U životu trenera to je prirodni dio priče. U prošlom turnusu Igor Bišćan je s mladom selekcijom izborio plasman na EP, upisao prvu hrvatsku pobjedu na EP i još izborio četvrtfinale. Top priča za selekciju koja je rijetko uspijevala ići na kontinentalnu smotru, a i kad se dogodilo, onda nije bilo bod(ov)a.
U ovom turnusu Bišćanovoj se selekciji dogodilo sve krivo. I to tako da je prvi dio kvalifikacija za EP nova skupina igrača rezultatski gazila (šest pobjeda), a od ožujka se našla u "blackoutu". Kao da se sudbina htjela obračunati s U-21 selekcijom, pa joj je čak namijenila dramatičan obrat u Norveškoj, taman kad su bili pred ciljem uvjereni da su ispravili sve propuste…
Frustrirajući kraj
Igor Bišćan je kao izbornik mlade selekcije bio "pobjednički Klopp" do tih poraza. I kako to u nas obično biva, nakon odgode odluke o nastupu na EP kroz play-off, živi zbilju "luzera Kloppa". Nijemac oduvijek živi na granici koja dijeli pobjednika i gubitnika, ovisno kako se karta okrene u aktualnoj igri…
No, dobro, nešto bi trebalo objasniti u kontekstu natjecateljskog harakirija, slažete li se?
- Zbog razočaravajućeg ishoda naravno da treba iznijeti stav. Na žalost, nisam zamišljao, kao ni igrači, da će završetak sezone biti ovako frustrirajući. Razočaran sam, jasno, jer smo imali sve u svojim rukama, bili praktično najbolja momčad svih kvalifikacijskih skupina, a onda je ispalo tako kako jest. Propustili smo veliku šansu, ali nije ovo katastrofa. Imamo play-off u rujnu. Čekamo ždrijeb u utorak i onda ćemo se okrenuti pripremi tog dvoboja. Ne, nemam neku preferenciju, svih sedam mogućih suparnika ima svoje vrline i mane, kao i mi. Kad saznamo tko je protivnik, analizirat ćemo stvari - kaže nam Bišćan, kojeg smo zatekli u zagrebačkom domu, gdje se pripremao za obiteljski ručak sa svojih pet najvažnijih cura. Čeka da četiri kćerke završe školsku godinu, pa da se krenu osvježiti na Pag, gdje godinama ljetuju…
Dvije posve različite priče U-21, jesen - proljeće, kako trenerski argumentirate?
- Do utakmice s Fincima sve je bilo u nekom dobrom ritmu. Znali smo da nam je to ključna utakmica za uspješno finiširanje kvalifikacija. No, neobjašnjivo smo loše odigrali prvo poluvrijeme. Prvi puta smo u ovom turnusu radili pogreške koje se prije nisu događale. Koje? Primjerice, taktički smo bili nedisciplinirani, razvodnili se. O.K., može se dogoditi. Ovo su mladi igrači, takva im je faza karijere, možda su se odveć opustili, pa im koncentracija nije bila na 100%. Zabili smo si sami dva gola, treći dobili u smiraj poluvremena. Finci su bili dobri, ali mi smo ipak ti koji smo ih pogurali u toj utakmici. Reakcija u drugom dijelu pokazala je pozitivnu stranu te loše nam priče. Da smo realizirali kazneni udarac, onda bismo ranije došli u poziciju da ganjamo remi, što bi donijelo bod koji bi, sada se potvrđuje, značio najbolje drugo mjesto i direktan plasman.
Snosim odgovornost
O.K., ali imali ste i Norvešku kao opciju popravka, a onda se po Murphyjevom zakoniku dogodilo da nikad nije toliko loše da ne bilo moglo biti lošije...
