U kontekstu rejtinga, hrvatska U21 reprezentacija je eliminirana na putu za Euro od Gruzije. U kontekstu prikazanog nogometa i natjecateljskog pristupa, dalje je prošla uvjerljivija selekcija. Objektivni pogled na dvije utakmice ovih selekcija odao je kako je tehnički potencijal hrvatskog kadra bolji. No, ako to nije dovoljno popraćeno organizacijom igre i vođenjem utakmice, onda tehnički inferiorniji suparnik ima mogućnost kompenzirati minuse s tim drugim elementima. To je po nama ključni razlog što je Gruzija eliminirala Hrvatsku!
Neuvjerljivi dojmovi
Ivica Olić je bio vrhunski nogometaš, fizički (pre)moćan. Kao trener ne zna se koji su mu dometi jer osim što je bio pomoćnik Zlatku Daliću, okušao se tek osam utakmica u klubu (CSKA). Asistent mu Niko Kranjčar, također vrhunski igrač ali španer, ima još manje iskustva. Bio je asistent Josipu Šimuniću u U19 selekciji. Drugi asistent Marko Krnjić bio je pomoćni trener u seniorima Gorice. S obzirom na to da su uletjeli nakon promjene također neuspješne ere Dragana Skočića (4-1-1), s upisanim omjerom 4-0-2 dijele odgovornost rezultata. No, osim što bi jedna generacija imala iskustvo 3-4 utakmice završnice, nije ključni problem što su ostali bez Eura. Za reprezentativnu priču je najveći problem što su igre (taktička izdanja, organizacija igre, disciplinirani rasporedi) selekcije bile neuvjerljive. U seriji od 12 ispita mladi Vatreni su nadvisili teškom mukom tek Grke kući, dok ih je Portugal u obje utakmice deklasirao. Ako s tim jačim selekcijama možemo prihvatiti inferiornu natjecateljsku situaciju, jako je teško to kad su u pitanju muke s Farskim otocima, Bjelorusijom, Andorom ili Gruzijom.
Zašto se A reprezentacija prometnula u aktera viših dosega, a naše mlade selekcije djeluju prilično inferiorne u europanorami? Prije svega valja kazati da su to dva potpuno suprotna nogometna života. Snaga A reprezentacije počiva na talentu naših mladih igrača, nadopunjenih igračima iz dijaspore, a koji svi zajedno kvalitetu oplemenjuju taktičkim-tehničkim i inim nadgradnjama u europskim klubovima. Kada ti igrači dolaze u reprezentaciju, oni sa sobom donose tu prtljagu te se onda i lakše prilagođavaju natjecateljskim zahtjevima. U mladim selekcijama funkcionira isključivo domaća politika i stručna doktrina. U tim “politikama” ima i onih tereta koji direktno ometaju stručni rad. Među inima to su selekcijske nelogičnosti, a ne samo propusti talenta (guranja, regionalni “ključevi”...), pa sporni kriteriji imenovanja izbornika i trenera, a potom i namet rezultata kao faktora odluke o radu...
Inzistiranje na rezultatu
Dakako da izbornici imaju svoje odgovornosti u tom procesu rada, iako su u startu ovisni o onome što se radi po klubovima. No, cijeli taj proces suradnje, odnosa i međusobnog potpomaganja je važan i osjeća se da u tome u Hrvatskoj nema zajedničke strategije te posljedičnih logičnih smjernica razvoja igrača. U selekcijama se često mijenjaju izbornici i treneri jer nije lako stvoriti momčad i igru za promptni rezultat u kratko vrijeme. Točno je da bi struka u HNS-u trebala unutar Saveza nametnuti prirodnije kriterije vrednovanja, od pukog argumenta jednog rezultata. Primjerice, kada je Modrićeva grupa u U21 ispala u kvalifikacijama za Euro od Srbije i Crne Gore (2004./05.), ključno je da je uz izbornika Bilića osigurala više igrača za A reprezentaciju, koji će doprinijeti njenom natjecateljskom iskoraku. Tada je mlada selekcija imala određenu organizaciju igre, prioritetno okrenute “igri” te izražen kolektivni duh, koji je Bilić forsirao u svom radu.
