MANDŽUKIĆEV ZAGREBAČKI POST TRAJE STRAHOVITO DUGO Napadač Vatrenih nije zabio čak 1383 dana, a sve je počelo utakmicom protiv Islanda

Mario Mandžukić zabio je Kosovu u Skadru tri komada, riješio jednim hicem utakmicu s Finskom tri dana kasnije, pa dao gol Sjevernoj Irskoj 15. studenoga 2016. Tada je stigao na 29 pogodaka u nacionalnoj vrsti i stavio nas na čekanje kad će preskočiti Eduarda da Silvu s kojim dijeli drugo mjesto na vječnoj listi najbolji strijelaca Vatrenih. Davor Šuker i dalje je nedodirljiv, vodi sa 45.

Je li čas da Mandžo krene u lov na Šukera?

Crveni kao ‘stop’

Hrvatskoj trebaju i bodovi i igra koja će dodati gas ekipi pred Eskisehir. Kockasti bi se mogli namjeriti na žilaviji sastav Kosova u odnosu na šesticu u Albaniji, a da bi se unaprijed upisani bodovi doista i proveli kroz papire bez histerije, trebat će raspoloženi strijelci. Pa tko je pozvaniji od napadača Juventusa? Bez obzira što je u 2017. Allegri od njega opet napravio bočnu špicu, a ne središnju, gdje ga, kao prvog napadača, očekujemo večeras.

Nevjerojatan je podatak da Mandžukić, koji je po dolasku iz Zagreba pravu igračku afirmaciju stekao u Dinamu i Maksimiru, na tom stadionu nije dao gol od 19. studenoga 2013. godine, kad je zabio Islandu u dodatnim kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo i prije kraja prvog poluvremena bio isključen. Taj crveni nije bio samo izgon s terena nego i stop za igrača na čiji je konto od tada sjelo 16 pogodaka, na raznim stadionima i kontinentima, a ni jedan u Zagrebu. Već 45,5 mjeseci, preciznije 1383 dana.

Eduardo je u 64 nastupa dao 29 pogodaka, u jednom času jurišao je tempom koji je mogao ugroziti Zlatnu kopačku, ali Dudua je mnogo toga spriječilo, zastao je na brojci 29. Mandžukić ima u 76 susreta, u reprezentaciji traje deset godina i jedini on trenutačno može krenuti prema prvom mjestu. Kako se Šuker više ne može ‘braniti’, sve je na Brođaninu.

Je li opterećenje za napadača kad mu se izvadi statistika da na nekom stadionu tako dugo nije zatresao mrežu?

Odgovara Tomo Šokota, i sam negda vatrena špica.

- Sigurno da to nešto znači. Ipak je on u Maksimiru u biti napravio karijeru. Činjenica je da u zadnje vrijeme ne igra klasičnog napadača nego lijevo, možda je malo izašao iz golgeterskog osjećaja. Ali to nije ništa presudno. On je dokazani igrač, po meni najbolji u šesnaestercu, tu je najopasniji, lijevo može djelovati, ali definitivno to nije uloga u kojoj bi trebao biti. Kad momčad vjeruje u njega, trener pogotovo, onda je on najjači, a Čačić u Marija vjeruje, mislim da će biti odličan i da se ne trebamo za njega bojati.

Prvi korak

Ako danas ili u utorak načini prvi korak, mogao bi se barem približiti Šukeru.

- Bi! Mandžukić će sigurno još nekoliko godina biti naš najbolji napadač, takvog drugog nemamo. Dudu je bio rijetkost, da je malo više igrao za reprezentaciju mislim da bi došao blizu Šukera, ali dogodilo se što se dogodilo. Na Mandžukića se trebamo osloniti, imamo dobre igrače i reprezentaciju, sve su to karakterni dečki, krivo mi je što nisu malo više napravili. No, s obzirom na stanje koje vlada u našem nogometu već nekoliko godina, bilo bi suludo očekivati nešto veće. Igrači ne mogu ostati imuni na ono što se događa, imaju osjećaje i prema reprezentaciji, i prema obitelji. Kad sve to zbrojimo, mislim da nacionalna vrsta daje maksimum, iako zbog kvalitete koju ima ostaje žal. Vjerujem u plasman na SP, samo zbog tog karaktera. Da je to neka druga momčad, da ne poznajem većinu tih igrača, ne bih vjerovao. No znam kako reagiraju u najtežim situacijama, ne sumnjam u njih - zaključio je Šokota, koji je negda bio i suigrač Mandžukiću.