Radoševiću ide u Napulju: 'Benitez mi vjeruje, nadam se da neću morati na posudbu'

Ide nabolje! Proteklih je tjedana Josip Radošević nekoliko puta igrao za prvi sastav S.S.C. Napolija. To znači da mu novi trener Rafael Benitez vjeruje više od prethodnoga, Waltera Mazzarrija.

- Svakako, vrlo sam zadovoljan, ali ne lebdim niti se ičim zavaravam. Svjestan da ipak sve ovisi o meni i silnom radu.

Radošević je svojevrsni matador iz veznog defenzivnog dijela. Tvrd i uporan, tehnički potkovan. Čvrstoga garda, preciznog proigravanja, snažnog udarca. Stručnjak za duele. Moderni "splitski Andrić", eventualno i "budući Mužinić" kojem je ideal glasoviti engleski internacionalac Gerrard, odradio je po sat protiv Benfice (2:1) ulazeći umjesto Behramija te isto toliko protiv Galatasaraya (3:1) mijenjajući Džemailija. Protiv Porta (1:3) na terenu je ostao samo minutu, a protiv Arsenala (2:2) odsjedio na klupi.

- Sudjelovao sam i na dvije-tri također prijateljske utakmice s niželigašima iz Napulja i okolice tako da ne manjka razloga za zadovoljstvo.

Rafa mu je javno dodijelio nekoliko zvučnih atributa : odlučan, koncentriran, željan, kvalitetan. Za početak više nego solidno. Mnogo bolje nego od veljače do lipnja kad je vježbao s prvotimcima i katkad bio u pričuvi na dvobojima Serije A, nastupao pak za mlade u Primaveri.

- Nije se lako probiti u klubu koji je talijanski viceprvak...

U prijevodu, vrh vrhova?

- Isprva sam bio posuđen, pa potpisao na pet godina. Trebalo je vremena za snalaženje.

Kako stoji s jezikom?

- Znao sam nešto malo glagola, po dolasku bio na čestim instrukcijama kod profesora. Logično je da se najviše nauči u neposrednoj komunikaciji, kad si sam i automatski prisiljen na trud i pamćenje da se nekako sporazumiješ.

Uoči ovog intervjua, održanog u buzinskom hotelu Aristos, u kojem se mlada reprezentacija okupila dan prije polaska za Lihtenštajn, morao je Josip nazvati jednog od Napolijevih direktora, Paola, tražiti "zeleno". Nije bilo zapreka.

- Nema druge osim uvažavati sve naloge poslodavca. Pogotovo trenera, koji govori, savjetuje i podučava za moje i klupsko dobro. Ja sam uvijek isti; znam da ću uspjeti ako dajem maksimum, u protivnom nema ničega.

Sve se rjeđe spominje odlazak na famozno kaljenje, recimo u Chievo?

- Još ništa nije definitivno. Čekam, vjerujući da ostajem na San Paulu.

Pred 60.240 raspaljenih navijača. Sličnih Torcidi?

- Dakako. Split i Napulj su južnjački gradovi, temperamentni po svemu.

Nije dvojbeno o čemu i o kome ovisi njegova napolitanska stvarnost: o internom nadmetanju s trojicom izravnih konkurenata za dva mjesta namijenjena povučenim veznima u sustavu 4-4-2:

- To su Džemaili, Behrami i Inler. Izvrsni igrači.

Prvi je rođen u Tetovu, drugi u Titovoj Mitrovici, treći je pak Švicarac turskog porijekla. Može li s njima?

- Mislim da mogu, nekako to osjećam. Nadam se šansi, vjerujem da bih je iskoristio. Ali odlučuje šef stručnog stožera. Tko sam ja da ocjenjujem ičije izglede...

Što pokušava popraviti?

- U Italiji svi puno razgovaraju o taktici. Teži se pas-igri i posjedu lopte, presingu na svakom dijelu terena. Razumije se da sam u potpunosti na raspolaganju svojoj momčadi.

Koja se ovog ljeta značajno pojačala:

- Stigla su trojica iz madridskog Reala - Higuain, Albiol, Callejon. Tu je i Reina, španjolski vratar duga staža u Liverpoolu. Bit će Napoli važan faktor Lige prvaka.

Usprkos tome što je za 64 milijuna eura glavna zvijezda "ustupljena" PSG-u; je li s Cavanijem ikad bio na kavi?

- Ne baš, no skupa smo trenirali.

Čime se osobito ističe taj fantastični Urugvajac?

- Profesionalnošću. Nikad nije išao ispod 100 posto i time je postavio letvicu svima nama.

Josipu doduše nije trebao, njegova mjerila betonski su postavljena kućnim odgojem u Dugopolju, podboltana pak za jedanaest sezona u Poljudu.

- Pratim sve što se događa u Hajduku, često na liniji s dugopoljskim susjedom Caktašom.

Krivo mu je što su Tudorovi puleni nastradali u sudari s onim Gruzinima, drago što se vrata otvaraju domaćima, momcima koji ginu za bijelu boju:

- Oni su budućnost. Nitko Hajduk ne voli poput "mulca" iz našega kraja, iz Dalmacije. Iz vlastite škole. Koji žive za to sveto ime.

Često se poziva na Svevišnjega, što ne čudi s obzirom na to da je odani vjernik, bivši ministrant.

- Bez toga uvjerenja sve bi bilo teže.

Radošević rado pospješuje taktičku spremnost i opću zrelost, skok i šut glavom, dotjeruje točnost proigravanja, namjerava biti konkretniji u završnici s položaja šutera. On to jest.

- Ovog sam se ljeta baš odmorio. I nerado, žalim za propuštenim SP-om uzrasta U-20. Kriva je ozljeda desnog skočnog zgloba.