Ima onih koji jedva čekaju odmor, broje dane do zadnje utakmice sezone, ali ima i onih kojima će biti žao kad sezona uskoro završi. Dominik Livaković spada u tu drugu skupinu, njemu je zadnjih godinu dana bajkovito. Počelo je s Rusijom, nastavilo se odličnim obranama i povijesnim rezultatima u Dinamu, a moglo bi završiti s reprezentativnom “jedinicom” protiv Walesa u Osijeku.
No, krenimo redom, kako na sve što je prošao u zadnjih desetak mjeseci gleda sam Livaković?
- Sezona je bila iz snova. Od onoga u Rusiji što će vječno ostati u pamćenju pa nastavak s Dinamom u Europi i na kraju domaća natjecanja. Stvarno mi je žao što ide kraj sezone, ali sve što smo napravili u ovoj nudi izazov da pokušamo ponoviti u idućoj - priča Livaković pokušavajući izdvojiti tri trenutka koja će mu najviše ostati u sjećanju u cijelom tom miksu velikih dana i noći.
- Prvi trenutak je su svakako - Rusija. Ne mogu ništa posebno izdvojiti, sve što se događalo ondje je za pamćenje, od prvog dana priprema kad smo sjajno kliknuli pa do onog dočeka u Zagrebu i mom Zadru. Drugi trenutak je onaj kada smo osigurali europsko proljeće s Dinamom protiv Spartaka iz Trnave, a treći tek treba doći. U Puli gdje ćemo, nadam se, osvojiti dvostruku krunu.
Inače, da ostanemo još malo na klupskom planu, Livaković trenutačno broji 550 minuta bez primljenog gola u HNL-u, zadnji je mu je zabio Lokomotivin igrač Uzuni još 2. ožujka u 80. minuti te utakmice. Ako, pak, gledamo ukupno, zadnji je pogodak primio još na Luzu, onaj za Benficinih 3:0 potom već nanizao sedam punih (šest u HNL-u i jedan u Kupu) susreta prazne mreže. Puna dva mjeseca nije primio gol! Naravno, ne treba kriti da mu je želja da izdrži još dulje, da ne primi gol ako je moguće i do kraja sezone.
- Svaki vratar ima tu ambiciju da što dulje zadrži mrežu praznom. Sada sam na sedam utakmica, nadam se da će niz trajati do kraja sezone. Sretan sam zbog toga, ali to je zasluga cijele momčadi, pogotovo obrane.
A takva forma i kontinuitet, pogotovo u usporedbi s trenutnom situacijom Lovre Kalinića, guraju Livakoviću na leđa i reprezentativnu “jedinicu”. Po svemu sudeći, vrlo je blizu tome da u važnom susretu protiv Walesa u Osijeku Zlatko Dalić postavi na vrata od prve minute.
- Jako se veselim ponovnom susretu sa suigračima iz reprezentacije. Moramo ozbiljno shvatiti Wales nakon onoga u Budimpešti, ali ne sumnjam da će to biti na razini koju svi očekujemo. Što se mene osobno tiče, uvijek sam spreman i ako izbornik odluči da idem na vrata dat ću sve od sebe da zadržim kontinuitet forme iz HNL-a.
Ne da se nikad navući, neće reći “ja sam taj, to zaslužujem”, zna kako se vratarska sudbina brzo može promijeniti. Ali, s obzirom ns to da je ipak izvjesno da će biti “taj”, je li spreman za Garetha Balea i društvo? Dobro, nije da je glavna velška zvijezda u nekoj velikoj formi, ali svejedno i dalje spada u top društvo. Neće valjda proigrati baš protiv Hrvatske u Osijeku?
- Ha, ako neće biti Bale u formi, prijetit će netko drugi. U svakom slučaju spreman sam na izazov.
Neugodan je to suparnik, s Baleom u formi ili izvan nje, a neugodan je i lipanj za hrvatsku reprezentaciju, gotovo tradicionalno mjesec kiksova i posrtaja u kvalifikacijama?
- Tradicije postoje da bi se rušile. Ali, što? Samo o nama ovisi znači li da je lipanj neugodan? Pa rezultat u Osijeku ovisi samo o nama. Ako ćemo mi biti pravi, onda se ne bojim da ćemo na odmor sa savršenim rezultatom.
Nakon poraza u Mađarskoj, još jedan kiks donio bi nespokoj i situaciju u kojoj nismo ni razmišljali da bismo se mogli naći, imena suparnika u očima javnosti nisu sugerirala takvu mogućnost? Skloniji su svi bili lakšem putu do završne europske smotre. No, kiksamo li u Osijeku...
- Ne razmišljam o kiksu. Ako se i dogodi, još je puno utakmica do kraja i stigne se ispraviti, ali vjerujte mi, nitko od nas ne razmišlja o takvom scenariju.
