Petar Krpan, glavni instruktor HNS-a, rijetko istupa u medijima, a puno je pitanja vezanih za rad s mladima, struku i budućnost hrvatskog nogometa. Pristao nam je dati intervju za SN. Započeli smo s općenitim pitanjem - što smatra da je dobro, a što misli da treba biti bolje po pitanju rada s mlađim kategorijama u HNS-u?

- Mi smo sami sebi najveći kritičari, što nije loše kada je kritika konstruktivna jer ja ću vam prvi reći da se uvijek nešto može bolje napraviti. No, ako samo na trenutak pogledamo širu sliku, onda ćemo vidjeti da imamo puno više razloga za zadovoljstvo nego što smo nekad svjesni. Možda i najvažniji podatak je kontinuitet plasmana na velika natjecanja. Znam da to uzimamo zdravo za gotovo jer smo na to navikli, ali pogledajte sve druge zemlje koje imaju do desetak milijuna ljudi, sve do jedne bi se mijenjale za naš kontinuitet. Dodajte tome da smo na dva posljednja svjetska prvenstva srebrni i brončani, a da od samostalnosti imamo tri medalje sa svjetskih prvenstava. Više od nas tek Francuska i Njemačka. Svi ti rezultati nisu došli iz ničega, oni su plod rada i Saveza i klubova. Gdje god dođemo van - bilo među trenere, među nogometne dužnosnike, među novinare ili navijače - Hrvatska je uzor i enigma, zbog čega nam svi postavljaju pitanje - koja je tajna vašeg uspjeha? To, naravno, ne znači da želimo živjeti od "stare slave", dapače, trudimo se iz kampa u kamp, iz utakmice u utakmicu, iz treninga u trening, biti bolji, pratiti trendove, a istodobno ih u nekim stvarima postavljati.

Petar Krpan

DAMIR KRAJAC Cropix

Klubovi? Kako oni rade?

- Nije na HNS-u da nalaže klubovima kako i što raditi - to ne radi niti jedan savez. Nama je važno da međusobna komunikacija i suradnja s izbornicima bude dobra, a raduje me što ona uistinu jest bolja iz godine u godinu. S moje strane, mislim da bi se moglo ubaciti još više razvojnih treninga s naglaskom na nogometnu tehniku, kako bi naši igrači bili što kvalitetniji pod pritiskom i u posjedu lopte - što nas i inače krasi, ali moramo to još pojačati, kao i povećanje volumena i intenziteta rada - odgovorio je Krpan, koji vidi puno više pozitivnih stvari.

- Kada pogledamo da je Hajduk igrao finale UEFA-ine Lige mladeži, da Dinamo također pobjeđuje najbolje europske klubove, da su naši klubovi konkurentni na svakom međunarodnom turniru te da na kraju krajeva "proizvode" igrače za seniorske pogone, to svjedoči da se radi itekako kvalitetno, bez obzira na objektivna ograničenja koja imamo.

Ako se za neke pozicije kao što je centarfor ili "desetka" smatra da se igrač mora roditi jer je za te uloge izuzetno bitan talent, zašto je Hrvatska A reprezentacija deficitarna na poziciji poput desnog bočnog za koju će mnogi reći da je prije svega stvar dobre selekcije i dobrog rada?

- Zamislite, Engleska ima 56 milijuna stanovnika, ima najbolji trening centar, ima briljantnu infrastrukturu, najjaču i najbogatiju ligu na svijetu, može kupiti svu trenersku i analitičku pamet svijeta, i na Euru im je lijevog beka igrao - dešnjak Trippier. Ne postoji čarobna formula za "proizvodnju" bilo kojeg igrača, pa tako ni beka, jer da postoji - svi bi imali Kimmicha, Frimponga ili Hakimija. Imamo peh da su Juranović i Stanišić istodobno ozlijeđeni, pa se ta tema sada potencira, no mislim da to ne treba posebno problematizirati jer je situacija s bekovima slična u brojnim zemljama. To je vrlo nezahvalna pozicija jer će većina igrača tog fizičkog profila završiti na krilnim pozicijama. Ne zaboravite da Savez ne može nametati klubu na koju će poziciju "gurati" nekog igrača. Normalno, kroz komunikaciju s klubovima razgovaramo o mogućnostima pojedinih igrača koji mogu igrati na više pozicija, da ih se isproba i potom odabere gdje bi se mogli najbolje razviti.

‘Ne sjećam se da je brzina bila hendikep‘

Današnji nogomet sve je brži i sve se više cijene igrači koji su hitri i brzi. Zlatko Dalić je zbog nedostatka vrhunskih krila morao promijeniti sustav igre. Zašto imamo tako malo igrača koji su brzi i kvalitetni?

