Samo su četiri velikana čak triput osvojila Zlatnu loptu: Van Basten, Cruyff, Platini i Leo Messi!

Otkako je 1956. godine Stanley Matthews, slavni Englez iz Blackpoola, odabran za najboljeg igrača Europe, samo su trojica nogometaša triput osvajala taj trofej. Johan Cruyff, Michel Platini i Marco van Basten.

Danas će u taj ekskluzivni klub ući i Lionel Messi, koji je po broju osvojenih trofeja nadmašio i Alfreda di Stefana. Ovaj izbor u Kongresnom centru u Zürichu bit će zapravo repriza izbora iz 2010. godine, kada su trojica najboljih nogometaša svijeta došla iz La Masije - Leo Messi, Xavi Hernnadez i Andres Iniesta. Bit će to potvrda teorije da je FC Barcelona najbolja momčad svih vremena. Bolja i od Real Madrida s kraja pedesetih, Ajaxa iz sedamdesetih, Milana iz devedesetih, pa čak i Cruyffove Barcelone iz prve dionice devedesetih...

Don Alfredo

Pojava Lionela Messija spasila je svijet od industrijskog nogometa, koji je “fabricirala” Italija i koja je svijetu ponudila negledljivo finale Lige prvaka između Juventusa i Milana na Old Traffordu. Tada je neki engleski novinarski “magarac” napisao da je to najbolji finale u povijesti nogometa, iako je završio 0-0.

Leo Messi vratio je istinske nogometne vrijednosti na svjetsku scenu, a njegova inspiracija Johan Cruyff danas može sa zadovoljstvom reći da je tika-taka nogomet pobijedio talijanske i engleske nogometne strategije i trenere, koji su “svršavali” nad pobjedama od 1-0, a uvijek su igrali na nula-nula.

Puno puta smo napisali da Barcelona igra nogomet s onoga svijeta, iz “tisuću i jedne noći”, i ne mogu se složiti s kritičarima koji prigovaraju zašto je među 30 najboljih svjetskih nogometaša danas čak 9 nogometaša Barcelone. Čudi me što ih nije više, na primjer - dvanaest. Zar su vredniji manekeni, marketinški produkti, reklameri donjeg rublja od momka čiji je dribling iz nekog drugog svijeta, dribling na razini najboljih Maradoninih driblinga. On će danas treći put postati najbolji svjetski nogometaš, ući će u ekskluzivni klub Johana Cruyffa, Michela Platinija i Marca van Bastena, u očima svijeta bolji od svih, čak i nespomenutih - Pelea i Maradone. Iako će moj prijatelj Zvonimir Magdić prigovoriti da nije bolji od “Don Alfreda”, zbog čijeg je jednog poteza petom u Beogradu cijelu noć putovao vlakom...

Kuća slavnih

Svi mi imamo svoje favorite i ljubimce pa sam tako među dobitnicima uporno tražio nogometaše Manchester Uniteda. Pa sam tako 1964. godine na prvom mjestu zatekao Škota Denisa Lawa, dvije godine kasnije Bobbyja Charltona, 1968. godine najbolji je bio pokojni George Best. Nalazio sam na toj listi i igrače današnjih drugoligaša, poput Helmuta Rahna (Rot-Weiss Essen), Stanleyja Matthewsa (Blackpool) ili Bobbyja Moorea (West Ham United). Johan Cruyff je na tim listama bio kao nogometaš Ajaxa, ali i Barcelone (1973. i 1974. godine)...

Na tom, vječnom popisu najboljih nalaze se jedan Srbin, dvojica Crnogoraca, jedan Makedonac i jedan Hrvat. 1968. godine Dragan Džajić je, kao lijevo krilo Crvene zvezde, nominiran kao treći najbolji igrač Starog kontinenta, 1991. godine, iza Jean-Pierrea Papina bili su Dejan Savićević i Darko Pančev iz beogradske Zvezde. 1997. godine na drugo se mjesto, između Ronalda i Zidanea, ugurao Predrag Mijatović, član Real Madrid, a 1998. godine, nakon što je bio zlatna kopačka svjetskog prvenstva i udarni nogometaš trećeplasirane reprezentacije, Davor Šuker proglašen je drugim nogometašem svijeta.

Ispred je bio samo Zinedine Zidane (nezasluženo), a iza Šukera čak i glasoviti Brazilac Ronaldo, koji je čak četiri puta bio biran među trojicu najboljih igrača u Europi. Osim njega, od Brazilaca su tu počast doživjeli samo Ronaldinho i Rivaldo. Od nogometaša koji su mijenjali nogometni svijet ne smije se zaobići Alfreda di Stefana, Georgea Besta, Bobbyja Charltona, Johana Cruyffa, Michela Platinija, Marca van Bastena, Zinedinea Zidanea, Ronaldinha i Lea Messija.

Fešta za bogate

Ostali su bili meteori, koji su bljesnuli, ali ovi su utisnuli najdublji pečat u europski nogomet. Oni su mijenjali pristup nogometu. Na žalost, elektori su bili suhi statističari, nikad se nisu osvrtali na Hrvate, poput Roberta Prosinečkog. Kao što su s današnje nogometne fešte izostavili Luku Modrića, jednog od najboljih veznih igrača svijeta. Ne baš iz kategorije Xavija i Inieste, ali jednako dobrog kao što su Mesut Ozil, Andrea Pirlo, Wesley Sneijder ili Jack Wilshere. No najlakše je “zajebati” sirotinju iz trećeg nogometnog svijeta, poput Hrvatske koja unatoč osmoj poziciji na svjetskim tablicama prema percepciji današnjeg svijeta tamo i pripada!