Nakon sjajno odigranog mundijalskog turnira, garniranog drugom uzastopnom medaljom, Vatreni se vraćaju na scenu. Euforična pretprodaja ulaznica za Poljud, koja je za tren oka ispraznila sve rezerve karata, sasvim dovoljno ukazuju koliko je uzbuđenje oko reprezentacije. Ona je razigrana, konkurentna, homogena i uspješna. Zato ju je i gušt gledati u ovoj fazi povijesti kad je dohvatila možda i najveći kontinuitet pozitivnog rezultata i dojmova...

Start kvalifikacija za Euro, budimo realni, ponudio je optimalnu opciju suparnika. Wales je bio u Kataru, gdje je ispao u grupi, ali je i zaokružio također vrlo dojmljivu eru započetu polufinalom na Euru 2016. (ispali od pobjednika Portugala, kao Hrvatska u osmini finala), pa osminom finala na Euru 2021. Tri velika turnira za državu koja ima 2,9 milijuna stanovnika, unutar 6 godina, izvanredan je uspjeh. Pogotovo zato što je prije toga samo jednom nastupila na SP-u i to 1958. godine, gdje je Wales poražen od kasnijeg pobjednika Brazila u četvrtfinalu.

Grupa po mjeri

Trebalo je 58 godina da se Velšani vrate na veliku scenu. U tome je kvalitativno i liderski najveći utjecaj imao Gareth Bale. Najbolji strijelac u povijesti te reprezentacije oprostio se od nogometa nakon Mundijala u Kataru. Za njih u Splitu počinje nova era i treba vidjeti kada će stasati nova generacija, odnosno, u kojem pravcu ambicija može ići...

Robert Page stoga u Splitu traži izdanje koje će, prije svega, biti ohrabrujuće u tom strateškom smislu. Osim što je Hrvatska znatno kvalitetnija momčad, te igra na svom terenu uz gromoglasnu podršku navijača, ona je i reprezentacija koja je većim dijelom definirana za razdoblje do Eura 2024. Stoga se od Vatrenih očekuje da na Poljudu potvrde razliku u klasi i trenutnim odnosima, te na pobjednički način startaju u kvalifikacijama.

Iako je ciklus kvalifikacija puno jednostavniji za Hrvatsku (dva idu direktno na EP), razlika u okviru ambicije između dvije reprezentacije je upravo to da Vatreni trebaju i odličnu partiju. Grupa je po mjeri Hrvatske u statusu favorita, pa se uz natjecateljske potvrde traži i igra koja će osnažiti samopouzdanje reprezentacije. Kako za Final Four, tako i za pripremu (očekivanog) nastupa na Euro 2024.

Stalno nuđenje rješenja

Wales je s Robertom Pageom uglavnom igrao istovrsni nogomet, svejedno je li optirao za 3-4-2-1 (veći broj utakmica) ili 4-2-3-1. Velšani će igrati čvrsto u defenzivnom bloku, a onda će okomicama i dijagonalama tražiti napadača i što bržu završnicu. Žilavi kakvi jesu, Velšani se neće predavati ni nakon mogućeg vodstva suparnika, stalno će vrebati priliku da iz kontre ili iz prekida igre (pogotovo) ugroze Livakovića.

Hrvatska na postavljenu obranu u pravilu nije dojmljiva ako od prvog napada nije fokusirana. Često se onda gubi u sporom protoku lopte i rano joj nervoza oteža noge. Brži pas, puno kretanja bez lopte i stalno nuđenje rješenja igraču koji ima loptu najbolji je recept da se raširi srednji blok suparnika, pa ili kroz prodor s boka ili kombinatoriku kroz sredinu stvori šansa za pogodak. Budu li u pravom pristupu, Vatreni će sigurno to odraditi dobro. Bude li previše "akademije", onda će biti problema...