- Gledajte, očekivali smo teškoće u toj utakmici, kako zbog važnosti uloga, tako i zbog snage suparnika. Oni su bili u optimalnoj formi, punom jeku prvenstva. Igralo se na umjetnom travnjaku, što njima sigurno više odgovara. Realno, nismo odigrali neku top utakmicu, ali natjecateljski je momčad išla u dobrom smjeru. Rano smo poveli, a na 1:1 dali smo pogodak deset minuta do kraja. Bili smo praktično unutra u sučevoj nadoknadi, a onda šok, što drugo reći... Par dekoncentracija i posljedičnih poklapanja za domaćine i dogodio se šokantan preokret. Kako to objasniti iz stručnog i logičkog kuta? Totalno razočaranje za igrače i stožer jer mislim da ipak takav bolan udarac sudbine nismo zaslužili temeljem onog što smo pokazali u ovim kvalifikacijama.
Vi ste imali i sličan slučaj protiv Škota u prošlom turnusu?
- Da, ali ovo je ipak bilo bitno teže procesuirati. No, kako rekoh, s mladim igračima se takve faze u sazrijevanju mogu dogoditi. Bolje sada izvlačiti pouke na kiksevima, nego kada postanu A reprezentativci.
To vrijedi i za vas kao trenera. Sigurno je da ste imali propusta u ovom natjecateljskom padu?
- Pa, logično je da snosim odgovornost, trener sam.
Što biste promijenili da ste sada u poziciji pripreme za te utakmice?
- Može zvučati paradoksalno, ali ne bih mijenjao stvari jer u tom trenutku je sve bilo logično pripremljeno i na razini onog što smo radili na jesen. Uostalom, činjenice ukazuju da smo nakon sedam kola bili najbolji akter kvalifikacija po svim parametrima. Vi se dobro sjećate tadašnjeg intervjua u kojem sam jasno naglasio da nas je rezultat u nekim utakmicama nagradio više nego što smo objektivno zaslužili. Tada je sve u kritičnim fazama igre prevagnulo na našu stranu. Recimo, Finska nas je u prvoj utakmici nadigrala, ali smo imali sreće i na kraju dobili 2:0. U Austriji smo također visjeli, ali smo uspjeli nadvladati kriznu fazu i dobili 3:1. Protiv Norvežana u Varaždinu smo iskoristili čak tri uigrane akcije iz prekida, što je senzacionalno, te čvrsto obranili 3:2. Time ne želim umanjiti zasluge naše momčadi, nego kazati da su suparnici snažni i da ovaj epilog, u kojem je praktično jedan gol, jedan bod, presudio direktan plasman, nije neka povijesna katastrofa. Jednostavno se može dogoditi.
Jedini blackout
Postoje recenzije koje ukazuju da ste igrali defenzivan sustav i tako birali igrače?
- Iskreno rečeno, te me teze ne diraju jer prepoznajem odakle dolaze i s kojim razlogom. To ima najmanje veze s nogometom, sustavima i tehničkim izborima. Uostalom, mi smo nakon šest pobjeda bili tretirani kao mali fenomeni, a igrali smo u istom sustavu. Rekoh, nakon sedam kola bili smo najuspješnija reprezentacija kvalifikacija, s istim sustavima i izborima. Dakle, nije stvar u sustavu zašto smo izgubili ove utakmice i direktan plasman.
Zašto ste odabrali igrati 3-5-2?
- Temeljem procjene kadra kojeg imamo na raspolaganju. No, nismo mi igrali samo s jednim sustavom, bilo ih je više, a izabirali smo temeljem ocjene što nam tog trena najviše odgovara.
Je li onda ključan problem u koncentraciji, pogotovo defenzivnoj?
- Koncentracija je podbacila u prvom dijelu s Fincima i u sučevoj nadoknadi s Norvežanima. Mislim, ne mogu sada igračima predbaciti da su kvalifikacije propustili zbog fokusa ili krivog pristupa. U svim utakmicama, osim spomenutim situacijama, fokus je bio potpun, kao i pristup.
Činjenica je da koncentracija nije nužno stvar pristupa, nego i potencijala kvalitete. No, sukladno našem mentalitetu vjerujemo da se ipak podsvjesno razvio osjećaj da je plasman stvar tehnike?
