Prije skoro godinu dana Hrvatska je ostvarila drugi uzastopni ulazak u polufinale Mundijala. Epilog je bio drugačiji, umjesto za zlato Vatreni su se (iz)borili za broncu u Kataru. Pola godine prije starta utrke Njemačka 2024., što nam ukazuje “prolazno vrijeme” reprezentativnog rostera, u odnosu na onaj koji je osvojio treće mjesto u Kataru?
Ključno je kazati da prema svemu ukupnom viđenom u ovim kvalifikacijama za EP, dakle u pobjedama i porazima, Zlatko Dalić uglavnom koristi istu strukturu Vatrenih. Pod time mislimo na igrače i način igre. Usponi (primjer rujan) i padovi (listopad) daju naslutiti da je objektivna forma aktualne Hrvatske neka pozitivna sredina. Sa slabijima smo djelovali dominantno, ali s jačim suparnicima (Turska, Wales) bili smo neprepoznatljivi.
Gledamo li pitanje brzine, nije se nametnulo novo rješenje, osim donekle nagovještaja hitrine koju je protiv Latvije i Armenije iskazao Marco Pašalić
Objektivni uzrok toj slaboj fazi je drastičan niz ozljeda važnih aktera, Perišića, Petkovića, Kramarića i tada razigranog Ivanušeca. To su igrači, uključujući proljetos ozlijeđenog Oršića, koji Hrvatskoj daju važne doprinose u onome u čemu je ona deficitarna. Perišić, Oršić, te Ivanušec imaju fizičku izraženiju motoričku moć, brzinu. Petković je kompatibilan kao devetka koja izvrsno sudjeluje u kombinatorici, a Kramarić uz realizaciju “izmišlja” opasne akcije unutar gužve kaznenog prostora. Bez njih Vatreni na inače deficitarnim pozicijama i situacijama (krilni igrači, hitrina, prodornost, kontrola lopte u tranziciji) djeluju u još većem problemu.
Ovisni o formi
Uzimajući u obzir, odnosno nadajući se da će oni, kao i ostali igrači, do lipnja biti zdravi i spremni za Europsko prvenstvo, onda bi se moglo zaključiti da će Dalićeva struktura momčadi i igre biti, više-manje ona s Mundijala. Hoće li biti uvjerljivija igra, ovisi o formi (spremnosti) s kojom će oni stići u Njemačku.
Hoće li reprezentacija biti obilježena novitetima u tom smislu? Za tako nešto je manje nade. Gledamo li pitanje brzine reprezentacije, nije se nametnulo novo rješenje, osim donekle nagovještaja hitrine koju je protiv Latvije i Armenije iskazao u kratkom vremenu Marco Pašalić. Štoviše, na planu brzine treba držati palčeve da se oporave oni koji jesu dio katarske momčadi, Perišić i Oršić.
Bez njih, a pogotovo Perišićeve posebnosti potencijala, Hrvatska će biti bitno hendikepirana. Na planu napadača stvari su se do sada samo potvrdile. Petković ostaje prva opcija, uz njega se sada nameće Budimir, te uz Kramarića (a bez Livaje) ista su imena i potencijal s Mundijala. U stalnoj dvojbenosti oko lijevog beka, suprotno očekivanjima nije se ni godinu dana poslije Katara etablirao Sosa. Tko će do lipnja biti najuvjerljiviji izbor, tek će se vidjeti...
Analizirajući potencijal igrača koji su bili u Kataru i aktualnu situaciju, uvjerljiv je dojam: da je Euro za mjesec dana, Dalić bi pozvao praktično iste igrače
Obrana djeluje stoperski definirana (Gvardiol - Šutalo, uz Erlića), na desnom beku najviše brine klupski status Stanišića u Leverkusenu i Juranovića u Berlinu. U srednjem redu imamo etablirani trio, Brozović - Modrić - Kovačić, iako treba vidjeti u kakvom će stanju do lipnja biti pogotovo prva dvojica (ritam Saudijske Arabije, odnosno status igre u madridskom Realu). U veznom redu primjetan je iskorak Majera, ali to mora potvrditi na velikoj pozornici kakva je Euro.
Isto tako, jedan plus u odnosu na Katar trebao bi biti Ivanušec. Motoričan i tehnički potkovan igrač, sposoban proći jedan na jedan, ali još uvijek to ne iskazuje u kontinuitetu. Kod njega je i pitanje je li mu prava pozicija u srednjem redu ili na boku. Izvjesno je da u aktualnoj veznoj liniji ima dovoljno igrača, pa bi Ivanušec u tom kontekstu mogao biti rješenje za novu eru, poslije Njemačke.
Analizirajući potencijal igrača koji su bili u Kataru i aktualnu situaciju, uvjerljiv je dojam: da je Euro za mjesec dana, Dalić bi pozvao praktično iste igrače. Od 26 s Mundijala otpali su Lovren i Livaja (povukli se), a Jakića Dalić više nije pozivao. Od 23 koliko ih treba za Euro, pod uvjetom da se oporave Perišić i Oršić, vjerojatno je da bi dvojica morala otpasti da bi prostor dobili Ivanušec i Marco Pašalić. No do EP-a je dugih 6-7 mjeseci natjecanja, pa je teško prognozirati kakva će biti dinamika svih tih igrača u prvom planu.
Problem izbora
Ono što je vrlo izvjesno, to je teza s početka ovog teksta. Hrvatska nema igrača koji bi se unutar pola godine mogli nametnuti nekim poželjnim potencijalima, a s kojima bi se bitno osvježila dinamika i stil igre viđen u Kataru. Svako “navijanje”, unutar i izvan reprezentacije za takva očekivanja je objektivno nelogično. Ne samo zato što igrača posve drugačijih od onog što Dalić ima baš i nema, nego i tamo gdje postoje nagovještaji toga, govorimo o neetabliranim igračima koje je teško pretpostaviti nekima koji su duže u kadru.
Nije problem stereotip kojim ga se prati, da je “samo tatin sin”. Problem je takvog izbora, pogotovo za javnost (a i za struku) da ne može biti odmah odlučno učinkovit
Uzmimo primjer Roka Šimića, napadača Red Bull Salzburga, koji potvrđuje ove sezone svoj prvi veliki iskorak. Devetka je posve drugačija od onih koji su u krugu reprezentacije. Agresivan je, maltretira braniče presingom, hitar je, napada prostor i donosi dinamiku.
Nije problem stereotip kojim ga se prati, da je “samo tatin sin”. Problem je takvog izbora, pogotovo za javnost (a i za struku) da ne može biti odmah odlučno učinkovit, pa se onda stvara stav da je bolje pustiti za neka druga vremena. No kad se želi nešto novo, onda, ako se ima nagovještaja toga, treba imati viziju i hrabrije gurnuti mlađe koji imaju nešto posebnije. Kao primjerice Marco Pašalić...
No dobro, Hrvatska na Euru u Njemačkoj neće imati bitnijih noviteta, ali ona je, bude li optimalno pripremljena, kompletna, sigurno sposobna odigrati zapaženi turnir. Slično kao u Kataru, ali moguće i kao 2021. godine, kada nije briljirala na EP-u. Po pitanju forme, Vatreni su često pokazivali kako znaju biti uvjerljiviji u turnirskom natjecanju u odnosu na duži kvalifikacijski dril.
Upravo zato je važno da pred Njemačku budu kompletni i zdravi, jer onda svoj “katarski” potencijal igre i statusa protagonista mogu potvrditi na Euru. Druga je stvar za koji bi to doseg bilo dovoljno, s obzirom na to da je konkurencija na tom turniru ipak teža nego na mundijalskom.