1. REPREZENTATIVNI PRISTUP
Kad god javno pričaju o nastupima za reprezentaciju igračima su uobičajene izjave o časti i odgovornosti igranja u nacionalnom dresu. U iskrenost te emocije ne treba dvojiti. Ona je međutim često na kušnji upravo kada Vatrene gledamo u utakmicama koje nemaju predznak važnih. Nije to dojam samo ove selekcije, nego djeluje kao tradicija po generacijama. Naravno da nitko ne može očekivati da će Vatreni svaku utakmicu igrati sa 100 % strašću. Nije logično, a ni realno. Ono što je međutim ključno to je da reprezentativci u svakoj utakmici pruže najviše što mogu u tom trenutku. Nekad će biti bolje, nekad slabije, ali na planu pristupa ne bi smjelo biti kalkulacije. Francuska je veliki motiv i uvjereni smo da će biti pravi, ali očekujemo da pravi pristup preraste u kontinuitet, a ne da bude sporadičnih ritmova.
2. MOMČADSKA VATRENA IGRA
Neovisno je li momčad dominantna ili inferiorna suparniku, je li uspješnija ili podređena, prilično se jednostavno prepoznaje je li ona na terenu kao skup igrača ili djeluje u igri kao momčad. Površno je tretirati taj segment temeljem rezultata, kao što se često u nas čini, pa pobjednik uvijek ispada momčadski jak, a gubitnik “raspadnut”. Momčadska se igra prepoznaje po kompaktnosti na terenu, kako se kreće u defenzivnom i ofenzivnom dijelu, čuvaju li si igrači jedan drugom leđa, ili se kvalitetno pridodaju u napad kad im je suigrač u brojčanoj inferiornosti. Upravo se kod Hrvatske najočitije vidi kada su momčad na terenu, i kada nisu. Taj faktor diskontinuiteta je po nama osnovni razlog što izdanja Vatrenih osciliraju od izvanrednih do nižerazrednih, iako se radi o istoj grupi igrača. Dakle nije stvar kvalitete, nego taktičke discipline.
3. TEMELJNA STABILNOST
Prethodne dvije stavke su temelj da bi se dogodio ovaj treći. Ako reprezentacija ima puni pristup utakmici, ako joj je igra momčadski nastrojena, onda je to veliki korak da se održi temeljna stabilnost. To je onaj segment igre u kojoj pogoci suparnika, vlastite teškoće da se postigne gol, gubljenje važnog igrača zbog ozljede ili nečije isključenje neće doprinijeti da se momčad raspadne. Hrvatska nerijetko ima takve utakmice i faze, kada joj ne ide po očekivanjima i željama, pa se frustracije reflektiraju nervozom, nelogičnim akcijama i forsiranjem, redom alata koji samo suparniku idu u korist. Momčad može imati natjecateljske probleme i zato što su suparnici jači, ali na planu temeljne stabilnosti ni tada, a još manje s kvalitativno slabijim suparnicima, ne bi smjelo biti propusta i razvodnjavanja igre.
4. FOKUS - HOMOGENOST
Nije od jučer, ali je uobičajeno kada stvari reprezentaciju ne idu u liniji očekivanja. Zato je još nerazumljivije zašto se to ne promijeni. Dakle, pogledate li sekvence dvoboja u Osijeku primijetit ćete da više igrača, nakon što je Austrija preuzela kontrolu (vodstvo) utakmice, u određenim situacijama gubljenja ili ne dobivanja lopte gestikulira i iskazuje iritiranost prema suigračima.
To je znak da nedostaje puni fokus, jer bi logično bilo da se po gubitku lopte, neovisno tko je izgubio ili nije dobio loptu, odmah krene u reposjed ili defenzivno pozicioniranje. Taj fokus zna ponestati i kad se idu u ofenzivnu akciju, pogotovo tranziciju, pa se nositelju lopte pridružujemo s manje igrača u završnici nego što bi trebalo. U svim ovim varijantama iskazuje se nedovoljna momčadska homogenost. To što Hrvatska s istim igračima djeluje vrlo homogeno na važnijim utakmicama samo potvrđuje da je problem (i) u fokusu.
5. S RIJEČI NA DJELA
U prvom redu očekujemo od onih igrača koji se bore za bolji status u reprezentativnim izborima da sve najavne lijepe riječi i oduševljenja što su dio vatrenog tabora pretvore u djela. Kao po nekoj mantri svi su oni oduševljeni što mogu dijeliti svlačionicu s Modrićem i drugima, ali onda se očekuje da to pristupom, strašću i borbom potvrde na terenu. Nitko im ne može zamjeriti ako nemaju učinke kao vedete, pogotovo s jačim suparnicima kao što je Francuska. No, ako nemaju taj gard da će se “potući” i gristi travu da bi doprinijeli reprezentaciji, onda nije jasno što bi uopće tražili u njenim redovima. Faktor treme da, ali uplašeni gard ne. Osim što to očekujemo od alternativa, slično vrijedi i za stručni stožer, koji treba iskazati jasnu ideju što od njih traži, te ih postaviti u situaciju da to mogu i pokazati.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....