Conte uvijek želi pobijediti, ne mari za priče oko utakmica, suparnika, tradicije, novinarske konstrukcije, njega samo zanima biti bolji! Koliko se tome daje, lako je zaključiti iz činjenice da ama baš nakon svake utakmice, svejedno kojeg je značaja, Conte više nema glasa…
Utakmica protiv Hrvatske, u nedjelju u Milanu, iznimno je važna etapa njegove izborničke misije. Nakon dobrog starta s Azzurrima kroz prijateljsku utakmicu s Nizozemskom, pa s tri pobjede u kvalifikacijama za Euro, više je nego dojam kako se javno mnijenje pomalo ohladilo od efekta Conte. Na valu tri šampionske mu godine u Juventusu, garnirane, doduše, lošim učinkom u Ligi prvaka,
Talijanski izbornik ne prestaje hvaliti Vatrene i to poprima dimenzije koje baš i nisu conteovske, a ni talijanske. Na Apeninima, vrlo tašti na svoj nogomet čak i onda kada je jasno da ne živi dobro vrijeme (kao sada), nikad nisu strepili od ikojeg gosta, ma kako se zvao. Respekt da, ali strah ne. Zato nam se Conteovi hvalospjevi više čine kao retorika tipična onom koji želi maksimalno motivirati svoje snage, senzibilizirati okruženje i stvoriti dojam kako svi zajedno moraju “igrati” protiv takvog suparnika…
- Hrvatska je najjača u skupini, favorit je koji će nam pokazati gdje smo u fazi građenja nove reprezentacije. Zato mi je drago da igramo u Scali nogometa. Oduvijek se govorilo u našem miljeu da nisi igrač ako nisi nastupio na stadionu Giuseppe Meazzi. Uvjeren sam da ćemo u Milanu imati fantastičnu podršku, s kojom ćemo lakše u boj s tako snažnim suparnikom. Hrvatska je moćna, imaju najbolju reprezentaciju u svojoj povijesti, čeka nas vrlo zahtjevan zadatak…
Da je najbolja reprezentacija u povijesti nije, to Conte sasvim sigurno zna jer je u njegovo igračko vrijeme Hrvatska imala brončanu selekciju, čiju je svjetsku kvalitetu spoznao osobno i kroz suigrače (Jarni, Tudor) i kroz protivnike u Serie A (Boban, Bokšić, Asanović, Stanić, Jurčić, Vlaović…) i u Europi (Šuker, Soldo, Štimac, Bilić), ali kao i suparnik u prijateljskoj utakmici u Zagrebu (travanj 1999. godine) završenoj između Italije i Hrvatske bez golova. No Conte, centriranjem uloge “glavnih” u ovom milanskom dvoboju na Vatrene, očito želi rasteretiti svoju selekciju i izazvati Talijane da se zbog ponosa i nacionalnog naboja svrstaju uz Azzurre. To na Apeninima i nije tako lagan zadatak, pogotovo ne na sjeveru. Vijesti da će na Meazzi biti maksimalno 50 tisuća gledatelja (od čega najmanje 10% Hrvata) sugeriraju odnos prema Azzurrima…
Italija i Conte svakako gaje dužan respekt prema Hrvatskoj, kako zbog činjenice da ona ima igrače u najvećim klubovima Europe, tako i zbog tradicije koja ukazuje da Azzurri još nisu osjetili slast pobjede protiv Vatrenih otkako je samostalne Hrvatske. No, upravo takve stvari jako pale strastvenog Contea, koji želi uspjeti ono što nisu drugi, odnosno pokazati i kako će njegova Italija biti drugačija od prethodnih. Pozivi nekim igračima koji nisu bili u njegovim vizijama (Balotelli, Cerci, El Shaarawy) sugerira da je svjestan kako mu odsutnošću Pirla, ali i Bonuccija, Barzaglia, Giaccherinija, nedostaje željene kvalitete, odnosno da se s Hrvatskom nije uputno samo “nabrijati”, nego treba i igrati…
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....