I Bursa je ranjena. Cijela je Turska emotivno slomljena. Užasan potres nije se osjetio u ovom gradu jer udaljenost je ipak sedamstotinjak kilometara, no patnja je bila golema. Puno o tome znamo i mi, pogotovo na Banovini. Zato utakmica nacionalne nogometne reprezentacije ima posebnu dimenziju. Život u dobu bez pravog života.

- Pomalo se vraćamo, vjerujemo u Boga, vjerujemo u spas - kazala nam je recepcionerka u hotelu Tugcu.

Zanimljivo im je vidjeti strance. Malo tko govori engleski jezik.

- Niste samo vi smješteni u našem hotelu, ovdje je i cijela ekipa TRT-a, javne turske televizije - pohvalili su se.

Užasno iskustvo

Pitali smo tu mladu ženu na recepciji, koja se predstavila po imenu Ana, kako su se nosili s potresom?

- Strašno. Užasno je bilo. Toliko je ljudi stradalo, neki su ostali bez rodbine. Osobno nemam tamo prijatelje ni rođake. Nismo ni do danas pravi, ali ne bojimo se više. Bojite li se vi? - priupitala je.

- Malo - odgovorismo. U jednoj, ne tako gadnoj mjeri, znamo nešto o tome kad ti se kuća ljulja.

- Koje ste religije? - zanimalo ju je.

- Religije, zašto? Ja sam katolik.

- Moja religija je islam. Mi ćemo vas čuvati. Bog će vas čuvati - rekla je uz smiješak.

Anadolu Agency via AFP

Jeste li mogli spavati?

- Tri tjedna nisam mogla spavati. Tri tjedna. Ljudi nisu mogli ni jesti, ni spavati. Nismo bili svoji. Sad je malo lakše. Drugačije na to gledamo, ali nije lako.

Bog je utjeha i put prema normalizaciji života onima koji u njega vjeruju. U Turskoj je to puno izraženije nego kod nas. U to su stigli kolege, razgovarali smo na hrvatskom...

- Obožavam vaš jezik, perfektan je - dobacila je Ana i dodala:

- Živim ovdje, ali iz Grčke sam.

Tri milijuna stanovnika

U Istanbulu nas je u nedjelju dočekala kiša, a Vatrene u Bursi sunce. Ponedjeljak je bio ugodan dan, no za utorak meteorolozi crtaju kapi. I to brojne. Neki nas uvjeravaju da će stati prije večernje utakmice, koja po lokalnom vremenu starta u 21.45.

Iz hrvatske perspektive Bursa zvuči kao neka mahala, iako je Bursaspor 2010. bio prvak. Sada tavore u trećoj ligi. No, riječ je od golemom gradu, koji s bližom okolicom ima preko tri milijuna stanovnika. Ovdje se nalazi većina artefakata iz doba osnivanja Osmanskog Carstva, čija je Bursa bila prva prijestolnica. Hotel nam je točno kraj čaršije, stare i nove, ako zamišljate kako izgleda stari turski grad, to je to, to je širi centar Burse. Kuće na dva do četiri kata, radnje, ugostiteljski objekti, trgovina koliko hoćete... No, odmah do toga shopping centar, parkovi, muzeji i neboderi.

Što ih sve čeka?

Svega 190 kilometara autocestom južno od Istanbula drugi je najveći grad u regiji Marmara, ovdje je industrija najjača u Turskoj, a tvornice imaju brojni automobilski giganti poput Peugeota, Fiata, Renaulta...

Na utakmici je najavljeno 600-700 Hrvata. Neke smo sreli u zrakoplovu, izlet u Istanbul, pa skok javnom prijevozom do Burse. Takav im je plan. U ponedjeljak su se mahom okupljali na Bosporu. Bazar, kupovina, ništa nije čudno. Tek na dan susreta će prema Bursi. Turcima nose poruku suosjećanja u patnji. Potres mitskih dimenzija kod nas je već izašao iz glavnih vijesti, ali ovdje je to i dalje prva tema. Kako i ne bi? Što ih sve čeka...