Igrom slučaja, moj prvi pravi novinarski zadatak bio je - NK Zagreb. Prvo kroz kadete, zatim juniore, da bih sredinom prvog desetljeća ovog tisućljeća avanzirao i na seniore. Taman u času kada su kroz filter odličnih rezultata nadirali neki novi klinci, gdje su ih čekali, redom, Brkljača, Ibričić, Mujdža, Vugrinec, Stojkić, stigao je u neko doba i Krstanović... Igrači od formata. Činilo se da "pjesnici" imaju svijetlu budućnost.
Tada je već, međutim, krenuo kulminirati problem Medićeve ideje o promjeni klupskih boja, a zatim malo-pomalo i direktno uključenje u nogometni sektor.
Redali su se treneri, jednom je čak i pokojni Ćiro reagirao na neki napisa, jer kako mi "pada na pamet bradatu sumnjati u njegove izbore i odluke". Na odgovoru, da zašto se upušta u "akrobacije bez legitimacije" onih, ili onog, koji ga je opet doveo i time ruši svoj status, u redakciji glavnog urednika SN, kazao je, u svom stilu, "p... ti materina, sve si u pravu..."
Derbi s Dinamom iz Odranskog Obreža
Sve to, međutim, nije bilo dovoljno.
Borba je trajala jer mnogi su vidjeli tunel, iz kojeg neće biti izlaska. I, nažalost, bili su pravu. Zagreb je pod Kopićevom paskom, uz patronažu velikoga gazde, zadnji puta uzletio negdje 2014., da bi nakon toga pao. Do dna.
Do razine gdje je danas, do petoligaškog statusa, do toga da i dalje glavni i odgovorni u svemu ne vidi problem. Kako mi je kazao u jedinom intervjuu u zadnjih sedam godina, kada je ispao u treći rang natjecanja, Dražen Medić je bio uvjeren u ono što govori:
- Neke se stvari u životu jednostavno događaju. Ali uglavnom, kad je čovjek na ispravnom putu, onda stvari završe dobro. Imam previše godina da ne bih znao da je to tako. Je li Zagreb u Trećoj ligi objektivna stvarnost? Čini se da jest. No, je li to odraz realne kvalitete? Mislim da nije. To se pokazalo na utakmicama i u Prvoj i u Drugoj ligi. Ali igrao on Prvu ili Treću ligu, zaista ne vidim neku razliku...
Nekoć je, dakle, igrao derbi sa zagrebačkim Dinamom, a sada, u petom rangu, derbije igra također s Dinamom, ali onim iz Odranskog Obreža. Nešto prije, bilo je važnije da se u Veslačkoj puštaju papinske poruke, umjesto nogometa. Da agonija prestane, kažu, eto, informacije, Grad Zagreb odlučio je zbog duga od pola milijuna eura ovršiti klub.
Što, u prijevodu, znači da bi klub mogao biti mrtav. "Pjesnici iz Kranjčevićeve", klub koji je za vrijeme stare Juge imao status gospodskog kluba, i koji je uz Rijeku, Dinamo i Hajduk jedini osvajač HR-prvenstva, vođen Cicom i njegovim "barabama", danas stoji iznad provalije. I čeka Trgovački sud da ga tamo baci. I jedino o čemu se danas priča jest - Zagrebello.
Vapaj Dragana Milanovića
Trening centar kao spomenik. Trening centar kojeg smo spašavali prije par godina, kada su htjeli iseliti Školu nogometa, dotada, bez dvojbe, drugu u gradu. Centar koji, konačno, ima nevjerojatan, za hrvatske i zagrebačke prilike neslućen potencijal. Tamo, na Prisavlju, pored Save, stoji, eto, kamp koji mnogi žele. Što je legitimno. Zagreb, pritom, nikoga više ne zanima...
Čekajući rasplet, svi stoje kod "javnog bilježnika", dok ispred iskopane rake nema nikoga.
- Ostao je bez stadiona, bez kampa, i kreće lov na lokaciju, a pritom nitko ne postavlja pitanje što će biti s klubom, hoće li i dalje egzistirati, ili će biti izbrisan kao da nikad nije postojao. Što o svemu kaže Grad, HNS, ZNS? Klub koji je bio živ u kraljevini Jugoslaviji, NDH, SFRJ i RH, sada bi zbog nebrige, javašluka i neznanja trebao dobiti zadnji čavao u lijes. Zanima li koga to - poentirat će Dragan Milanović, jedna od brojnih zainteresiranih legendi kluba, šaljući vapaj.
Pitanje je, međutim: čuje li ga tko...?