Od kluba iz stečaja do europskog predstavnika. To je put Splita, danas stabilnog prvoligaša ambicioznog predsjednika Slavena Žužula. Nema nogometnog kluba bez privatnog ulaganja, bez vremena i truda. Ne stvara se klub radeći od 8 do 16, tako je i Žužul došao u Split i napravio klub koji je stekao respektabilan status u HNL-u. Redovite su isplate, nema arbitraža u Parku mladeži, a za image kluba koji teži velikim dosezima odavno se Žužul pobrinuo kupnjom klupskog autobusa.
No, kakva je konačna vizija Splita, koji je cilj Slavena Žužula sa Splitom?
- Uh, dobro je pitanje. Što želimo napraviti? Ono što bi svatko na mom mjestu htio. Sportski rezultat u okvirima mogućega, u okvirima realnosti. Danas je to svakako ulazak u Europu. Želim stvoriti dugotrajno stabilan klub i mislim da sam na dobrom putu. Moram popraviti uvjete rada omladinske škole, do ljeta ćemo biti gotovi s umjetnom travom i Crvenom kućom. U dogovoru s Gradom i ASK-om na njihovu bacalištu bismo napravili igralište dimenzija 60x80 metara, jer smo loši s infrastrukturom. I htio bih natkriti tribinu. Da možemo imati nastupe u Europi. Istina, potrebno nam je to i inače. Neće nitko doći na utakmicu u kišno doba jer ne može se utakmica gledati ispod kišobrana
Možemo li malo približiti viziju. Kakav bi Split trebao izgledati za četiri godine, što ćemo gledati 2017. u Parku mladeži?
- Što se mene tiče, u iduće četiri godine želimo biti i prvaci. Ali tek ćemo vidjeti je li to moguće. Radimo ozbiljno, treća nam je godina u Prvoj ligi, a svi bi rekli kao da smo “sto godina” s najboljima u elitnom razredu. Nema nas puno u klubu, ali svi skupa rintamo kao konji od jutra do mraka. Za razliku od svih klubova, kad se vratimo iz Turske to je nama kao da smo bili u svemiru i vraćamo se na Zemlju. Da, vraćamo se na Zemlju, jer idemo u obližnje Mravince na treninge. Odnijeli smo gore kvarcni pijesak i branke da bismo mogli normalno trenirati. Takva nam je svakodnevnica, nemamo prave uvjete. Doduše, oko Splitova igrališta postoje pozicije gdje se mogu raditi kvalitetni tereni, ali s obzirom da je Split bio u stečaju, nije se znalo što će biti sa Splitom u budućnosti, pa su se ti prostori popunili. Ja se ne bih selio u Mravince ni u Dugopolju tražio terene za kamp. S ovim bismo u Parku mladeži zaokružili cjelinu, ali moramo imati razumijevanje Grada Splita.
OPŠIRNIJE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SN-a!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....