'Uživam na plaži i onda se sjetim da je Chelsea prvak, poludim i kažem - nećete opet'

ZAGREB - Ostati dva desetljeća u nogometu i nije neki podvig. Kada ih odradiš u jednom klubu stvar već postaje ozbiljnija, a kada si 20 godina u vrhunskom klubu onda to zaslužuje naklon do poda. U novijoj povijesti pamtimo ih troje. Tony Adams je 22 godine branio boje Arsenala, a dva desetljeća na Meazzi je upisao i čuveni Franco Baresi. Treći je još aktivan...

- Ušao sam u elitni klub sa 17 godina i ostao u njemu dvadeset godina. Je li to podvig? Nije nemoguće, ali sumnjam da će to netko ponoviti - bez lažne skromnosti je Ryan Giggs ovih dana podvukao crtu pod svoj jubilej.

Dvadeset godina je stanovnik Old Trafforda. Počelo je porazom od Evertona 0-2, a završilo se porazom od Chelseaja 1-2. A između ta dva dvoboja smjestilo se 863 utakmice i 158 golova za ponajbolji klub na svijetu. Jedan igrač, jedan klub i jedan menadžer. Onaj isti koji mu je za 14. rođendan pokucao na vrata obiteljskog doma.

- Slavili smo u kući kada se pojavio Alex Ferguson i Unitedov skaut Joe Brown. U rukama su nosili najljepši mogući poklon. Ugovor s Manchester Unitedom.

Tri godine kasnije debitirao je u najtežoj nogometnoj ligi na svijetu. Giggs je u 35. minuti utakmice s Evertonom zamjenio Denisa Irwina. Nije briljirao.

- Nerado se sjetim te utakmice. Igrao sam očajno...

A pogotovo kada je nakon dvoboja pokucao na vrata ureda Alexa Fergusona sa zahtjevom da mu klub kupi automobil jer je, eto, postao član prve momčadi.

- Nagovorio me Steve Bruce. Rekao mi je da mi Ferguson samo mora potpisati. Kad se ovaj počeo derati i kada me naglavačke izbacio iz ureda shvatio sam da me Bruce nasamario.

Te godine naslov prvaka otišao je u Leedsove vitrine na Elland Roadu. Godinu dana kasnije prvi razred engleskog nogometa dobiva predznak “premier”, a Giggs u biografiju upisuje naslov prvaka s Unitedom. Do danas ih je upisao 11. Nitko i nikada više od njega. Gdje nalazi motivaciju, mnogi su ga pitali. Jer, osvojio je sve što nogometaš s klubom može osvojiti.

- Znaš gdje je motivacija? Odem na odmor nakon naporne sezone, ležim na plaži a oko mene obitelj. Sunce me prži i sve izgleda idealno i savršeno. Čovjek bi poželio ostati mjesecima na tom mjestu. Ali...

Uvijek postoji neki “ali”.

- Onda mi nekako padne na pamet kako je Chelsea uzeo dvostruku krunu i taj raj oko mene postaje nevažan i sporedan. Tada se razljutim i obećam sam sebi: E nećete opet. Želim na idući odmor otići s osjećajem koji sam imao godinu dana ranije kada je United bio prvak Engleske.

Mirovina, dakle, nije u prvom planu Ryana Giggsa. Ugovor traje još cijelu iduću sezonu.

- Da ne igram u Manchester Unitedu, vjerojatno bih se davno oprostio. Ovako, održala me kvaliteta. Igrao sam za Wales i mogu usporediti što znači igrati u vrhunskoj momčadi i onoj koja baš i nije takva. Prije tri, četiri godine nisam niti pomišljao na riječ ‘mirovina’. Sada se često uhvatim u razmišljanju: Što ću do vraga raditi kada se ‘skinem’.

Odgovor je: sve što poželi. Bar u Manchester Unitedu koji drži do svojih legendi. Ako je Ferguson rekao Van der Saru da bira poziciju u klubu koju želi, onda bi Giggsu mogao reći: “Ako želiš, evo ti moje mjesto.”

- A ne. Ferguson će ostati na Old Traffordu još dugo vremena. Trener? Možda kasnije. Pa zar nisam još uvijek igrač - nasmijao se Giggs.

I te kakav. Baš kao i cijela plejada njih koji su prošli kroz svlačionicu Manchester Uniteda u ova dva desetljeća. Bio je tu Eric Cantona, David Beckham, Cristiano Ronaldo... Ukupno njih 131. Ipak, u njegovoj glavi samo su dvojica na vrhu.

- Paul Scholes. On je taj koji ovu igru čini tako jednostavnom. Užitak je bio igrati s njim. I još uvijek je.

Drugo “lice s tjeralice” je kapetan Roy Keane.

- Roy je u sebi nosio takvu količinu fanatizma da si imao osjećaj da ne možeš izgubiti utakmicu kada te taj izvede na travnjak. Da, Roy je često znao biti gnjevan i znao sam osjetiti taj gnjev na svojoj koži, ali nemojte zaboraviti da sam bio stanovnik svlačionice prije njega. Osjetio sam njegov respekt.