Perija Vatrenima daje krila! Što još treba napraviti da bi mu Hrvati priznali mjesto u ‘Aleji besmrtnih‘?

Njega elektori u Sportskim novostima lani nisu birali među deset naših najvećih nogometaša svih vremena, stil kako igra jednima je vrhunski, drugima staromodan, no to je čovjek koji već na četiri velika natjecanja zaredom zabija za Vatrene i u Glasgowu je dosegao rekord Davora Šukera.

Nakon Češke zatresao je mrežu i Škotskoj, s čime je stigao do devet pogodaka na europskim i svjetskim prvenstvima. Kad je glavom matirao Marshalla, kojeg ne bi spasilo niti da je Feldmarschall, bio mu je to 30. pogodak za nacionalnu vrstu i još jedan specijalan domet - preskočio je Eduarda da Silvu i samostalno se probio na treće mjesto hrvatske ljestvice strijelaca. Odmah iza Šukera i Mandžukića.

PAUL ELLIS Afp

Pritom nikad nije bio klasični napadač koji čeka loptu i egzekuciju, odavno je postao posvećeni radnik u obrani koji pridonosi ekipi u svim fazama igre. Šuker je bio akter na tri glavna turnira, no zabijao je na dva. U Engleskoj je 1996. na Euru postigao tri pogotka, dvaput je matirao Danca Petera Schmeichela, a jednom Nijemca Andreasa Köpkea. U Francuskoj je 1998. godine sa šest golova postao Zlatna kopačka. Po jednom je zabio Jamajci, Japanu, Rumunjskoj s bijele točke, Njemačkoj, Francuskoj i Nizozemskoj. Na Svjetskom prvenstvu 2002. godine Mirko Jozić dao mu je priliku jedino u prvoj utakmici s Meksikom. Nakon poraza napravio je malu smjenu generacija. Perišić je jedini Hrvat koji je tresao mreže na četiri prvenstva, a igrao je na pet. U Brazilu je 2014. godine bio točan s Kamerunom i Meksikom, u Francuskoj je matirao Češku i Španjolsku, u Rusiji je dao gol Islandu, Engleskoj i Francuskoj, a sada u Škotskoj je pogodio protiv Češke i Škotske.

PAUL ELLIS Afp

U klupskoj karijeri ima Ligu prvaka, njemačko i talijansko prvenstvo, kupove… U reprezentativnoj srebro iz Rusije. Nedavno je u Velikoj Gorici odigrao svoju 100. utakmicu za Vatrene. Perišić je velikan hrvatskog nogometa, čiji čudesni dosezi još nisu dovoljno priznati. Zaslužio je da ga se sjete oni koji će jednom raditi ozbiljne analize najboljih hrvatskih nogometaša u povijesti.

Osim Engleske u prvom kolu, gdje nije došao do pravog izražaja iako je imao dvije prijetnje, ispalio je neobranjiv hitac i Vacliku i škotskom kolegi, koji je mogao biti sretan što je pogodio samo jednom. Nakon šampionske sezone u Interu spreman je za velika djela i jedan od glavnih aduta Zlatka Dalića. U utorak je imao i gol i asistenciju Vlašiću, i još tri dodavanja nakon kojih se izrodila opasnost po suparnička vrata.

U skupini je igrao sva tri susreta, prosječno 87 minuta zbog zamjene sa Škotima, dao je dva gola što znači da zabija svakih 131 minutu, po dvoboju ima 2-3 udarca, od toga jedan u prosjeku u okvir. Napravio je 76 posto točnih dodavanja, uz to i 48 posto osvojenih duela… Kao minus pišemo što mu je u cijelosti uspio tek jedan dribling u tri susreta… Što još treba napraviti da bi mu Hrvati priznali istinsku klasu i mjesto u “Aleji besmrtnih“?

Da ne bi i dalje bolje od njega kotirali igrači iz pedesetih poput Bernarda Vukasa i Branka Zebeca? Prvo što ovih dana može je baciti u očaj još ponekog suparničkog golmana. I skinuti Šukera totalno s trona. Perija Vatrenima daje krila!