Ovu sam zastavu kupio specijalno zbog toga što je Josip odlučio igrati za Hrvatsku. Morao sam to nekako posebno obilježiti", pokazuje nam Milan Stanišić veliku državnu zastavu Hrvatske koja stameno stoji na zidu prostorije za fešte njegove obiteljske kuće u mjestu Malino kod Oriovca.
Mjesto od svega 500-tinjak duša posljednjih dana pucalo je od ponosa što će jedan mladić, podrijetlom iz njihova kraja, zaigrati u najdražem dresu, onom hrvatske nogometne reprezentacije. Riječ je, naravno, o Josipu Stanišiću, mladoj nadi Bayerna koji se proteklo ljeto u svoj sili velikih igračkih imena velikana njemačkog nogometa izborio za fantastičan status kod trenera Juliana Nagelsmanna. Do te mjere da ni Zlatko Dalić nije ostao imun na činjenicu da u najboljoj njemačkoj momčadi današnjice, ali i povijesti tamošnjeg nogometa kao punopravni i važan član egzistira mladić koji je duboko vezan za Hrvatsku.
Josip, naime, jest prije 21 godinu rođen u Münchenu, ali sva njegova bliža rodbina smjestila se u Malinu i Oriovcu. U Malinu mu živi rodbina s očeve, a u Oriovcu s majčine strane. U Oriovcu su, konačno, Josipovi roditelji Damir i Sandra napravili i kuću u kojoj borave kada dođu u rodni kraj. Stoga ne čudi što su danas i Malinčani i Oriovčani ponosni na dečka koji je je ranije, u djetinjstvu, svako ljeto godišnji odmor s roditeljima i mlađom sestrom Leoni provodio u ovim mjestima Brodsko-posavske županije i gdje i sam ima puno prijatelja. Ponosan je, naravno, i djeda Milan, ali ističe nešto drugo.
Pustite priču, pojedite
- Ja sam ponosan djed, svakako, i to na svih svojih petero unučadi. Na Damirovu djecu Josipa i Leoni te na djecu kćerke Lidije, Mihaela, Mihaelu i ovog ovdje frajera, Rafaela - gleda djeda Milan u najmlađeg od svojih unuka, 12-godišnjeg sina njegove kćeri Lidije, te nastavlja.
- Naravno, to što je Josip pozvan u reprezentaciju velika je čast, sreća i zadovoljstvo, ali to kod mene ne čini razliku u ljubavi i ponosu koji osjećam prema svih njih petero. Neka su oni meni živi i zdravi - istaknuo je Josipov djed, koji ipak nije odolio na poseban način obilježiti Josipovu odluku da u nekoj dilemi koja se kroz javnost provlačila - Hrvatska ili Njemačka - odabere Hrvatsku.
- Ne mogu reći da sam sto posto znao da će odabrati Hrvatsku. Tome sam se intimno nadao i želio sam to, ali nisam na njega vršio nikakav pritisak, kao niti bilo tko drugi iz obitelji, pa ni njegovi roditelji. To je bilo prepušteno njemu, punoljetan je čovjek i znao je što treba i kako treba odlučiti. Isključivo njegova odluka. Doduše, možda smo mi tome doprinijeli, jer smo uvijek s ponosom isticali odakle smo, redovito smo u našem klubu Croatia München gledali utakmice hrvatske reprezentacije odjeveni u naše dresove, pa je i Josip bio s nama. Možda je i to utjecalo - smatra gospodin Milan i pokazuje nam zastavu kao simbol i svog ponosa zbog Josipova odabira.
- Evo, zastava ti je najbolji odgovor. To je specijalno kupljeno zato što je odabrao Hrvatsku i za feštu koju sam tim povodom organizirao - otkriva nam naš domaćin, koji svako malo pokušava malo skrenuti s teme.
- Ajde vas dvojica pojedite nešto. Pusti sad priču - pokazuje na trpezu sa slavonskim delicijama koju je pripremio zbog dolaska ekipe Jutarnjeg lista, jer mu je i to na neki način dio ove lijepe priče oko poziva Josipu u A reprezentaciju. Okupio je i svoje vjerne prijatelje iz Malina, braću Ivana i Pavu Pribanića te Josipa Bunića.
