Od prvog međusobnog dvoboja Hrvatske i Danske, povijesnog za Vatrene na Euru 1996. (3:0), uvjerljivo se nametnuo dojam o velikom međusobnom respektu. Danci su na taj EP došli kao branitelji europskog naslova i upravo je poraz od Hrvatske, uz legendarni lob Davora Šukera, simbolično zaključio njihovu senzacionalnu priču iz 1992. godine.
Danci su od tada pa sve do danas, u svim utakmicama u kojima smo ih pratili protiv Hrvata, ali i drugih selekcija, odali da su posebni. U kvalifikacijama za SP 1998. su nam pomogli ući u doigravanje, tako što su u Grčkoj zaustavili domaćine, iako su već bili plasirani.
U grupi su bili bolji od nas 3:1 kući, te 1:1 u Splitu. U dvije prijateljske utakmice, dobili su nas u Splitu (1:0) odmah nakon SP-a, a uoči Eura 2004., na Parken Stadionu je Barićeva Hrvatska pobijedila 2:1. Gola statistika kazuje da su Vatreni uspješniji, jer imaju 3 pobjede i remi (10 bodova), a Danci su s 2 pobjede i remijem (7 bodova) kraći i za gol (7:8). No, najvažnija je činjenica međusobnih ogleda da je Hrvatska bila bolja i na Euru 1996. i na SP-u 2018. (nakon izvođenja jedanaesteraca) izborivši četvrtfinale i kasnije je išla do finala…
Danska filozofija
Međutim, utakmice s Dancima su čak i u onih 3:0 iz Engleske uvijek bile na knap. Oni igraju nogomet koji Hrvatskoj nije baš najdraži kod suparnika. Danci su naime tehnički vrlo dobri, a fizički su uvijek snažni. Dodamo li tome da su uporni i skandinavski tipično samopouzdani do kraja, nije čudno da su stvarali velike probleme našima. Nekad više nekad (malo) manje, ali iznova je Hrvatska morala biti na visokim razinama da bi odgovorila zahtjevnosti dvoboja. Ovaj put će to biti na još višoj razini složenosti jer aktualna Danska igra zbilja odličan i moderan nogomet. Nije samo stvar da su lani došli do polufinala Eura i tamo ispali nakon produžetaka. Sve to uz traumu dramatičnog spašavanja života njihovog (srećom - opet!) najboljeg igrača Eriksena, što je i inače vrlo složne Dance dodatno homogeniziralo. Uopće ta atmosfera oko reprezentacije, neovisna o rezultatu uvijek pozitivna, srdačna i patriotski izražena, jedan je od velikih aduta Danske i njihova odličnog izbornika Kaspera Hjulmanda. U malo više od dvije godine imali su 29 nastupa, uz 20 pobjeda, 7 poraza i tek 2 remija. To jasno sugerira njegovu filozofiju a to je igra za pobjedu.
Kad bismo sve bodovali, Danska je s njime ostvarila 71 % bodova, uz prosjek 2,2 postignutih i 0,8 primljenih pogodaka. Radi ilustracije, Dalić s Hrvatskom, u 58 utakmica ima 56 % bodova, 1,8 danih i 1,41 primljenih pogodaka. Dakako da strši srebro iz Rusije 2018. naspram “podijeljenog” trećeg mjesta Hjulmanda na EP 2021. U prosjeku bodova Danac ima 2,14, a Dalić 1,71 bodova…
Alat za ritam
Hjulmandova Danska je srušila Francusku i Austriju u prva dva gostovanja i potvrdila kvalitetu. Momčad je najveće snage u pravo u momčadskoj igri. Kompaktni su, čvrsti, puno trče s iskorakom u visokom presingu i agresivnosti. Zbog tih osnovnih karakteristika u kontinuirano preciznoj organizaciji igre lako se prebace s 4-3-3 na 3-4-1-2, ili 3-4-3 na 4-2-3-1.
Kod kuće će vjerojatno igrati još jačim intenzitetom (emotivni poticaj) nego na gostovanju te će biti veliko iskušenje za Hrvatsku kako na planu ritma tako i u taktičkoj reakciji. S obzirom na to da im je forte igra po boku, dojam je da se eventualno obrana s trojicom braniča ne bi baš isplatila Vatrenima. Dodana vrijednost tehničko-taktički razrađenoj Danskoj je povratak playmakera Eriksena. Hrvatska u Kopenhagenu prvo mora organizacijski biti na razini suparnika, jasna i disciplinirana, fizički parirati u ritmu, a onda se može nadati da bi tehničku komponentu mogla nametnuti kao alat za diktiranje svog ritma. Ispuni li te preduvjete, uz samopouzdan gard, Hrvatska može upisati dobar nastup, što nije presudno vezan uz pozitivu rezultata.