Zaključit ćemo priču o rujanskom i ciklusu listopada pogledom na rasplet u studenom mjesecu. Bit će to vrlo vruć mjesec za Vatrene, jer imaju u 66 sati dva dvoboja s imperativima. Hrvatska mora pobijediti Maltu u gostima i Rusiju u Splitu da bi se direktno plasirala na Mundijal u Katru. Utješna je opcija da neispunjenje tog imperativa ne znači krah, jer postoje još dodatne kvalifikacije. One jesu bitno zahtjevnije nego prije, ali opet, Hrvatska baš i nije autsajder selekcija.

Hrvatska je sada reprezentacija koja stvara grupu za sljedećih nekoliko ciklusa, a koja je dijelom i zbog tog procesa, propustila konfornu poziciju i nalazi se u zoni imperativa. Takve zone znače najjači pritisak, a koji faktor dodatno troši energiju pored ho-ruk finiša s dvije utakmice unutar tri dana. Znači, vrijeme oporavka između dvije utakmice je ispod minimuma, a zbog dugog putovanja (Malta) praktično nema ni mogućnosti logičnije rekuperacije.

S Rusima uvijek teško

Uzimamo li u obzir navedene utjecaje na program raspleta u studenom, te osobitu težinu utakmica upravo zbog imperativa, jasno je da će psihološki pristupi imati iznimno veliku važnost u pripremi Malte i Rusije. Stručno je lako argumentirati da je Hrvatska druga dimenzija u odnosu na Maltu, kao što je bitno jača selekcija u odnosu na Rusiju. No, kada se u igru uključuje imperativ, strah od greške i pritisak velikih očekivanja okruženja, tada se navedene kvalitativne razlike umanjuju. One s Maltom ne mogu po bilo kojoj logici donijeti poraz jer su prevelike, ali u ovom slučaju je i remi ravan porazu. Razlike s Rusima mogu se, kako nam ukazuju i iskustva, poništiti do kraja. Jer Rusi su sa Hrvatima u 4 natjecateljske utakmice odigrali 4 puta neriješeno, a Vatreni su dobili samo jednu, prijateljsku utakmicu u eri Čačić.

Luka Modrić je igrač oko
kojeg se sve okreće, njegova forma je iznimno bitna

AFP

Upozoravajuća je činjenica da je tri dvoboja kvalifikacija (200./07., 2021.) završilo 0:0. I u eksplozivnoj prvoj eri Bilića, te u ovom ciklusu kad nismo uvjerljivi kao onomad. U svim tim utakmicama Rusija je igrala vrlo slično, što znači zgusnutu obranu i na kontre. Ona tako odaje respekt talentu Hrvatske, ali i naglašava koji je recept da ih se zaustavi. Uopće ne dvojimo da će takav pristup biti i na Poljudu. Jer ova Rusija je kvalitativno inferiornija od sadašnje, a poglavito od Hrvatske iz 2006.-08. No, u Split ona će doći značajno psihološki boljeg stanja nego što je to bila u rujanskom dvoboju u Moskvi. Ne samo zato što je uz očekivanu pobjedu nad Ciprom u prednosti, dovoljan joj je remi, nego i zato što se protiv Ciprana neće bitno potrošiti. Rusija čak i ako bi nekim čudom kiksala protiv Cipra opet ima opciju da na Poljudu osvoji prvo mjesto pobjedom. Hrvatska tu opciju kiksa na Malti nema i trebat će se dobro fokusirati na taj “unaprijed dobiven” i zato vrlo kompliciran meč.

Ćvrsti stav

Puno će se toga još događati do 11. studenog, kada će se navršiti točno 10 godina od blistave pobjede Bilićevih trupa u Istanbulu (3:0) za doigravanje za EURO 2012. Tada je izbornik upravo čvrstim stavom, nakon posrtaja u grupi, ali i psihološkim pristupom napunio baterije samopouzdanja Vatrenih. Prognoze su bile protiv njih, ali su odigrali briljantno.

