Osasuna je pojela djecu, nadahnuti su španjolski naslovi u nedjelju ujutro nakon što je momčad iz Pamplone nanijela Flickovoj Barceloni prvi prvenstveni poraz u sezoni, u utakmici koju je još jednom obilježio jedan od onih koji odumiru. Napadač kakvih više baš i nema. Napadač s hrvatskom putovnicom, i "vatrenim" biljegom na reveru. Ante Budimir je taj. A ako je Osasuna pojela djecu, najgladniji među njima bio je doista 33-godišnji goleador.
"Cubarsi i Sergi Dominguez nisu mogli zaustaviti Budimira, stalno je bio opasnost po gol, a prvi pogodak na utakmici bio je njegova specijalnost - napao je prostor nakon akcije svojih suigrača i dočekao odličnu loptu Bryana Zaragoze te je glavom pospremio u mrežu. Kada je kasnije realizirao jedanaesterac kojeg je sam izborio, to je odlučilo pobjednika", piše Diario De Navarra, dok mu medijski velikani popu Asa i Marce tepaju, dajući mu pritom maksimalne ocjene, uz unisoni zaključak: "jugador del partido..."
Nema tetovaže, živi skromno, pomaže običnim ljudima i to skriva od javnosti, čovjek kojeg ćivotni put nije mazio, u ‘la ligu‘ kao da je stigao vremenskom kapsulom iz nekog drugog doba... - napisali smo prije nekog vremena i iza toga itekako stojimo
U trku za epitetima malo se kasnije uključio i sam klub, vrednujući pritom velik doseg čovjeka koji, evo, tuče već petu sezonu u dresu "Los Rojillosa": Budimir je, naime, s dva pogotka Barceloni zakoračio na drugo mjesto vječne ljestvice strijelaca Osasune u "la ligi" - sa 47 pogodaka u elitnom društvu, odvojio se od Jana Urbana na drugom mjestu klupske liste najboljih ligaških strijelaca, a ispred njega je još samo Sabino Andonegui s 57 golova u La Ligi, koji je svoje golove zabio između 1953. i 1963. godine. "Señor Budimir", klanja se klub s navijačima čovjeku koji ni po čemu ne djeluje spektakularno, ali zato funkcionira prilično učinkovito. Spoj Osasune i Budimira, nakon brojnih putešestvija, pokazao se fenomenalnom kombinacijom, koja očito daje rezultate i djeluje blagotvorno na sve u ovoj priči.
"Nema tetovaže, živi skromno, pomaže običnim ljudima i to skriva od javnosti, čovjek kojeg životni put nije mazio, u "la ligu" kao da je stigao vremenskom kapsulom iz nekog drugog doba, daleko od modernizacije i estradizacije nogometa, čiji "peak" još nije stigao, ali ono što prema njemu vodi nije slika nogometa kakva je nekoć bio. Nogometa kojeg personificira upravo Ante Budimir...", napisali smo prije nekog vremena i iza toga itekako stojimo.
Konačno, njegovi pogoci, nastup, pristup, sve što ga okružuje uvijek su dobra priča. Nove partije, konačno, mogu veseliti i izbornika Dalića, ako odluči da ga iskoristi. Jer, i taj je dio njegova posebnost: nakon Katara, Dalić ga se tiho odrekao, ali dolaskom Eura shvatio je da ga treba. A na tom teškom i tužnom Euru je, pak, Budimir iznimno koristio svaku minutu, no ipak nedovoljno da mu se u potpunosti vjeruje.
Stigao je i na novo okupljanje, u Ligi nacija, prije mjesec dana, da bi tada opet potonuo u treći, pa i četvrti plan, iza Andreja Kramarića, Brune Petkovića i nove nade Igora Matanovića. Budimir je, međutim, ponovno na popisu, jer ego očito nije ono što ga pogoni. "Meni je čast samo da sam ovdje, i dok me netko treba, tko sam ja da propitkujem odluke izbornika ili stožera. To je, konačno, reprezentacija, to je Hrvatska", znao je više puta reći i u neslužbenim razgovorima, neovisno zabio prije toga, ne znam, Las Palmasu ili, eto, Barceloni. Njemu je svejedno. Svjestan mana, vrlina, uz silno realan pogled i posvećenost nogometu, Ante Budimir nije "spektakl2. I on je toga svjestan. Ali Ante Budimir je igrač, pa i čovjek, kojega bi uvijek voljeli imati pored sebe. Odmjeren i usmjeren, on nije kao Balaševićev Bane, ne, on je mnogo više od toga. On je Señor Budimir...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....