Prvi posao, pa odmah Inter: 'Na Meazzi sam spoznao dimenziju nogometnog kolosa'

Odavno je Ivan Jurić shvatio da za ono što ne možeš promijeniti ili utjecati, nema smisla gubiti energiju. Zato se nije odveć uzbudio mnogobrojnim pozivima (i) onih koji su odjednom otkrili njegovu specifičnu nogometnu težinu. U prošlim godinama aktivne karijere navikao se da u domovini malo koga zanima njegova sudbina. Kad ga je Slaven Bilić u veljači 2009. godine pozvao u reprezentaciju za Rumunjsku upoznao je kako diše hrvatska zbilja nogometa i društva. Njemu 33-godišnjaku koji 15 godina profesionalac, od čega 12 u ligama Petice, stali su brojiti zbog čega je sve “smiješno” njegovo pozivanje...

- Bilo pa prošlo, ne okrećem se natrag jer nema smisla – kazao mi je u srijedu. Svih prethodnih dana, točnije od 18. srpnja kada je “presudio” kako će prihvatiti poziv Gian Piera Gasperinija u Inter, Jurić je bio u centrifugi.

- Nema puno mistike. Kad je dogovorio s Morattijem, nazvao me Gasperini i kazao: “Čuj, idem u Inter i želio bih da i ti dođeš. Nemaš puno vremena, eto ti dva sata, razmisli i javi mi!” Naravno, zatekao me, ali sam brzo shvatio da je to sjajna prilika i pristao sam. Potom su klubovi dogovorili modalitete jer sam bio vezan ugovorom s Genoom. To je to.

To baš i nije to, vlasnik Genoe Enrico Preziosi je pobjesnio i nazvao vas je Zingarom, zajedno s Gasperinijem?

- Iskreno rečeno, nisam razumio taj njegov bijes. On me zapravo nakon prvog razgovora nije htio pustiti. Imao sam ugovor s Genoom na tri godine i bez pristanka kluba nisam mogao otići u Inter. Kad me napao objašnjavajući da mi neće dati raskid, onda smo se ono baš grubo posvadili.

Zašto je Preziosi tako reagirao?

- Ne znam, stvarno, možda nisu očekivali da bih mogao otići. Moram reći da je Genoa prema meni bila oduvijek vrlo korektna. Kad sam lani odlučio prestati igrati i pripremao se za povratak u Split, ponudili su mi posao koji je strašna stvar za onoga koji tek završi karijeru. Primaveru sam objeručke prihvatio i to je bilo sjajno iskustvo.

Proći će nelagoda i vas i njih, vrijeme u nogometu čini svoje. Što odaje prvo vrijeme u velikom Interu?

- Upravo to, veliki klub! Od prvog trenutka dodira sa svijetom Inter, spoznao sam dimenziju nogometnog kolosa. Organizacija je top, ne mogu zamisliti da ima što idealnije od toga. U logističkom dijelu momčadi je 30 ljudi, igrač doista nema išta razmišljati osim da maksimalno trenira i igra. Isto vrijedi i za struku, baviš se samo svojim poslom, za sve drugo se zna tko, što i kako radi, isplanirana je u detalje svaka minuta dana. Impresivno.

Kako su vas primili igrači kad ste se pojavili u Pinzolu?

- Super, doista super. Neke sam momke poznavao od prije, kao naprimjer Thiaga Mottu i Ranocchija s kojima sam igrao u Genoi, pa Stankovića, Pandeva.

Koja je zapravo vaša uloga u brojnom stručnom stožeru plavo-crnih?

- Imam status pomoćnika trenera Gasperinija! Na treninzima i u radu s momčadi sudjelovat ću maksimalno, a na klupu za vrijeme utakmica ići će Giusseppe Baresi, kao i u prethodnim trenerskim erama kluba.

KOMPLETAN INTERVJU PROČITAJTE U SPORTSKIM NOVOSTIMA