Zlatko Dalić bi mogao upravo na tom segmentu, psihološke pripreme, kao što je to učinio pred Ukrajinu i potom Grčku prije četiri godine, napraviti ključan posao za uspješni završetak ovih kvalifikacija. U jesenskom dijelu je pokazao čvrstoću u izborima i jasnim porukama svakom igraču koji jest ili trenutno nije u reprezentaciji. Efekti su bili većinom pozitivni, ali bilo je i negativnih, ne samo u kontekstu rezultata. Za dvije imperativne utakmice izborniku bi analiza tih omjera plusa i minusa, uz vrednovanje onog što je najveći interes reprezentacije, trebala ti bitno olakšati odluke sa kime i kako odigrati Maltu i Rusiju.

Nama se čini da bi najveće odgovornosti trebalo dati iskusnijim igračima, prekaljenim u ovakvim utakmicama, koji će lakše podnijeti utjecaje imperativa, pritiska i nemira očekivanja. Što nikako ne znači da mlađa garda nije poželjna, naprotiv. Njena energija biti će jako važna prije svega na Malti, kako bi se rasteretilo senatore od “trošenja” cijelu utakmicu, a potom i za stiskanje gasa protiv Rusije tijekom utakmice.

U te dvije utakmice moraju pretežno igrati provjereni igrači, koji imaju kontinuitet i dobar natjecateljski ritam u klubovima. Ne nužno da igraju svih 6-7 utakmica do tada, dapače. Možda da 1-2 odmore, bilo bi još bolje. No, onaj koji ne igra ni trećinu tih klupskih partija, ne može odgovoriti potrošnji energije koju će iziskivati tih 66 sata u studenom.

Analize rujna i listopada će ukazati na određene potrebe Hrvatske za iduća dva meča različite težine i pristupa. Činjenicu je da imamo izvrstan raznovrstan vezni red s Brozovićem Kovačićem i Modrićem, uz opcije specifičnih doprinosa Vlašića, Pašalića, Ivanušca i Jakića. Poziocioniranje Gvardiola na stoperu je veliki plus. Hitar je i tehnički izvrstan igrač, pa se tako napokon može igrati i s više postavljenom posljednjom linijom. To donosi plitku formaciju, u kojem će lakše dionice imati vezisti prema naprijed, koje Gvardiol može rasteretiti i u iznošenju lopte iz defenzive. Hitrina u posljednjoj liniji je sjajna stvar jer se onda može s visokom obranom udaljiti suparnike daleko od našeg gola. U tom smislu nameće se potreba upariti desnog stopera sličnih motoričkih karakteristika. Ukoliko je Lovren zdrav i igra u klubu, djeluje kao najbolja opcija s Gvardiolom.

Vraća li se Vrsaljko?

Dakako da vezni red ne može biti maksimalan ako nema raspoloživa rješenja po boku. Zbog potreba s Maltom, a pogotovo stalnog pritiska na Ruse, na desnom beku treba nam prodorniji igrač od Stanišića. Hoće li se oporaviti Juranović, ili će se možda reaktivirati Vrsaljko? Te su opcije opterećene ozljedama i neigranjem, pa ako ne budu fit, onda nam za desni bok, u izvanrednoj situaciji djeluje kao rješenje Brekalo. Na lijevoj strani u Sosi i Barišiću imat ćemo te opcije prodornosti, kao što to u prednjem dijelu osigurava Perišić, a ovisno o taktičkom pristupu, desno može djelovati Vlašić, pa Ivanušec.

U kontekstu završnice opcije nižih i vižljastih napadača kao što su Kramarić i Livaja pokazali su dobre stvari u prethodnim utakmicama. No, vidljivo je, a i taktički logično, da Hrvatskoj treba jedna visoka špica, odnosno stameni klasični centarfor kao različita opcija u odnosu na “lažne” devetke. Među inim i zbog skoka. Je li to Petković, Budimir ili netko treći, na izborniku je procijeniti...

Studeni će biti veliki izazov, ali uvjerljiv je dojam da ako se stvari dobro poslože, i bude sreće sa zdravljem igrača tijekom klupskih utakmica, Hrvatska ima sve (pre)duvjete da ostvari misiju direktnog plasmana u Katar.