U Kataru je izbornik Zlatko Dalić htio testirati novi sustav u kojem na planu igre više odgovornosti dobivaju stoperi (i golman!). Trend je u Europi iskušavati se u inačicama linije trojice braniča. To je igra koja iziskuje puno treninga, automatizme, fizičke moći, tehničkog znanja i, primjerice, kvalitetnog klasičnog centarfora.
U Kataru, protiv suparnika koji su skromnije razine u odnosu na one koji nas očekuje u ambicioznosti SP-a, naša reprezentacija nije djelovala komotno u takvoj formaciji. Niti je to bila s prvom postavom protiv Slovenije, a još je manje bila s Bugarima. To nam jasno daje do znanja da se sustav, u kojem više pati moć veznog reda, ne uklapa u mentalitet Vatrenih.
Istina je da u Kataru nije bilo važnih aktera za pravi dojam o 3-5-2, počevši od Brozovića, preko Vrsaljka, Sose, Brekala, do formom spornog Petkovića. No, uvjerljivije nam se čini da će protiv jačih selekcija, već u Ligi nacija, u realnijoj provjeri biti još jasnije koliko nas ograničava jačanje defenzive (s trojicom) u kontekstu ofenzive...
Katar je sve u svemu bio relaksirajući nogometni izaov, u kojem se najviše koristi imalo u doživljaju reprezentativaca onoga što ih u ambijentalnom smislu očekuje u prosincu. Plus je i to što su bili zajedno i jačali homogenost grupe. Ona će biti na bitno jačim natjecateljskim iskušenjima u lipnju, u četiri vrlo zahtjevne utakmice s Francuzima, Dancima i Austrijancima. I to će biti pravi orijentir onog što moramo popraviti do Katara.
Dobro je i to da se proširio krug kandidata. U stoperskoj liniji unatoč kiksovima, vidljivo je da mlađe snage daju novu energiju. Veterani Modrić i Perišić su i dalje viša razina kvalitete u igri, uz Kovačića se potvrđuje i Kramarić. Raste Majer. Ima problema, dakako, s manjkom konkretne devetke. Neki igrači su izvan ritma (Vlašić, Barišić), drugi izvan pozicije (Oršić, Livaja...) ali to su faze koje se kroz iduće mjesece može promijeniti na bolje. U zaključku, Katar prvi čin prošao je bez nekog velikog stresa, ali i bez nekog značajnog pomaka u odnosu na ono što smo već znali.
SUSTAV IGRE
U niskom ritmu utakmica u Kataru pokazalo se koliko 3-5-2 taktički žulja Vatrene. I protiv skromnih Bugara, branila se Hrvatska u četiri, a prema naprijed otvarala s visokim bokovima. Ofenzivno nismo posebno profitirali, a u obrani je problem defenzivna tranzicija. Bugari su nas više puta uhvatili u raskoraku.
BOKOVI I ŠESTICA
Osim Perišića nismo razriješili uvjerljivost bočnih igrača za 3-5-2. Nedostajali su Vrsaljko i Sosa, pa se to može tretirati i dalje otvorenim natječajem. U izostanku Brozovića spoznali smo koliko je bitna njegova uloga u Vatrenima. Jakić i Moro su protiv relativno skromnih suparnika ostali dužnici.
PROBLEM DEVETKE
Iako je Kramarić bio konkretan, potvrdilo se da je najbolji kao druga špica. No, bez “prave devetke”, koja ne samo fizički doprinosi ofenzivi, Hrvatska ima problem. Pogotovo je to vidljivo kada su dva niska igrača u špici, a koji nisu prave devetke. Budimir se trudi u agresivnosti, ali ostaje problem realizacije i razigravanja.