- Ne treba podcjenjivati hitrinu naših igrača jer puno njih vrlo uspješno egzistira na najvišoj razini, što ne bi mogli da nisu dovoljno brzi. Naša reprezentacija ima tri velike medalje u šest godina, ne sjećam se da nam je brzina bila hendikep. Brzina jest važna, ali je možda i važnija brzina razmišljanja, brzina odlučivanja, brzina s loptom, brzina izvođenja tehničkih elemenata, a to su stvari u kojima je naša nogometna škola odlična, i u kojima su naši igrači iznadprosječni. Klubovi u kojima su naši reprezentativci provode inicijalna, tranzitivna i finalna testiranja u svim sposobnostima kao što su brzina, agilnost, eksplozivnost i izdržljivost. U komunikaciji i dogovoru s instruktorom za kondicijsku pripremu HNS-a, Ivanom Krakanom, dobivamo rezultate testiranja, pohranjujemo ih u bazu podataka i pratimo njihov napredak. Bez određenih fizičkih predispozicija ne možete egzistirati u današnjem nogometu, ali također ne želimo pretvoriti selekcijski postupak u računalnu znanost jer naši uspjesi nisu proizašli iz nadmoćnih fizičkih predispozicija nego iz nogometne vještine i znanja te će nam to i u budućnosti biti fokus.

Ipak, stoji činjenica da smo ovog časa deficitarni na bočnim pozicijama, ne samo s bekovima nego i krilima.

- Trenutačan nedostatak vrhunskih krila, kako ste to naveli, smatram da je splet aktualnih okolnosti gdje nam je nekoliko igrača imalo teže ozljede (Perišić, Oršić, još prije Pjaca), ali već u mladoj reprezentaciji na tim pozicijama imamo dobre potencijale i nemam straha za budućnost. Primjerice, igrači poput Šotičeka, Matkovića, Durdova, Rukavine ili Crnca imaju i brzinu i moć i kvalitetu, tako da se ne bih složio s tezom da nemamo takve igrače. Bitan je njihov daljnji razvoj, gdje trebamo biti strpljivi.

Ivan Perišić i Mislav Oršić

TOM DUBRAVEC Cropix

Koliko dječaka i djevojčica u Hrvatskoj igra nogomet, pada li taj broj ili raste?

- Djelomično zahvaljujući velikim uspjesima A reprezentacije uspjeli smo zadržati visoke brojeve participacije usprkos objektivnom i vrlo značajnom odljevu mladog stanovništva. Kad tomu dodamo izazove današnjeg vremena, gdje puno klinaca radije igra PlayStation ili je na društvenim mrežama, mi bolje od europskog prosjeka zadržavamo brojke te smo trenutno na 121.530 registriranih igrača, što je blizu najvećih brojeva koje smo imali. Od toga su 74.543 igrača 2006. godište i mlađi, znači do 18 godina, što je također oko najviših brojki koje smo imali. Pritom vrijedi naglasiti da nogometne škole u pravilu imaju i otvorene škole, gdje participiraju mladi nogometaši i nogometašice koji nisu još registrirani, tako da je i taj broj u praksi značajno veći. Drugdje taj odnos broja stanovnika i broja registriranih igrača pada, kod nas raste.

Hrvatskoj su bitni igrači iz dijaspore. Kako gledate na to?

- Vjerujem da i sami prepoznajete koliko su značajni već sada, a siguran sam da će se taj trend nastaviti i u budućnosti. Mi ne možemo i ne smijemo zanemariti taj bazen jer izvan Hrvatske živi podjednako velik broj Hrvata kao i u Hrvatskoj. Moramo im posvetiti adekvatnu pažnju što je aktualno rukovodstvo na čelu s predsjednikom Marijanom Kustićem odlično prepoznalo. Predvođeni tehničkim direktorom Stipom Pletikosom, uspješno smo u naš dres "privoljeli" Stanišića, Luku i Petra Sučića, Matanovića, Roberta Ljubičića, a već sada se vide koristi tog smjera. To su kolosalni potezi Saveza, krucijalni za budućnost naše reprezentacije! To su mladići koji jesu odrasli u drugim zemljama, ali imaju veliku strast igranja za Hrvatsku. Zbog toga smo krenuli u organiziranje kampova u Australiji i Sjevernoj Americi, a već imamo dobru mrežu kontakata i skauta u ključnim europskim zemljama, Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj, Švedskoj.

‘Neka drugi kopiraju nas, izuzetno smo uspješni‘

Neke države kao Portugal, Španjolska, Nizozemske, sada i Njemačka, Francuska... imaju prepoznatljivu školu nogometa i jasan stil igre podređen potrebama A reprezentacije. Njihove sve ekipe od pionira od U-21 igraju jednako i zato izgledaju uigrano jer igrač točno zna što na kojoj poziciji treba raditi, čak i ako su mu suigrači potpuno novi. Kod nas, čak i u klubovima, gotovo svaki trener igra svoje. Smatrate li da bi trebalo definirati minimum načina igre i da bi se toga sve selekcije trebale držati ili mislite da to nije potrebno, možda po vama ni poželjno?