- Svi smo mi ponosni da netko tko je porijeklom iz našeg sela tako daleko dogura, iako smo svjesni da je to prvenstveno Josipova zasluga - govore Ivan, Pavo i Josip.
- Trebao je doći i Zoran Nožinić, naša motoristička legenda i osnivač Extreme kluba u Malinu, koji svake godine organizira i PH u motocrossu i quadcrossu, gdje se okupe nekoliko tisuća ljudi. No, javio mi je da je bolestan. Daj da malo pričamo o Malinu i našim ljudima koji su poznati u Hrvatskoj - pokušava opet skrenuti s teme djed Milan usput nudeći domaću šljivovicu, a mi mu govorimo da će i to doći na red, ali da prvo ispriča kakva je fešta bila.
Pričam mu o sucima
- U, to je bila prava fešta - ubacuju se prijatelji - bilo nas je tu 50-ak.
- Povod je bio to što se Josip odlučio za Hrvatsku, odnosno što je dobio poziv za utakmice U21 reprezentacije u rujnu, koje je zbog ozljede morao otkazati. I onda smo se mi ovdje okupili 19. 9. Inače sam aktivan u amaterskom KUD-u, imam puno prijatelja među folklorašima i pozvao sam puno dragih ljudi. Bili su i tamburaši, okupilo nas se iz četiri KUD-a: Smilje, Druga mladost, Eugen Kumičić i Zrinski-Frankopani. Okrenuli smo odojka, janje, pilo se i veselilo onako kako se u Slavoniji veseli - ozareno priča Milan, koji kao da je znao kada treba organizirati feštu, koja je zapravo bila uvertira za ono što je uslijedilo dan poslije. Naime, 20. 9. Dalić objavio je popis igrača za listopadske kvalifikacije na kojem se našlo i ime Milanova unuka. Na ponos Malina i Oriovca, ali i Brodsko-posavske županije. Slavonski Brod, naime, ima Mandžukića, Davor ima Olića, Nova Gradiška Vlaovića i Rapaića, a sada su u to društvo ušli i Malino i Oriovac, koji imaju Josipa Stanišića.
- Ovo je očito pravo podneblje za vrhunske nogometaše - poentira Ivan Pribanić, koji je od okupljenih imao najbolju igračku karijeru u lokalnim klubovima, a svojedobno je igrao i za reprezentaciju podsaveza Sl. Broda s legendarnim igračem Osijeka i Dinama Ivicom Miljkovićem. U toj priči o velikim igračima koji su potekli iz ove županije još jedna zanimljiva činjenica upada u oči. Iz kruga od nekih 50-ak km potekla su trojica nogometaša koji su nosili ili nose dres Bayerna. Mandžukić i Olić ostavili su dubok i neizbrisiv trag u bavarskom velikanu, a Stanišić je na dobrom putu da to ponovi. Nas, pak, zanima kako Josip doživljava sve ovo što mu se događa, ali...
- Iskreno, mi kada se sastanemo uopće ne pričamo o nogometu. Za obiteljskim stolom to nam je sporedna stvar, posvećujemo se sebi, pričamo o sasvim drugim temama. Osim toga, ne želimo ga ni opterećivati nekim svojim stavovima i razmišljanjima - kaže nam Milan, koji je godinama u Njemačkoj bio amaterski nogometni sudac.
- Nogomet nisam igrao aktivno, išao sam na treninge da budem s ljudima, ali nikad se nisam žurio da dobijem dres. I onda sam se okrenuo suđenju, pa i danas kada gledam utakmice više gledam suca nego igrače. Uvijek sam opušten i smiren kada gledam i Josipove utakmice. Nema nikakve nervoze. Jedino ga upozorim da mora biti pristojan prema sucima. Kada smo u nogometnoj temi onda mu to kažem. Kad god kažeš molim i hvala, vrata se otvaraju - govori Milan, na što mu prijatelj Pavo dobacuje.
- Šteta što nisi bio savjetnik Bebeku... - nasmijao je Pavo sve oko sebe.
- Znate, mi smo suci svakog ponedjeljka imali sastanke, to smo zvali obavezna večer, gdje su se analizirale odluke i situacije s utakmica. I uvijek su nam govorili da pratimo suce da o tome možemo diskutirati - ponavlja Milan, ali mi inzistiramo da ponešto kaže i o unuku.
