Dalićev treći put, mogao bi to biti naslov najave još jednog okršaja Hrvata i Portugalaca u kojem ovog prilikom ulog ima samo Hrvatska. Oni su drugi i ne mogu se pomaknuti s tog mjesta u Ligi nacija, dok se Vatrenima radi o ostanku u elitnoj kategoriji. Dalić u trećem navratu vodi nacionalnu vrstu u dvoboju sa Selecaom, ali “treći put” odnosi se na strategiju koja bi se mogla razlikovati od dviju shema igre Vatrenih primijenjene u prethodnih šest ogleda.

Portugalcima je Hrvatska omiljena mušterija, samo je u Faru 2018. godine završilo neodlučeno 1:1 dok su u svim ostalim susretima slavili dečki s krajnjeg europskog zapada. Hrvatski izbornici su u pokušaju da nadmaše rivala, čiji je stil igre proglašen onim koji nam ne odgovara, koristili dvije totalno različite taktičke formacije, pa i njihove podvrste, ali nitko nije prošao. Svi planovi i sustavi obijali su se o kombinatoriku, brzinu i okretnost protivnika koji je usto imao i klasu jer zabijale su nam Zlatne lopte, Luis Figo i Cristiano Ronaldo, kao i renomirani igrači poput Paulete, Quaresme, Jote…

Objektivni favoriti

Na Portugalce su išla petorica izbornika Ćiro Blažević, Zlatko Kranjčar, Igor Štimac, Ante Čačić i već dvaput Zlatko Dalić. Završili kao gubitnici, osim Dalića u spomenutom prijateljskom ogledu. Aktualni šef Vatrenih jedini je hrvatski izbornik koji odigrao utakmicu u kojoj nije poražen od Portugala (1:1), ali kao kontrapunkt tome ima najlošiji nastup, u Portu prije nešto više od dva mjeseca (4:1). Uoči nijednog od tih dvoboja Vatreni nisu bili u nepovoljnijem položaju i s više izostanaka bitnih igrača nego što će to biti večeras pa bi slamanje frustrirajuće tradicije upravo sada bilo najneočekivanije. Međutim, koliko je puta već Hrvatska učinila što mnogi nisu predviđali!

MIGUEL RIOPA

Kako nema smisla tvrditi da Vatrenima ne odgovara škotski igrački stil i to navoditi kao razlog što ih u pet susreta nisu svladali, slično vrijedi i za portugalski. U isto doba dok su patili sa Škotima pobjeđivali su i Englesku, najbolju na Otoku, i Wales čiji je nogomet isti kao škotski, i Sjevernu Irsku, i Republiku Irsku. Točnije je tumačenje da su naši u nekim susretima podcijenili Škote i doživjeli šok, a u određenim situacijama bod im je bio dovoljan. Gorka serija stjecaj je okolnosti i možda već u prvoj sljedećoj utakmici bude prekinuta. Ako će našima trebati ta tri boda u Glasgowu...

Hrvatska je matirala i Španjolsku, i to više puta, čiji je nogometni izričaj itekako nalik portugalskom i pravi je razlog negativnog skora u kvaliteti Portugala s kojim smo samo dvaput bili al pari, možda i bolji, ali tada to nismo naplatili - u osmini finala Eura 2016. kad smo u Lensu zapravo odigrali neodlučeno u 90 minuta, međutim, pali smo u 117. što je ujedno i daleko najbolniji poraz, te u Faru dvije godine kasnije.

I danas je istina jednaka - Portugal je u Split doveo jači igrački kadar nego što ga ovog časa ima Dalić pa ako Fernando Santos na teren pošalje sve adute oni su objektivni favoriti. Od Vatrenih se prije svega traži daleko izraženiji angažman nego u Solni, budu li se na Poljudu borili kao lavovi imat će šansu. Zlatko Dalić mogao bi igrati 4-4-2 s rombom, i to bi bio taj “treći put” jer prva strategija hrvatskih izbornika bila je 3-5-2 u dva navrata, s podvrstom 3-4-1-2, a potom 4-2-3-1 u četiri slučaja. Samo dvaput se Hrvatska nosila i parirala, u četiri je navrata bila potlačena. Ako Dalić stavi romb, ne dođe li do novog rješenja kao što je u Solni na dan utakmice promijenio taktiku i zaigrao s klasičnim napadačem Budimirom, bit će to treći koncept kako će Vatreni pokušati skinuti portugalski skalp. Hoće li nova ideja uroditi plodom? Prvi put igramo na domaćem terenu, i to bi moglo pomoći.

OZAN KOSE

Ćiro Blažević na Euru 1996. i Zlatko Kranjčar u prijateljskoj utakmici 2005. imali su trojicu igrača u obrani, a Igor Štimac, Ante Čačić i Zlatko Dalić igrali su 4-2-3-1. Aktualni izbornik ima posebno loše iskustvo iz ovogodišnjeg rujna i tada je kazao da mora pokušati nešto novo. Što je u međuvremenu demonstrirao s Francuskom i Švedskom. Drugačija igra trebala bi mu donijeti gušći vezni red, ali jako morao paziti na portugalske bokove koji su u Portu radili dar-mar.

Kako nije bitan samo sustav, nego je još važnija njegova primjena, valja konstatirati: Hrvatska je s Portugalom bolje prolazila kad se nadigravala i uspostavila balans na terenu, nego kad se prvenstveno branila. No, za to se mora igrati kompletan nogomet, defenzivno organiziran i stabilan, a napadački kreativan i opasan. I tako gotovo svih 90 minuta. Otkad to nismo vidjeli od Vatrenih! Sada smo domaćini, ipak je kod kuće to lakše nego na gostovanju!