Jakov Šuver (18), stoper druge momčadi Stuttgarta, Franjo Ivanović (18), napadač iz Augsburga i Noah Phil Pesch (16), krilni igrač iz Bayera iz Leverkusena dečki su Josipa Šimunića, izbornika U-19 selekcije Hrvatske. Ti mladići iz dijaspore su umjesto Njemačke i Austrije izabrali - Hrvatsku. Kao da su bili vođeni onim poznatim citatom iz knjige ‘Mali Princ’ Antoinea de Sainta-Exupéryja; čovjek samo srcem dobro vidi, ono bitno, očima je nevidljivo. Trenutačno je trojac u Karlovcu, gdje Šimunićeva selekcija igra kvalifikacijski turnir za odlazak na Euro u društvu Gibraltara, Armenije i Škotske. Ima tu još jedan mladić Gabriel Vidović iz Bayerna (17), ali on ovoga puta zbog zdravstvenih problema nije mogao biti na raspolaganju.
Jakov Šuver igrao za njemačku izabranu vrstu i to od U-15 do U-19 reprezentacije. Najviše je igrao u uzrastu U-17, a tamo je bio i kapetan. Zadnji put igrao je 3. rujna za U-19 i to mu će mu biti posljednji nastup za Elf. Nakon te utakmice kazao je; samo Hrvatska! Nagovarali su ga da igra za Njemačku, poruke su slali i njegovi sad već bivši suigrači iz Njemačke, ali Jakov je odlučio, za sva vremena.
- A da, suigrači iz Elfa su mi pisali, probali me nagovoriti da ostanem s njima, ali na kraju su ipak prihvatili mogu odluku. Nije bilo nikakvih problema, ostao sam sa svima u prijateljskim odnosima. Ali njemački nogometni savez i dalje me pokušava nagovoriti da igram za Njemačku. Nisu odustali - priča nam Jakov.
Roditelji su iz sela Donji Kladari kraj Modriče, a u Stuttgartu, gdje je Jakov rođen, žive još od 1993. godine. Jakova roditelji nisu pritiskali da izabere Hrvatsku, sam je donio odluku. Inače, tata mu se također zove Jakov, majka Ružica, ima sestru Marinu i brata Marija.
- Uvijek sam razmišljao zaigrati za Hrvatsku, sad sam konačno odlučio to i napraviti, obući hrvatski dres. Moji roditelji nikad nisu radili neki pritisak na mene. Uvijek sam imao slobodu sam donositi odluke, tako je bilo i kod izbora da igram za Hrvatsku.
Pitali smo Jakova bi li ikad zaigrao za neki klub u Hrvatskoj, Dinamo, Hajduk, Rijeku, Osijek?
- Bit ću uvijek otvoren za sve. Ne mogu naravno sad o tome govoriti, ne znam što me u budućnosti čeka. Ali znam da imam svoj san, igrati za A selekciju Hrvatske. Inače, obožavam Luku Modrića, stil njegove igre, mentalitet, rad i trud - zaključio je Jakov Šuver.
Noah Phil Pesch je pak prvi 16-godišnjak koji je u srijedu protiv Gibraltara odigrao službenu utakmicu za U-19 selekciju Hrvatske. Radi se o bogodanom talentu koji je ovog ljeta prošao pripreme s prvom momčadi Bayera odigravši tri prijateljske utakmice. Trenutačno igra U-19 ligu, ali u Njemačkoj je proglašen wunderkindom, zvali su ga u reprezentaciju, pitanje je trenutka kad će se priključiti najboljoj momčadi kluba iz Leverkusena. Otac Manfred je Nijemac, majka Klaudija iz Murvica kraj Zadra. Vele da je jako vezan za djeda, majčinog oca. Rođen je u Eschweileru blizu njemačko-belgijsko-nizozemske tromeđe, pedesetak kilometara od Kölna.
U juniorskoj Bundesligi ima šest nastupa ove sezone, od toga četiri starta i tri zabijena pogotka. Kao i u slučaju Šuvera, roditelji nisu nimalo utjecali na njegov izbor. Noah je, iako još klinac, sam donio odluku. Kod njega je zanimljivo da za razliku od ostalih kolega ne govori dobro hrvatski, ali krenuo je s učenjem. Brat Leon već je igrao za selekcije Hrvatske U-16 i U-18.
