U domaćoj javnosti primjetna je negativna percepcija potencijala reprezentacije za Euro. To je češća verzija očekivanja iz proteklih 25 natjecateljskih godina Vatrenih, uz poneke epizode euforičnih najava. Velik utjecaj na atmosferu očekivanja oduvijek su diktirale prijateljske utakmice uoči velikog turnira. Ovaj put uvertira prolazi u posve nenormalnim okolnostima. Zbog posljedica pandemije, među ostalim, prvi puta je pauza između dva turnira tri godine. Uz to, promjenom kalendara igrale su se (dio) kvalifikacije za svjetsko prvenstvo uoči Eura.
Kompliciran posao
Treća novost jest da je razdoblje između SP-a i EP-a popunjeno novim natjecanjem, a to je UEFA-ina Liga nacija. Hrvatska je, pored svega toga, te tri godine provela u posve novim odnosima smanjivanja prijateljskih utakmica, intenziviranju natjecateljskih obveza. Razlika je ogromna, prije svega u različitosti uloga u tim utakmicama, a potom i u kvaliteti suparnika. Umjesto ležernijih utakmica s “našom ligom suparnika”, Hrvatska je odradila dva ciklusa Lige nacija za bodove i to sa suparnicima koji su iznad “naše lige”.
Posljedične promjene kriterija rezultata i raspoloženja doprinijele su negativnim doživljajima reprezentacije. Dodatni teret, i to ogroman, jest promjena početnog kriterija oko Hrvatske, koja je u Rusiji stigla do finala i postala viceprvak svijeta. Iako govorimo o turniru, većina je uvjerenja da je Hrvatska kao druga na svijetu automatski druga dimenzija kvalitete u odnosu na ono što je bila prije turnira u Rusiji. U praktičnom smislu to, naravno, nije tako. Kao što nije bilo ni nakon 1998. godine, kada su Vatreni bili treći na svijetu. U oba slučaja trofejna je selekcija bila zaključena nakon posljednje utakmice i počeo je novi život nove selekcije...
Upravo zbog svega spomenutog posao izbornika Zlatka Dalića u protekle je tri godine bio maksimalno kompliciran. Procesi rekonstrukcije reprezentacije uvijek su bili burni u domaćem javnom prostoru i pod teretom natjecateljskih rezultata. Od Rusije na ovamo više manje smo na tradicionalnim valovima stalnog pritiska pro et contra, uz dodatak da je contra aktualnog učinka izbornika i njegove reprezentacije u prevladavajućem naletu.
Nastup na Euru će pokazati u kojem smjeru i s kojim uspjehom teče rekonstrukcija reprezentacije. Ono što nam se ipak čini pretjeranim to je razina strogoće prema učincima Vatrenih, odnosno, naglašeno negativna percepcija igara i rezultata između dva velika turnira. Hrvatska je u tom razdoblju promijenila polovicu ruske srebrne ekspedicije, a većim dijelom bila je opterećena i ozljedama (odsustvima) i padom forme važnih igrača kao, primjerice, Vrsaljko ili Rebić. Unatoč tome, Hrvatska je bez većeg stresa izborila vizu za Euro, a u konkurenciji najvećih europskih i svjetskih reprezentacija ostala je dijelom elitne skupine Lige nacija. U krug reprezentacije ušlo je podosta novih i mlađih lica, što nije bio baš lagan ulaz s obzirom na težinu utakmica, suparnika i svih tereta pandemije.
Realno statusno mjesto
Je li prva i veća faza rekonstrukcije dobro provedena neće se meritorno vidjeti već na ovom Euru, nego vjerojatnije na idućem Mundijalu (2022.) u Kataru kada se mlađe i svježe snage više udomaće i s iskustvom Eura preuzmu značajnije role u selekciji.
Općenito gledano, Hrvatska je vrlo dobra reprezentacija. Ona nije rang povijesno moćnijih protagonista kao Francuska, Španjolska, Njemačka, Portugal, Engleska, Italija, unutar kojih također ima periodičnih velikih uspona i padova. Čak i izostajanja s EP-a i SP-a. Hrvatska je dosad na Euru u pet nastupa ostvarila tri prolaza grupe i pala na prvom sljedećem ispitu. To ukazuje na njeno realno statusno mjesto. Ona može odigrati zapažen turnir, ali i natjecateljski podbaciti. Ovisi u kojem je razdoblju. Evo, primjerice, Belgija je trenutno najbolje rangirana u svijetu i djeluje zbilja moćno. Ona je bila viceprvak Europe prije 41, a brončana prije 49 godina. Do bronce u Rusiji nije imala generaciju za značajniji iskorak. Hrvatska je takvog okvira, kada se poklope generacije i drugi faktori utjecaja na natjecateljski učinak (forma igrača, izbornika, sreća, sudačke odluke...), onda može značajno iskoračiti. Kad izostanu poklapanja, onda se dogode ispadanja u grupi i razočaranja. Sve je moguće, dakle, i za ovaj Euro, puno toga će utjecati kakva će biti priča Vatrenih.
Zato nam se čini da se Hrvatsku pogotovo u Hrvatskoj prestrogo (pr)ocjenjuje u kontekstu realnih potencijala i mogućnosti. Koliko je Zlatko Dalić dobrog i manje dobrog učinio od Rusije na ovamo naslutit ćemo kroz tri dvoboja na Euru. Pravi rezultat procesa smjene generacija bit će realan u Kataru, ako se naravno plasiramo.
Povijesna iskustva
Pred ovaj Euro paradoksalno je da vlada uvjerenje kako će najteže biti s Englezima, koje smo jedine pobijedili u kvalifikacijama i na velikom turniru, a da je logično očekivati pobjedu nad Škotima koje nikad nismo pobijedili, i Češku, s kojima imamo samo jedan remi. Kako će u stvarnosti biti vidjet će se na terenu i u turniru, temeljem trenutne forme, a ne dugoročnih perspektiva i statusa reprezentacije, te povijesnih iskustava.