini nam se da je voda na mlin suparnika...