Sina legendarnog Bake Sliškovića zapala izazovna uloga u trofejnom klubu: ‘Od njega sam skoro sve naučio‘

Ruski velikan, Spartak iz Moskve, najtrofejniji je nogometni kolektiv u ovoj zemlji, s 22 naslova prvaka (10 osvojenih u Rusiji i 12 u bivšem SSSR-u), a još 14 puta osvajao je nacionalni Kup. Spartak smatraju najpopularnijim sportskim kolektivom u Rusiji, te stoga ne čudi da ga zovu Narodni klub. Prema procjenama, ima 22 milijuna navijača.

Međutim, Spartak ove sezone nije u igri za naslov prvaka, pa je zbog toga nedavno smijenjen trener, Španjolac Guillermo Abascal, koji je u Spartaku stolovao od lipnja 2022. godine. Zanimljivo, a naš list je tada o tome pisao, asistent mu je bio Vladimir Slišković, sin legendarnog nogometaša i trenera Blaža Bake Sliškovića i Dijane Slišković, po rođenju Vladić. Nakon što je Abascal smijenjen 41-godišnjeg Sliškovića zapala je niti malo laka, ali ipak izazovna uloga, budući da je imenovan glavnim trenerom Spartaka. Abascal je smijenjen nakon poraza od Sočija (0:1) 13. travnja, a klub je odmah na trenersku poziciju instalirao Vladimira Sliškovića.

Kako je uopće došlo do situacije da ste završili u Spartaku, stigli ste 2022. godine?

- Tadašnji sportski direktor Spartaka bio je Talijan Luca Cattani (sada obnaša funkciju šefa nogometne Akademije PSG-a, op.a.). S njim sam se poznavao, a on je o meni kao treneru znao baš sve, i vrline i mane. Nakon nekoliko razgovora s njim, tadašnji trener Abascal također je sa mnom vodio razgovore da bi se uvjerio u moj pogled na nogomet, u moje nogometno znanje, poznavanje ruske lige i nogometa općenito. Nedugo iza toga dobio sam poziv da budem u njegovom stožeru asistent, što sam i prihvatio.

Zašto je uopće smijenjen trener Abascal?

- Nogometno pravilo, nepisano doduše, jest za lošije rezultate i neispunjena očekivanja mijenjati trenera. Tako se dogodilo i mojem nekadašnjem šefu stručnog stožera. Međutim, osobno sam mislio da će se čekati okončanje prvenstvene utrke, ali eto, dogodilo se prije.

Kako ste vi dobili glavnu trenersku ulogu?

- Nakon tog poraza u Sočiju pozvali su me u klub na razgovor s jednom temom, želim li i jesam li voljan preuzeti prvu momčad i nastaviti na tom poslu do daljnjeg. Prihvatio sam veliku odgovornost, ali i čast voditi ovu ekipu. Klubu sam zahvalan što su mi omogućili i povjerili ovu ulogu. Nisam razmišljao ni pitao do kada, niti mi je ta misao u glavi. Radim i radit ću do kada odgovorni od mene to budu tražili, a cilj mi je raditi najbolje što mogu i znam za kvalitetne i pozitivne rezultate.

Što mislite, hoćete li ostati i nakon uloge “vatrogasca” ako rezultati budu na volju šefovima u klubu, možete li naslutiti “rok trajanja”?

- Već sam vam rekao da moja razmišljanja ne idu u tom smjeru. Radim, a kakvu će konačnu odluku donijeti u klubu ne želim ništa gatati, niti znam, ali sigurno će raditi najbolje za klub. U našem klubu ima vrlo stručnih ljudi, koji jako dobro vide stanje.

Tko su vam suradnici, stari dio stožera ili neki novi?

- S bivšim trenerom otišli su njegovi ostali suradnici, uglavnom Španjolci, a ja sam se okružio domaćim snagama, iz kluba.

