Nakon brončane 2022. godine na SP-u u Kataru, Vatreni su srebrom (Liga nacija) 2023. ponovno najbolja momčad u hrvatskom sportu. Iako Liga nacija nema snagu Svjetskog prvenstva, činjenica je da su ostali nogometna krema i ponovno igrali najvažnije utakmice reprezentativnog nogometa u Europi. U pet godina momčad predvođena izbornikom Zlatkom Dalićem i kapetanom Lukom Modrićem bila je akter dva finala, najvećeg mogućeg 2018. u Moskvi na Svjetskom prvenstvu i rotterdamskog sa Španjolskom, ima tri medalje i naklon svijeta. Zlatna era nažalost nije okrunjena i zlatnim trofejom i odličjem, presudili su jedanaesterci na De Kuipu...

Vatreni nisu samo momčad godine zato što su još jednom igrali vrhunske utakmice i ponovno bili dio elite, oni su u Nizozemskoj okupili preko 35 tisuća Hrvata koji su u Rotterdamu po gradu i na stadionu napravili fantastičnu i povijesnu atmosferu. Još jednom bili su sidro oko kojeg se okuplja hrvatski narod ma gdje živio, ali i svi kojih ih vole, od građana Lijepe naše do stranaca. Hrvatska reprezentacija je svjetski brend!. Za malu državu to je briljantno, gotovo nestvarno. Poglavito u nogometu.

SN

Final Four Lige nacija bio je središnji događaj za Varene protekle godine iako su kroz kvalifikacije izborili nastup na Europskom prvenstvu. Još nakon poraza od Argentine u Dohi i trećeg mjesta na katarskom Mundijalu osvojenog s Marokom postojao je samo jedan cilj – zlato u Ligi nacija. Kao mantra ponavljalo se – nakon srebra i bronce red je na najvrjedniju kovinu. Međutim, Daliću Zlatku ipak nije bilo suđeno da u duhu svojeg imena bude – zlatni. Ne formalno, ali da sadržajno jer to što su on i momčad napravili u pola dekade za hrvatske pojmove je čisto 24 karatno zlato.

Četiri specijalna dometa

U 2023. godini imali su četiri specijalna dometa - prvi put uzeli su medalju na kontinentalnoj razini, u trećem navratu zaredom izborili su plasman na završnicu velikog natjecanja kroz skupinu bez potrebe za dodatnim kvalifikacijama što nam nikad ranije nije uspjelo, a čak četvorica nominirani su u konkurencijama najboljih igrača svijeta. Luka Modrić i Joško Gvardiol za Zlatnu loptu, Marcelo Brozovića za The Best, a Dominik Livaković za Lava Jašina. Kvarter Vatrenih u istoj godini našao se u svjetskoj eliti. To također Hrvatska ne pamti, pa ni mnogo veće države od naše. Na kraju Modrić, osvajač 2018. godine, bio je 10. u redoslijedu za Zlatnu loptu France Footballa, Gvardiol na 25. mjestu, ali ujedno je postao tek deseti hrvatski nogometaš koji je dobio bodove za najprestižniji individualni trofej. Livaković je završio kao sedmi vratar svijeta, a Brozović je okončao na diobi desetog i jedanaestog mjesta za nagradu FIFA-e The Best, koja se također dodjeljuje najboljem nogometašu godine u svijetu. Bio je Marcelo i kapetan Intera u finalu Lige prvaka.

Iako su Vatreni uoči Final Foura zbog incidenta u Rijeci ostali bez Marka Livaje, a ozljeda im je uzela Joška Gvardiola, koji je potom napravio transfer iz RB Leipziga u Manchester City za 90 milijuna eura i postao najskuplji stoper svijeta, na završnicu trećeg po rejtingu službenog natjecanja stigli su samopouzdano i odlučno... Kalibar su dokazali nastupom u polufinalu na De Kuipu s Nizozemskom. Malo koja reprezentacija bi se protiv Oranja na njegovom terenu postavila tako suvereno i moćno s čvrstom vjerom da pobjeda mora biti njezina.

