Louis van Gaal vraća se iz trenerske mirovine i ovih dana postat će po treći put nizozemski izbornik. Oranje odavno ne nudi sliku reprezentacije kakvu bi Nizozemci već željeli i na koju bi bili ponosni, je li on taj koji će u svojoj sedamdesetoj godini to promijeniti?
Imaju ozbiljan problem s kultom nacionalne vrste. Ako je ne doživljavaju kao "najvažniju trenersku misiju" te je napuštaju zbog zova klubova čak i usred mandata, kako će za igrače biti svetinja? Imaju li uopće pravo očekivati velike rezultate? Iz prvenstva u prvenstvo pokazuje se koliko su atmosfera i momčadski zanos bitni za svaku reprezentaciju da bi došla do polufinala ili finala. Kao i da one s nominalno najboljim igračima ne uspijevaju u tome ako su među sobom rastrojeni ili imaju druge prioritete.
Louis van Gaal je zadnji uistinu uspješan nizozemski izbornik. Na Svjetskom prvenstvu u Brazilu 2014. godine osvojio je brončanu medalju i to je tada za njih bio odličan rezultat. No, Van Gaal je, iako nipošto ne kao Ronald Koeman, također pridonio gubljenju digniteta i autoriteta cjelokupne reprezentativne priče zato što je uoči Mundijala u Brazilu potpisao za Manchester United. To nije bio trenutačan problem jer imao je u ekipi dobru kemiju i velik motiv, ali nakon Prvenstva kao da je ugašeno svjetlo.
Demisija Van Gaal nije bio jedini razlog za put u ponor. Nizozemska je kao manja država uvijek ovisila o generacijama i drastično oscilirala u rezultatima. Od sjaja do očaja. No, Van Gaalov potez, budući da je čovjek koji je u nogomet sve osvojio i nije imao potrebu za dokazivanjem na klupskom planu kao što bi se moglo opravdati kakvog mladog stručnjaka, kod mnogih je u Nizozemskoj protumačen kao poruka da postoji i nešto važnije od reprezenacije. Nakon toga čuveni Oranje nije se plasirao ni na Euro 2016. godine niti na Svjetsko prvenstvo 2018. godine.
U veljači 2018. godine izbornikom je imenovan Ronald Koeman. Činilo se da su se počeli buditi jer doveo ih je do finala Lige nacija 2019. u kojem su izgubili od Portugala i na Euro 2020. Međiutim, Koeman je pao na veličinu Barcelone i ostavio je nacionalnu vrstu "na cjedilu" usred mandata. Nasljednikom je imenovan Frank de Boer koji je na Euru prošao skupini da bi u osmini finala ispao od Češke. Koeman je pobjegao kao da je Nizozemska nula, a Barcelona, premda se nalazila u dubokoj krizi, sveto mjesto. Radije je uskočio u nesređeni situaciju u katalonskom klubu iz koje je "izronio“ tek s peharom u FA kupu nego da vodi selekciju svoje države na Euru, nakon što su mu tepali da ju je preporodio. I Koemanu je zašuškalo, ali takvi karakteri i odluke izbornika reprezentaciju skupo stoje.
Čitali smo prije Eura najave nekadašnjih igrača Oranja i tamošnjih stručnjaka. Mnogi su bili skeptični, nisu vjerovali ni Franku de Boeru, niti momčadi, niti cjelokupnoj priči. Skupinu su prošli kao prvi s maksimalnih devet bodova. Dobili su Ukrajinu 3:2, Austriju 2:0 i Sjevernu Makedoniju 3:0. Igrali su bez Van Dijka, ali djelovalo je da mogu dalje od osmini finala. Igrači poput De Jonga, De Vrija, Wijnalduma, Depaya, Dumfriesa... Međutim, otpali su na prvoj prepreci u nokaut fazi. Od ekipe u odnosu na koju su bili favoriti.
Nizozemska po imenima nema momčad kao Francuska ili Belgija, međutim to nije najvažnije. U proteklim kvalifikacija kad je vratila pravo ozračje izgubila je samo jednu utakmicu i da se Euro igrao 2020. vjerojatno bi je svi smatrali jednim od većih favorita. Koeman je to srušio i sada su još jednom na početku. S Louisom van Gaalom. Nakon što ga je Manchester United 2016. "nogirao“, objavio je umirovljenje. Sada, po pet godina penzije, vraća se u akciju. Je li to dobar potez tamošnjeg Saveza? Možda.
Van Gaal je kao trener vodio Ajax, Barcelonu, AZ, Bayern i Manchester United. Jednom je osvojio Ligu prvaka i dvaput bio finalist, u Nizozemskoj ima tri titule s Ajaxom i jednu s AZ-om. U dva navrata je bio najbolji u Španjolskoj s Barcelonom te jednom u Njemačkoj s Bayernom. Uz sve ostale klupske trofeje, zajedno 20.
Poznat je po nizozemskom totalnom nogometu, u kojem cijela ekipa radi "kao švicarski sat" ili ne štima, ali i po disciplini pa su ga poneki zvali "Čelični Tulipan“.
Tamošnji mediji "deru kožu" igračima. Nazivaju ih razmaženim milijunašima koji su Češku u glavama dobili i prije nego je utakmica počela, kojima nedostaje discipline i svijesti da je čast igrati za nacionalnu vrstu. Hvale Van Gaala kako je to uspio postići 2014. s Wesleyem Snijderom i ekipu na koju nitko ne bi stavio ni lipu dovesti do medalje. Po njima najvažniji su ovog časa čvrst pristup i disciplina. Pišu da želi za pomoćnike nekadašnjeg legendarnog stopera Dannyja Blinda, čiji je sin Daley aktualni reprezentativac i Henka Frasera, trenera Sparte iz Rotterdama.
Od Van Gaala se prvenstveno očekuje da uvede reda u reprezentaciju, a potom i da je odvede u Katar te tamo pokuša ponoviti Brazil. No, treba imati u vidu da je vodio Oranje još od 2000. do 2002. godine i nije se uspio plasirati na Svjetsko prvenstvo u Japan i Južnu Koreju. U izlučnoj skupini su s Turskom, Norveškom, Crnom Gorom, Latvijom i Gibraltarom. Imaju šest bodova, jedan manje od vodećih Turaka od kojih su na startu poraženi u Istanbulu 4:2. Golem posao Van Gaala čeka već u rujnu: Norveška vani te Crna Gora i Turska doma. Za njega koji je trener sustavnosti, a ne improvizacije, golemo iskušenje. S tim da će upravo on biti novi/stari izbornik barata se kao sigurnom informacijom koja samo čeka službenu potvrdu.