- Hrvatska je sigurno među zemljama koje imaju najprepoznatljiviji stil, uz možda Španjolsku, Portugal i Nizozemsku. Kada neki igrač "kupuje" Hrvata, zna što dobiva - tehnički jakog igrača, snažne glave, borca, igrača s imaginacijom, žilavošću, inteligentnog i karakternog igrača koji je sposoban prilagoditi se u različitim zemljama i okolnostima. Ne želimo i nećemo proizvoditi robote koji mogu igrati u samo jednom sustavu već igrače koji su sposobni odigrati različite uloge. Nemojmo se zavaravati da je sve što drugi izmisle baš nešto što trebamo kopirati. Ponavljam, mi smo izuzetno, ali baš izuzetno nogometno uspješni. Drugi kopiraju nas, nema razloga da mi kopiramo druge, što ne znači da ne pratimo trendove i da dobre stvari nećemo uzeti. Ali mi niti možemo, niti za tim ima potrebe, nametati klubovima i njihovim školama kako će igrati, a ne želimo to načelno ni našim izbornicima kada govorimo o taktici. Zar mislite da bismo sada trebali reći Zlatku Daliću da ne smije igrati 3-5-2 jer mi želimo forsirati 4-2-3-1? Naravno da ne, vi prvi ste poticali da izbornik promijeni taktiku jer trenutno ima takav profil igrača - istaknuo je Krpan.

Zlatko Dalić

DAMIR KRAJAC Cropix

To se ne odnosi na A reprezentaciju, nego mlade, među ostalim i po naputku upravo izbornika A vrste. Krpan na to kaže:

- Zašto pravo i mogućnost izbora načina igre ne bi imao svaki izbornik, ako u datom trenutku procijeni da je to najbolje za ekipu, a samim time i za te igrače? No, ono što mi želimo od svakog izbornika jest da igra hrvatskim stilom - kvalitetan posjed, dobro postavljanje, snažno zajedništvo, kompaktnost u obrambenoj fazi, organiziranost, kreativnost i imaginacija u pravom trenutku. Sigurno ne bismo podržavali da se netko odluči igrati "bunker", na duge lopte ili nešto treće što nije u skladu s onim što je hrvatski stil. Sve je to itekako definirano, zato je Hrvatska tako uspješna jer već desetljećima kvalitetno radi s mlađim uzrastima. Ali mislim da ne trebamo doći i reći - svi igrate 4-2-3-1, desni bek mora imati 175 centimetara i smije se kretati samo po ovoj crti te centrirati isključivo na prvu vratnicu, i tako od U-15 do A reprezentacije. Shvatio bih potrebu za mijenjanjem modela kada ne bismo bili uspješni, ali Hrvatska je - činjenično uspješna. Nama je tu najvažnija komunikacija s klubovima i između izbornika.

Bi li, ipak, možda, veća unificiranost načina igre dovela do boljih rezultata u mlađim kategorijama?

- Važno je istaknuti da na prijateljskim i razvojnim turnirima ne igramo uvijek s najboljim pojedincima, dajemo tada priliku široj bazi, rezultat tu nije u prvom planu. Nekad javnost na temelju takvih rezultata donosi određene sudove, no mi takve utakmice gledamo kroz prizmu razvoja igrača. Slično vrijedi i za kvalifikacije, odnosno europska prvenstva - naravno da je lijepo kada se plasiramo na završne turnire, no naš primarni zadatak je selektirati i razvijati igrače koji će jednoga dana postati A reprezentativci.

‘Moramo biti itekako ponosni!‘

Jeste li zadovoljni radom izbornika u mlađim kategorijama?

- Jesam. Ja sam zadužen za reprezentacije od U-19 na niže, Siniša Oreščanin (U-19) i Marijan Budimir (U-17) su dokazani treneri s mlađim uzrastima, i zaista sam zadovoljan s kakvim angažmanom obavljaju svoj posao.

Kako stoje stvari u ženskom nogometu?

- Imamo ozbiljne pomake. Naše kadetske i juniorske selekcije postižu puno bolje rezultate nego što je bilo prije 3, 5 ili 10 godina, na čemu čestitam i izbornicima Miletiću i Srziću. Jedan od razloga je uvođenje liga za kadetkinje i pionirke, što je bio sjajan potez HNS-a, a siguran sam da ćemo kroz nekoliko godina ubirati plodove tog rada u seniorskoj konkurenciji gdje smo već sada puno konkurentniji, pri čemu valja pohvaliti angažman izbornika Nenada Gračana.

Na kraju je Krpan istaknuo:

- U javnosti se stječe dojam da smo mi sada otkrili Matanovića ili Luku Sučića, a Igor Matanović je za Hrvatsku nastupio s 14 godina, Luka Sučić s 15 godina. To je kvalitetna selekcija. Ne podcjenjujmo se, mi smo - svjetsko čudo! I ne kažem to da bismo se hvalili, već smatram da na to trebamo biti itekako ponosni, a pritom trebamo nastaviti raditi skromno, marljivo i mukotrpno, kao što smo i do sada. Zahvaljujem se voditeljima škola i trenerima u mlađim dobnim kategorijama klubova na odličnoj suradnji i otvorenoj komunikaciji.