Iako se susret nije razvijao za Hrvatsku dobro u prvom poluvremenu pa je Nizozemska vodila golom Donyella Malena u 34. minuti, u drugom poluvremenu Modrić i kolege dodali su gas, Luka je izborio kazneni udarac, a Andrej Kramarić izjednačio rezultat. Hrvatska je nastavila dominirati te je Luka Ivanušec asistirao, a Mario Pašalić donio vodstvo u 72. minuti. Čak niti šokantno izjednačenje nije mogli nauditi Hrvatima jer koliko je god domaćin poravnao u sudačkoj nadoknadi vremena za 2:2, i to u 96. minuti preko Langa, te izborio produžetak, u njemu su Vatreni odigrali fantastično, Bruno Petković zabio je svoj drugi najvažniji gol u karijeri nakon onoga Brazilcima u četvrtfinalu Katara pa izborio kazneni udarac kojeg je Modrić pretvorio u konačnih 4:2.

U teškom i tvrdom finalu sa Španjolskom, u kojem niti nakon 120 minuta igre nije bilo golova, a niti puno šansi, iako je pobjeda mogla na obje strane, La Roja je bila bolja udarcima s bijele točke i slavila 5:4. Hrvatska koja je prije toga u četiri navrata prolazila na jedanaesterce u Rusiji i Kataru ostala je ovaj put za korak prekratka. Dominik Livaković nije uspio ništa obraniti, Unai Simon skinuo je dva šuta. Onaj Lovri Majeru anuliran je gredom Aymerica Laportea, no nakon drugog Bruni Petkoviću nije bilo popravka jer Dani Carvajal je Panenkom donio slavlje Hispancima.

Gorak okus

Ostao je gorak okus nakon infarktne završnice jer šansa je bila velika, ali i nada da će doći nova prilika. Na putu do finalnog turnira Lige nacija naša reprezentacija osvojila je prvo mjesto u skupini ispred Danske, Francuske i Austrije pritom pobijedivši četiri utakmice zaredom.

Unatoč startnom porazu od Austrijanaca 3:0 u Osijeku te poslije remija s Francuzima na Poljudu 1:1 krenula je sjajna serija. U Kopenhagenu su matirali Dance 1:0, na Stade de France samo tri dana kasnije i Francusku istim rezultatom da bi u rujanskom završnici skupine dobili Dansku 2:1 u Zagrebu pa potom Austriju u Beču 3:1. Kroz taj ciklus Lige nacija učvršćena je atmosfera, zajedništvo i pobjednički duh koji je ekipu nosio i gurao naprijed u Kataru na SP-u i nakon njega. Bila je to fenomenalna bajka bez sretnog kraja jer peta pobjedom zaredom u istom natjecanju bila je s Nizozemskom, ali do šeste se nije stiglo...

- Hvala navijačima, ovo je bilo sjajno. Velika podrška, utakmica, borba... Sada nismo uspjeli na jedanaesterce, a dosad jesmo. Izgubili smo, šteta, ali moramo biti ponosni. Došli smo do finala, međutim nismo osvojili. Nekad dobiješ, nekad izgubiš. Velik je bio ulog, utakmica teška, a protivnik dobar. Nedostajalo nam je konkretnosti prema naprijed, ali nisu ni oni puno stvorili. Trčali smo ponovno 120 minuta nakon Nizozemske. Bili smo kvalitetni, konkurirali smo im. Nemam za čime žaliti - komentirao je Zlatko Dalić dodajući:

- Teško nam je zbog ljudi koji su došli ovamo.

Luka Modrić u suzama je izašao pred navijače koji su mu pjevali da ostane u reprezentaciji što je i učinio...

- Šteta. Borili smo se do zadnje minute. Utakmica je bila napeta i teška, nažalost, penali su otišli na drugu stranu – rekao je kapetan nakon susreta da bi kasnije u intervjuu za SN nešto opširnije elaborirao.

- Naslovi su nekad splet okolnosti, trenutka sreće ili peha, krive sudačke procjene ili vlastitog trena slabosti. No, ako baš moram nešto izdvojiti kao deficit Hrvatske, onda je to nedostatak određenog profila igrača, odnosno potencijala za ofenzivnu igru...

