Prvi susret sa svemirski opremljenim kompleksom Red Bulla u Lieferingu, sjevernom predgrađu Salzburga, posjetitelja bi mogao odvesti do zaključka da je zalutao u NASA-in centar za obuku astronauta. "Enter the next level", parolom na ulazu, pripremaju vas na nogometnu stvarnost hi-techa: ništa se u unutrašnjosti kampa izgrađenog prije sedam godina, na 12 tisuća četvornih metara, ne događa bez uključenih senzora, servera, umreženih računala i podataka obrađenih u realnom vremenu.
Nama, nogometnim nostalgičarima, zvuči malo jezovito. "Planove im kvari jedino to što se nogomet još uvijek igra s loptom", otpisao bi tu metodu kao pretencioznu jedan moj trenerski poznanik, ali puno bliže istini je da "crvenim bikovima" iz Mozartova grada ništa više ne može pokvariti planove. Oni su vlasnici najmodernije tvornice nogometaša na svijetu, i kao na traci izbacuju hit-igrače.
Sadio Mane i Naby Keita, Duje Ćaleta-Car i Dayot Upamecano, Erling Haaland i Dominik Szoboszlai, Patson Daka i Enock Mwepu, Xaver Schlager i Kevin Kampl, Marin Pongračić i Takumi Minamino. Svima im je zajedničko to da su unovačeni vrlo mladi, najkasnije u ranim dvadesetima. Neki od njih već relativno skupi, za iznose od 4-5 milijuna eura, koji bi zatim strelovito napredovali, i za godinu, dvije ili tri, prepakirani, uz četiri ili pet puta višu cijenu, krenuli bi prema glamuroznim odredištima.
Roko Šimić sljedeći je u tom redu. U Lokomotivi mladić je pronašao platformu za afirmaciju i razvoj, a brzina kojom posljednjih mjeseci grabi naprijed, kaže nam da će u Salzburgu pronaći lansirnu rampu prema najvećim klubovima i transferu od "20+ milijuna eura". Prošle sezone strijelac ukupno četiri gola za "lokose", sada već do sredine listopada na računu ima 13 golova (šest za Liefering, satelitski Red Bullov klub u drugoj ligi, dva za Salzburg u Ligi prvaka mladih, te čak pet za U-21 reprezentaciju).
"Mi smo igralište za nogometne zvijezde budućnosti", objašnjava Manfred Pamminger, CEO drugoligaškog Lieferinga. "Mladićima na ulazu objasnimo da su filozofija treninga i utakmice uklesani u kamenu - presing, protupresing (gegenpressing) i brza izmjena lopte i mjesta. To je ključ našeg uspjeha".
Tinejdžerima na početku karijera lakše je usaditi takav čip nego nogometnim "džombama": oni će metodu svakako usvojiti, a nije rijedak slučaj da će taj suludo brzi nogomet igrati sa strašću. U tom slučaju možete računati na opipljive rezultate, poput Uefine Lige prvaka mladih, koju je RB Salzburg osvojio 2017. godine, ili polufinala Europske lige godinu dana poslije.
U tehnološkom smislu, kompleks u Lieferingu svijet je za sebe zbog najmanje tri detalja. Prva se zove SoccerBot360, i sastoji se od šest projektora koji na zidove okrugle dvorane izbacuju kompjutorske slike vratnica ili igrača koje igrač treba pogoditi loptom u kratkom vremenskom roku. Cilj: razmišljati brže, razvijati periferni vid, polirati preciznost dodavanja pod pritiskom.
Druga novotarija je LPM Indoor, vrsta "tracking" sustava koji golemom brzinom skuplja i obrađuje podatke svih igrača na terenu, kako bi treneri odmah na terenu mogli prilagođavati treninge. Treća je antigravitacijska traka za trčanje, tzv. moonwalk, kojim se dramatično ubrzava vrijeme oporavka igrača nakon ozljeda.
Nisu, međutim, u priči o štancanju igrača manje bitni niti motivacijski savjeti trenera poput Jessea Marscha (u međuvremenu premješten u Leipzig). "Napustite zonu komfora i slobodno činite pogreške", kaže jedan od savjeta. "Nemojte da vas napadi i kritike zastraše, koristite ih kao motivaciju", potiče Marsch drugim savjetom. S onim prvim i temeljnim, "ovdje se ne radi o talentu nego o mentalitetu", Roka Šimića nisu morali niti upoznavati jer je dio obiteljskog nogometnog nasljeđa…