- Emocije su mu jake, ali nisam ja dorastao da komentiram profesionalne nogometaše ni pozitivno ni negativno. Agresivan je, aktivan, vrijedan, dobar igrač, ne bi bio u Bayernu da nije takav, ima dobrog trenera i sada je sve na njemu - kratko će Milan, dok ga kolega Vlado još malo fotografira.
- Nemoj Vlado više, molim te, pa nisam ja Delon - nasmijao se i opet nudi jelom i pićem. Njega je u Njemačku odveo otac Joso, po kojemu je i Josip dobio ime, a on je početkom 90-ih doveo sina Damira, Josipova oca. I Damir je bio talentirani nogometaš, pa se u jednom trenutku i sam kao tinejdžer našao na probi u Bayernu, ali, kaže nam Milan, nije prošao. Onda se posvetio školi, izučio za automehaničara što i dalje radi. Ponosan je Milan i na sina i na snahu Sandru, koja radi kao trgovkinja, unuku Leoni. Bili su i ostali normalni, obiteljski ljudi, a to žele biti i ubuduće, bez obzira na potencijalnu slavu koja bi mogla ići uz njihova sina. Ponos ne skriva ni Josipova teta Lidija, Damirova starija sestra.
- On je ponos naše obitelji, naša sreća, radost... Neopisiv je osjećaj, ali on je to zaslužio. Kad god mi je bila prilika gledala sam njegove utakmice i nekako sam od početka mislila da bi od njega moglo biti nešto, jer je uvijek bio izniman talent - govori Lidija Vuković i svjedoči o bliskoj povezanosti s bratom i njegovom obitelji.
- Iako nas dijeli više 700 km kad god možemo, zajedno smo. Ja sam, inače, znala sam da će izabrati Hrvatsku, jer sam vidjela kako diše. Mi smo mu za 18. rođendan poklonili hrvatski dres i baš je bio sretan kada ga je dobio. Sada se svi i mi iz Malina i naši prijatelji iz Oriovca, Josipov ujak i ostala rodbina spremamo na utakmicu u Osijek. Bit će to prava fešta. I da, moram reći da sam jako ponosna na njegovu majku Sandru, koja ga je rodila - poručila je Josipova teta, dok maleni Rafael ističe kako na treninge u susjedno mjesto Lužane, gdje igra nogomet, ide u Josipovom dresu. Za razliku od starijeg bratića, Rafael je napadač.
Invazija na Osijek
Kažu nam naši domaćini i da je Bayern, nakon Dinama, drugi klub za koji se u Malinu navija. A, u ponedjeljak bi 'pola Malina, Oriovca i okolnih sela' moglo biti u Osijeku.
- Moja kći i njezina ekipa su već kupili 10 ulaznica, a čujem i da je puno drugih ljudi već to učinilo, tako da će puno auta u ponedjeljak odavde krenuti za Osijek. Mahat ćemo vam s tribina - kazao je susjed Pavo.
- Nego, daj da mi ne zaboravimo. Moramo spomenuti i još neke naša Malinčane. Znaš li ti da je odavde i Pero Kuterovac, naš veliki, poznati i priznati kondicijski trener? Ne znaš. E, pa vidiš, nismo mi tu neki bez veze. Imali smo i prvoligaškog nogometnog suca Dragutina Karla Pavića, a malinovački zet je Miralem Halilović, košarkaški reprezentativac BiH koji igra u Parizu - otkriva Milan, na što su se uključili i ostali dečki.
- Odavde je i Filip Mekić, naš mladi nogometaš koji je do ovog ljeta bio u Osijeku kod Bjelice, a sad je u Varaždinu. Igrao je i u mladim reprezentacijama Hrvatske. Tko zna, možda jednog dana bokove hrvatske reprezentacije pokriju Malinčani, Stanišić i Mekić – nadaju se naši sugovornici. E, to bi bila priča... A, priča na zastavi koju je djeda Milan kupio zbog Josipovog odabira Hrvatske se širi, pa smo i mi na njegovo inzistiranje morali dati svoj obol. Prvo upisavši datum održavanja fešte, potom i datum objave Dalićeva popisa s imenima obrambenih igrača koje je pozvao, a na kraju i datum dolaska ekipe Jutarnjeg lista u Malino s našim imenima...
Preponosan je Milan, ma koliko god to pokušavao prikriti, ali ima i zašto biti.