U mladim selekcijama, složit ćemo se, ovisi i o generacijskom okviru koje se kvalitete mogu iznjedriti. No, problem koji se dade prepoznati već dekadama jest što izbornici (treneri) inzistiraju samo na rezultatu, budući da ih to štiti kod šefova u HNS-u. To znači da ne rade dovoljno na profilu igre, uigravanju akcija, odnosno stvaranju preduvjeta da pozvani igrači pokažu unutar tog momčadskog pristupa najbolje od sebe. Kolokvijalno rečeno, to je ona ideja “dijagonalnih ispucavanja, preskakanja linija, što bržeg dolaska u završnicu”, uz stalnu mantru “pokupiti druge lopte”. U takvom fokusu rezultata nema igre, a kad nema igre, nema ni željenog konačnog ishoda. Posljedično, neće biti ni pripremljenih igrača za A vrstu.
U tri prošla EURA, 2019., 2021., 2023., samo je Gvardiol (poseban slučaj) postao prvotimac Vatrenih. Ostali su (Sosa, Moro, Vlašić, Majer, Ivanušec, Erlić, Kotarski) uglavnom alternative. Baturina je sad u prijelaznom razdoblju etabliranja. Važnije iskorake koji odaju igrači odrasli u dijaspori, odnosno drugim euroligama, kao Luka Sučić, Petar Sučić, Igor Matanović, Josip Stanišić, nisu proizvod procesa omladinskih uzrasta HNS-a...
Uvjerljiv je dojam, i uz puno činjeničnih argumenata, kako bi se (imperativno nužnoj) selekcijskoj priči HNS-a trebalo usaditi drugačije pristupe. Odabirati trenere stvaratelje i pedagoge, koji neće otići prvom prilikom za neku klupsku (kratkotrajnu) avanturu, nego će dugoročno s jasnim kriterijima selekcionirati talente, blisko surađivati s kolegama u klubovima, razvijati igru koja odgovara mentalitetu našeg igrača, ali i tražiti karakterne aktere, koji su spremni momčad staviti ispred sebe i spoznati da će tako i individualno napredovati. Činjenica da se sve mlađe igrače u Hrvatskoj tretira “zvijezdama”, kad objektivno nisu zreli ni kao osobe, prva je velika kočnica da ih se uklopi u momčadski pristup. Druga je što mlađi igrači s takvim javnim odjecima znaju biti zaštićeniji od trenera, a uslijed čega su fokusiraniji na sebe i svoje interese.
Stvaranje igre i igrača
Dakako da su problem i treneri, pogotovo ako nemaju snagu da nametnu zakonitosti i kriterije struke, a napose ako nemaju znanja ili sposobnosti da stvaraju igru i time zasluže autoritet kod igrača. I ne samo njih...
Puno je toga što opterećuje procese razvijanja igrača, u konačnici za A selekciju, ali čak i za klubove. Uvjeti, sustav natjecanja, očajan status trenera, manjak učitelja, loši tereni. No, koliko god bilo teško, izbornici u mladim kategorijama trebali bi biti više nastrojeni na stvaranju igre, razvoju igrača, budući da će tako u slijedu procesa doći rezultati, ponajviše u iskoraku za seniorsku selekciju. To su onda ključni rezultati rada, koji štite izbornike onda kada nema natjecateljskog rezultata.
Naposljetku, očito je da u HNS-u, koliko god deklarativno promovirali “kvalitetan ustroj i rad mladih”, rezoniraju da se nešto mora mijenjati u tim procesima i njihovim drugačijim postavkama. Naime, vrhuška HNS-a već više mjeseci razgovara s Tomislavom Ivkovićem oko uključenja u sustav omladinskih kategorija. Bivši vrhunski vratar i iskusan trener, kod kojeg se (posebice u Lokomotivi) razvilo puno mladih igrača i za reprezentacije, mogao bi postati svojevrsni supervizor rada s U17-U19-U21 selekcijama. PItanje je, međutim, bi li mogao nešto značajnije promijeniti ako ne bi imao nužne ingerencije i suport Saveza kad bi se mijenjalo ustajale metode funkcioniranja, i kad bi se predložilo mijene u sustavu natjecanja i rada (suradnje) po omladinskim školama u klubovima. Posao je kompleksan i nije stvar jednog izbornika, trenera, savjetnika ili igrača, nego cijelog sustava HNS-ovih selektivnih procesa...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....