Kako ste igrali za vrijeme bivšeg trenera, koji stil ste preferirali, budući da je trener bio Španjolac, a sportski direktor Talijan?

- Luca Cattani je napustio klub nedugo nakon što je oformio stožer, poslije njega je došao bio jedan Englez, a sada je tu Portugalac Tomas Amaral, koji je prije toga bio glavni skaut u Benfici. No, mi smo u to vrijeme igrali klasični španjolski stil; kratki pasovi, dodavanja, napadački nogomet i prvih pola godine bilo je super. Na žalost, ove sezone nismo igrali kako se očekivalo i htjelo. Jednostavno, nije išlo. Preživjeli smo nekoliko posrtaja, bilo je dosta oscilacija...

Kakva je ruska liga, Spartak je trenutačno 6. na tablici s 39 bodova, vodi Zenit s 50?

- Liga je prilično izjednačena, lako se skoči ili padne za par mjesta. No, moram istaknuti da ovdje ima vrlo kvalitetnog nogometa i igrača.

Što vi činite za boljitak u igri i rezultatima Spartaka, čini nam se da su vas igrači slijedili u prve tri utakmice - 0:0 kod Zenita u Kupu, 5:1 pobjedi kod Rostova u prvenstvu i 0:0 u moskovskom derbiju kod CSKA u ligi?

- Nešto mnogo nisam ni mogao napraviti na treninzima za kratko vrijeme, budući da su odmah krenule utakmice. Dotad smo igrali sustav 4-4-2, a za moju prvu utakmicu, u Kupu protiv Zenita (0:0), odigrali smo u formaciji 4-2-3-1. Protiv Rostova, dobili smo u gostima (5:1) u prvenstvu, igrali smo sustav 3-5-2, kao i protiv CSKA. To sam učinio jer poznavajući moje igrače bio sam uvjeren da će oni to dobro i kvalitetno odigrati. Nisam to napravio na slijepo. Uistinu, bili su sjajni, motivirani, stajali na terenu vrlo dobro i napravili briljantan rezultat, a to nam je svima prijeko potrebno zbog samopouzdanja u sljedećim dvobojima.

Imate li kojeg igrača s ovih prostora?

- Da, Banjolučanin Srđan Babić je moj igrač. Inače, on je srpski reprezentativac, a radi se o jako dobrom igraču, karakternoj osobi. On je vrlo bitan za našu ekipu.

Čujete li se s ocem, Bakom Sliškovićem?

- Naravno, redovito sam u kontaktu s roditeljima. Baka studiozno prati ovu ligu od kada ja ovdje radim, razgovaramo o svemu, kao i prije u vremenu kada nisam bio trener.

Bili ste mu svojevremeno i asistent dok je radio u Kini i Saudijskoj Arabiji, je li vam što ostalo u glavi iz njegove “trenerske čitanke”?

- Mnogo toga sam naučio od njega. Ma skoro sve sam usvojio od njegovog trenerskog znanja, a ono nije malo. Srž nogometne igre, kako se nositi sa svim trenucima koje nosi trenerski posao...

MIKE KIREEV Nurphoto Via Afp

Nedavno ste u Moskvi imali gosta iz vašeg Mostara, boksača Damira Belju?

- Beljo je moj dragi prijatelj. Bio je tu, vidjeli smo se, on je imao jedan boksački okršaj, koji je morao odraditi. Volim takve osobe, rođene borce, kao što je Damir Beljo. Rijetki bi izdržali sve što on izdržava, kroz te borbe u ringu i životu. Pozitivac i uzor, čovjek od kamena!

Spominju li se tu imena naših bivših igrača koji su igrali u Moskvi?

- Ivica Olić je tu ikona, ostavio je jako dubok trag, baš kao i Elvir Rahimić, bivši BiH reprezentativac. Sjećaju se i Vedrana Ćorluke, a općenito oni drže do svojih legendi. Često se odigravaju i utakmice legendi na koje dođe i do 10.000 gledatelja.