- Srce mi kroz majku i tatu kuca za Hrvatsku i Njemačku. Na prošlom Europskom prvenstvu mama je pitala; “što ako negdje zaigraju Hrvatska i Njemačka, imat ćemo problem”. Rekao sam joj “neće biti nikakvih problema, ja ću navijati za Hrvatsku!”. Ali Hrvatsku sam odabrao zbog djeda i bake koji od moje četvrte godine nisu propustili niti jednu moju utakmicu, vozili su me na treninge po svakakvom vremenu. Zatim, zbog brata Leona koji je već zaigrao za Hrvatsku, dok sam ja bio na spisku njemačke mlade reprezentacije. Nadalje, zbog velike pažnje koju su mi pružili izbornik Josip Šimunić i cijeli stožer, dali su mi osjećaj da sam član ove obitelji iako još uvijek imam problema s hrvatskim jezikom. Posebno moram izdvojiti i Danijela Lučića s kojim smo bili na memorijalu branitelja u Vukovaru kad sam imao 13 godina, koji je bio poveznica s hrvatskim savezom, te Josipa Tomaška iz HNS-a koji nam je stajao na usluzi 24 sata dnevno - kazao je u uvodu Noah.
U Hrvatskoj mu je uzor Luka Modrić, u inozemstvu Salah i Kai Havertz...
- S Havertzom sam godinama zajedno išao na treninge. Želim postati profesionalac u Bundesligi, a san mi je igrati u Premiershipu. Kao i za hrvatsku A selekciju. Danijel Lučić mi je poslao prije nekog vremena refren “tu su moji didovi davno sidro bacili”. Čast i ponos mi je igrati za zemlju djeda i bake - zaključio je Noah Pesch.
Franjo Ivanović rođen je u Austriji, odrastao je u Tirolu. Tata Miroslav podrijetlom je iz sela Prijedora kraj Brčkog, mama Nada iz Donjih Skakava, također blizu Brčkog. Sestra Julija studentica je treće godine prava. S nepunih 12 godina već je imao ponude od raznih europskih klubova, ali se 2015. godine odlučio otići u Augsburg. Igra za drugu momčad, a već ima i profesionalni ugovor s klubom. Pitanje je dana kad će debitirati u Bundesligi, već je nastupio u nekoliko prijateljskih utakmica i odradio pripreme s prvom momčadi. Kao klinac imao je ponude od Red Bull Salzburga, Bayerna, ali i od - Dinama!
- Prije nego što sam došao u Augsburg bio sam na probi u Dinamu, s 12 godina. Bio sam u Maksimiru tjedan dana. Kao gost-igrač igrao sam za Dinamo u Stuttgartu. Onda sam igrao za Red Bull Salzburg u Zürichu, a nakon toga s Augsburgom u Frankfurtu. Na kraju sam se odlučio za Augsburg, Makar tko zna, možda danas-sutra i zaigram u Hrvatskoj - priča nam Franjo.
Igrao je za mladu U-15 selekciju Austrije na dvije utakmice, a kad je došao u Augsburg, željela ga je angažirati i njemačka reprezentacija. Ali on je bio jedan od prvih mladih igrača iz dijaspore novije generacije koji se odlučio igrati za Hrvatsku.
- Još prije tri godine sam rekao Austrijancima da želim igrati samo za Hrvatsku i da je to konačna odluka. Međutim, u vrijeme kad sam igrao za Austriju, Hrvatski nogometni savez nije pokazivao neki veliki interes niti truda oko toga da zaigram za Hrvatsku. Zahvaljujući primarno Josipu Tomašku, koji je uvijek bio naša poveznica s HNS-om i njegovom velikom zalaganju, stigao sam do hrvatske reprezentacije i Austriji sam rekao - ne.
Kad se radi o igraču koji ga najviše inspirira, nema nikakve dvojbe.
- Ivica Olić! On je jedan od mojih najvećih idola. Olić je primjer kako se igra za svoj klub i svoju državu. Njegova volja i požrtvovnost su me uvijek impresionirali - zaključio je Franjo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....