Trebaju se stvari poklopiti da u pravom trenutku imamo sve, i tehničku vrijednost i dovoljnu fiziku. Zemljama s većim brojem stanovnika to je ipak jednostavnije.

Jedva na Euro

Hrvatska je 2023. bila druga u Europi na finalnom turniru, a nije se slavilo. Igrače nije zanimao doček niti tapšanje po ramenima zbog još jednog srebra. I to govori o razinama na kojima su Vatreni 5-6 godina...

Kvalifikacije za Euro u Njemačkoj kompletno su odrađene od ožujka do studenoga. Kriza u listopadu, porazi od Turske i Walesa bilo je prvo loše poglavlje još od Eura odigranog 2021. godine. Do tog trenutak Vatreni su djelovali suvereno. Iako je Wales u zadnjoj akciji u Splitu izjednačio na 1:1 i toga časa dao naznake mogućih problema već u sljedećem ožujskom susretu u Bursi pala je Turska 2:0 i sve je sjelo na mjesto.

U rujnu su nadigrane Latvija 5:0 i Armenija na njezinom terenu u Erevanu, premda je konačan omjer bio 1:0. U tom trenutku ništa nije ukazivalo na probleme ali vrag nikad ne spava. Ozljede, pogotovo Ivana Perišića koji je uz Luku Modrića najvažniji igrač nacionalne vrste, ali i Andreja Kramarića, Luke Ivanušeca, Brune Petkovića...

Otkaz koji je Daliću poslao Marko Livaja oprostivši se tako od nacionalne vrste i pretjerana doza samozadovoljstva koja je dosizala do razmjera opijenosti uspjesima i snagom, očekivanje da će sve dalje ići samo od sebe, doveli su do toga da Hrvatska u listopadu nije izborila Euro kao što smo se nadali nego je s dvije izgubljene utakmice prepustila sudbinu u ruke Velšana.
Otrežnjenje i mobilizacija do utakmica koje su bile mjesec dana kasnije, pobjede na Latvijom u Rigi 2:0 i Armenijom u Zagrebu 1:0 te posrtaj Velšana lansirani su nas na kraju tamo gdje nam je mjesto – u Njemačku i jaku skupinu sa Španjolskom, Italijom i Albanijom. No, Hrvatska još jednom ima velike ambicije...

Brojčano Vatreni su u 2023. odigrali deset utakmica što je manje nego u mnogim godinama, ali tako je odredio kalendar FIFA-e, imali su pojedinačno šest pobjeda, dva remija od kojih je drugi bio poraz s bijele točke te dvije izgubljene utakmice.

- Bilo je teško, navijači su već kupovali smještaj i karte za Njemačku, a mi doveli sve to u pitanje. Bilo je to vrlo teških mjesec dana za mene i zbog toga sam rekao da nikad nisam osjetio veći motiv nego za te dvije završne dvije utakmice s Latvijom i Armenijom - u završnom osvrtu kazao je Dalić i ustvrdio:

- Imali smo mač nad glavom, iako nije bilo realno da Wales dobije obje utakmice, ali fokus je bio da mi pobijedimo naše i to smo učinili, pa je na kraju sve ispalo dobro. Očekujem da se kvalitetno pripremimo za lipanj. Želim da svi igrači budu zdravi, da imamo dobar izbor za Europsko prvenstvo te da napravimo pravu stvar. Korak po korak, za početak je cilj proći skupinu…

Najviše golova - pet, dao je Andrej Kramarić. On je bio strijelac s Walesom u Splitu, Nizozemskom u Rotterdamu, Latvijom u Rijeci, Armenijom u Erevanu i Latvijom u Rigi. Tri su djelo Brune Petkovića, dva Latviji i jedan Nizozemskoj na njezinom terenu te Marija Pašalića koji je zabijao Nizozemskoj, Latviji u Rijeci i Walesu u Cardiffu, dva Matea Kovačića Turcima u Bursi, a po jedan su dali Modrić, Ivanušec, Majer i Budimir.

Iza nogometna reprezentacija je još jedan uspješna godina na kakve su nas navikli pa se s velikim zanimanjem čeka što će se sve događati u 2024. Prije svega na Euru u Njemačkoj...