Ima izbornik Dalić problema uoči tog susreta. Dosta je igrača koji nisu u pravoj formi, neki su ozlijeđeni, neki nemaju minutažu. Pogotovo je, kao i dosad, najviše upitnika u obrani, najviše na tim bekovskim pozicijama. Hoće li vrataru te obrambene patnje i nepoznanice biti problem u jednoj takvoj, važnoj utakmici?
- Obrana je bila jedan od boljih dijelova momčadi na SP-u. Iako smo tamo otišli s puno upitnika u javnosti baš u obrani, sve je ispalo super. Ne mislim da su suigrači u lošoj formi, a reprezentacija je ionako nešto sasvim drugo u odnosu na klupski nogomet.
Dalić će prije Walesa Srebrne dovesti u Omiš. Eto Hrvatske u Livakovićevoj Dalmaciji, s idejom da se protiv Mađara igra i na Poljudu?
- Mislim da ćemo se ugodno osjećati kao što bismo se ugodno osjećali u bilo kojem kutku zemlje. Veselim se što će reprezentacija doći u Dalmaciju i što će navijači s juga imati priliku pozdraviti i navijati za svjetske doprvake. U Rusiji smo čitali imena gradova na zastavama i bilo ih je iz svih dijelova zemlje i mislim da je lijepo što im ovakvim posjetima vraćamo ljudima na potpori koja je bila sjajna.
Sve su glasnije i priče kako će ovog ljeta Livaković napustiti Dinamo. Dugo je u HNL-u, ima iza sebe uspješnu sezonu, još sad ako postane i reprezentativna “jedinica”... Svi preduvjeti za transfer su ovdje, možda je sad i baš pravi trenutak za taj iskorak?
- Imam ugovor s Dinamom i misli i koncentracija su mi isključivo na Dinamo. Ako bude nešto konkretno što će zadovoljiti klub i mene, razgovarat ćemo i vidjeti. No, ne želim se time opterećivati.
Znači neće se žaliti i ako ostane u još jednom pokušaju napada na Ligu prvaka?
- Bilo bi lijepo ponoviti ovakvu sezonu i u Ligi prvaka. Ne bih imao ništa protiv!
Nedavno ga je svojom porukom i pohvalom na društvenim mrežama iznenadio veliki Iker Casillas, a Livaković je uzvratio porukom za brzi oporavak nakon što je Španjolac doživio srčani udar. Međutim, tu Casillasovu poruku kako prati odličnog golmana Livakovića mnogi su protumačili kao pripremanje terena za Dominikov dolazak u Porto.
Ima li ta priča kakvu pozadinu?
- Svašta se nagađalo i pričalo, ali ako nešto konkretno i postoji, ja ne znam ništa o tome. Stvarno me Casillas iznenadio porukom, doista ne znam koja je pozadina priče i postoji li uopće.
Koji su ciljevi i imperativi Dinama za novu sezonu. Je li to doista Liga prvaka, ili bi svi u Maksimiru opet pristali na slično miješanje karata kao i ove sezone, europsko proljeće iz skupine Europske lige?
- Dinamo mora uvijek igrati ovakve sezone kao što je ova. Dakle, Europska liga je ono što bi trebao biti osnovni cilj, dok je Liga prvaka bonus za koji se trebaju poklopiti neke stvari. Mislim da je Dinamo prevelik klub da opet pola stoljeća čeka proljeće u Europi i da će sada tamo biti češće nego je dosad bio slučaj.
Na Rujevici nije lopta htjela u gol, ali ući će zato u Puli u finalu Kupa
Najvažnija utakmica do kraja sezone svakako je ona u Puli, finale Kupa s Rijekom. Neki je dan na Rujevici dvoboj završio remijem, iako je Dinamo dominirao, bio bolji i na Drosinu dolazi u jasnoj ulozi favorita?
- Sve ste vidjeli i sami. Nemam što dodati. Odigrali smo odličnu utakmicu, možda i najbolju u zadnjih nekoliko sezona na Rujevici, ali lopta nije htjela u gol. Ući će u Puli.
Navijat ću za Lovrena, želim da napokon uzme taj trofej
U finalu Lige prvaka igrat će Liverpool i Tottenham, na čijoj će strani biti Livakovićeve simpatije, za koga će navijati?
- Za suigrača iz reprezentacije Dejana Lovrena! Volio bih da konačno uzme taj trofej. Iako, mislim da u toj utakmici nema favorita, baš kao i u onoj finala Europske lige.
LIVAKOVIĆEV NIZ BEZ PRIMLJENOG GOLA
Dinamo - Inter 1:0
(HNL, 30. ožujka)
Hajduk - Dinamo 0:1
(HNL, 3. travnja)
Rudeš - Dinamo 0:2
(HNL, 7. travnja)
S. Belupo - Dinamo 0:1
(HNL, 19. travnja)
Dinamo - Osijek 2:0
(KUP, 23. travnja)
Dinamo - Lokomotiva 3:0
(HNL, 5. svibnja)
Rijeka - Dinamo 0:0
(HNL, 11. svibnja)
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....