- Činjenica je da smo mi dobri kad smo kompletni i potpuno "unutra". No, istina je i to da ako nedostaje neki igrač koji nam je važan, i ako nismo u 100% ritmu, ulazimo u probleme. Želim, međutim, istaknuti da su dečki jedini pravi "blackout" imali u prvom dijelu s Fincima, kad je bilo 0:3. Totalno smo se pogubili jer je to bio zapravo baš prvi kritičan trenutak kvalifikacija i to u trenutku kada smo igrali praktično ključnu utakmicu za prolaz. Reakcija u nastavku je pokazala da ti momci imaju tu crtu shvaćanja propusta i naglašeni voljni moment da preokrenu stvari. Zato neću govoriti da su nešto krivi, nego držim da su platili danak odrastanju. Treba imati na umu da je ova grupa igrača praktično potpuno nova, s nizom igrača koji su mlađe dobi (2002.-2003.). To će olakšati selekciju jer će u novom turnusu dobar dio njih ostati. Bit će jednostavnije uigravati stvari, a i na planu iskustva bit će snažniji.
Složeni proces
Što će se dogoditi ako se u play-offu ne izbori plasman na EP?
- Kao prvo, o tome neću ni razmišljati. Puno je bilo pozitivnih stvari u ovim kvalifikacijama da bismo negativni rezultatski dio finiša uzeli kao okvir vrednovanja ove reprezentacije. S osobne strane, naravno da bih doživio kao neuspjeh ako ne odemo na EP. Hrvatska treba imati visoke ciljeve i svako preskakanje završnog turnira za mene je neuspjeh! Istina je da to nije baš jednostavno osigurati, što mi u Hrvatskoj jako dobro znamo. Puno smo puta imali neuspješne kvalifikacije, pa o njihovoj težini sasvim dovoljno pokazuje tek četiri dolaska na završnicu.
Klasična je rasprava je li važno da U-21 bilježi velike rezultate ili stvara igrače za A reprezentaciju. Na tom planu posljednjih par godina s vama je desetak igrača napredovalo u Dalićevu selekciju…
- Prije svega, napredak igrača u seniorsku Hrvatsku je stvar složenog procesa u kojem sudjeluju mnogi, a nije to zasluga jednog trenera ili izbornika mlade vrste. Najvažnije jest da se pripremaju igrači za A selekciju, iako moramo reći da i dobri rezultati pomognu tom procesu. No, Hrvatska stalno proizvodi mlade talente i niz igrača iz mladih selekcija stigne u najjaču nam reprezentaciju. Ona je doživjela smjenu generacija, po meni vrlo uspješnu, i to nešto govori o svim tim procesima. No, isto tako sam uvjerenja da mi iz ogromnog talenta naših mladih igrača trebamo izvući još i više nego što to činimo.
Primjerice?
- Pa, recimo pitanje praćenja europskih ritmova na višim natjecateljskim razinama. Još uvijek teško naši igrači prate u kontinuitetu taj intenzitet igre, a ja sam uvjerenja, temeljenog i na osobnom iskustvu u igračkoj karijeri, kako se to može kvalitetnim radom i usmjeravanjem igrača razviti na tim razinama.
Prioritet je A vrsta
U rujnu se play-off poklapa s dvije utakmice Lige nacija. Što će biti s igračima kao Šutalo, Sučić, Stanišić, koji su iskoračili kod Dalića?
- Tu je sve jasno od prvog dana, odluka je na izborniku Daliću. Što on kaže, tako će biti. A reprezentacija je apsolutni prioritet. Do sada sam s Dalićem imao zbilja super suradnju i komunikaciju i ne dvojim da će tako biti i dalje.
Je li sada s tehničkim direktorom Stipom Pletikosom došlo do pozitivnog pomaka u radu?
- Definitivno jest jer je Pletikosa maksimalno prionuo radu. Stalno je na usluzi, organizatorski odlično djeluje, proaktivan je u svim poslovima koji su u njegovoj domeni, pa tako i s mladom selekcijom. Njegov dolazak po meni je pun pogodak, pravi čovjek za poziciju tehničkog direktora.
