Marko Livaja otišao je iz hrvatske reprezentacije na neslavan način koji nitko nije želio, svakako ni on iako je na kraju sam tako odlučio. Očito je pritisak na njega bio presnažan, pokupio je stvari i kazao – zbogom! Nije pobjegao nego rekao Zlatku Daliću kako je preveliki teret i napušta reprezentaciju. Izbornik se s time složio. Livaja se zaputio kući, a Vatreni će bez njega igrati završnicu Lige nacija. Ironijom sudbine Dalić će u Nizozemskoj imati samo 22 igrača, Iako je pozvao jednog više, dakle 24, zbog roka koji je bio u ponedjeljak navečer morao je otpisati Diona Drenu Belju, a sad je ostao i bez Livaje. Nema pravo prijaviti Belju niti bilo koga drugoga, to se može uraditi samo u slučaju ozljede, ali ne i osobnih razloga igrača. No, sa 22 je nakon tjeranja Nikole Kalinića igrao finale u Rusiji, možda je to, da malo čaramo, dobitna formula.
Među djelatnicima HNS-a i nacionalne vrste neko je vrijeme vladala teška konspiracija, nitko nije htio odgovoriti na pitanje gdje je Livaja dok nisu složili službeno priopćenje. Mnogi su bili zatečeni... U izjavi koju je kasnije objavio HNS stoji da "se nada kako će i ubuduće biti član nacionalne vrste", no dojam je da je to kraj. Ostat će mu bronca sa Svjetskog prvenstva, ali gorak okus. No, mnogo toga je sam kriv. Da je postao teret, to je sigurno, je li baš takav da se stvari nisu mogle riješiti, mislimo da nije, ali on najbolje zna što je sve na njega utjecalo. Nije bio samo pod "mlinskim kamenom" javnosti nego vjerojatno i dijela splitskog miljea koji mu je već svojedobno sugerirao da digne ruke od reprezentacije.
Ružno je i sramotno bio izvrijeđan na Rujevici što se nikad na treningu Vatrenih nije dogodilo niti jednom reprezentativcu i to treba najoštrije osuditi jer umjesto da uoči završnice Lige nacija gradimo poticajno ozračje bavimo se najtežim temama. Međutim, to ne bi ni približno bila priča koja vrišti s naslovnica kad Livaja ne bi bio zapaljiv poput benzina. Njegova reakcija da prekine s treningom, ode prema tribini i popne se na ogradu kako bi se obračunao s čovjekom iz publike koji je bio najžešći u tome jako je pogrešna. Tek je to aktiviralo "vraga iz boce", uključili su se i drugi. Taj njegov kratak fitilj i sve što je iz toga proizašlo stvorilo je od njega i krivca i žrtvu. Prečesto mu se događaju postupci za osudu, a na kraju je sve to platio upravo on. I reprezentacija što ga neće imati, ali Dalić posjeduje i druge napadače i ambicije joj zato neće biti ništa manje.
Hrvatska se dijeli oko Livaje. Svakim novim potezom u maniri ultrasa s tribine dodatno jača obožavanje i mitsku herojsku poziciju koju ima kod Torcide i mnogih hajdukovaca, za njih je i Zeus i Mars i koji god bog treba, ali sve neprijateljskije ozračje ima u pojedinim drugim gradovima. Danas se pitamo bi li Vatreni mogli održati javni trening u Šibeniku ili Zagrebu a da ne bude verbalne paljbe na Livajin račun. To je postalo problem. Izbornik koji sve temelji za zajedništvu naišao je na mine koji se u reprezentaciju uvezene iz HNL-a. Nisu u Rijeci "pucali" po njemu zato što je jedna lopta slučajno pogodila dječaka na tribini u ruku jer to je bio krajnje marginalan događaj nego zbog ""povijesti bolesti", provokacija, tenzija i statusa koji u očima nekih navijača Rijeke ima poradi utakmice u kojima je dolazio s Hajdukom.
Ljudi se se znali pitati izaziva li zbog toga Livaja namjerno incidente, teško nam je u to vjerovati, on je jednostavno čovjek trenutka koji stvari ne rješava diplomatskim putem nego na svoj način. To je dovelo do toga da je u Splitu kralj, ali drugdje po državi nije lako biti Livaja. Nekad se jednostavno ne razumije koliko je njegova slava i da neke stvari mora "progutati" i izbjeći želi li biti faktor koji spaja, a ne dijeli. Ispada je odlaskom to uvidio i da misli kako će biti najbolje da ga nema. Opet će za neke to biti domoljubni čin jer stavio je interese Vatrenih na prvo mjestu, a za druge pokazatelj da mu u ekipi nije ni mjesto. To je Livaja, čovjek koji ne ostavlja ravnodušnim i za kojeg se lijepe kontroverze.
Kako bi Hrvatska i dalje bila jaka i pobjednička nitko ne smije odskakati. On nije ni najbolji niti najvažniji igrač nacionalne vrste nego samo jedan njezin akter i tako se mora ponašati da bi njegovo igranje za reprezentaciju imalo smisla, ako se ipak jednom vrati. Što se sada čini malo vjerojatnim, no jesen će pokazati. Bilo je onih koji su zagovarali da ga Dalić niti ne zove nakon finala Kupa, izbornik je tada stao uz njega, a sada je shvatio da je najbolje da momčad dalje ide bez negativnih aspekata koje nosi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....