Rakitić otvoreno o uzrocima pada Barcelone i Messija, mogućem povratku među Vatrene i neuništivom Zlatanu

"Deciamos ayer", duhovito je Ivan Rakitić pokrenuo vremenski stroj ljetos kada je stao pred seviljske novinare. Njegov "kao što rekosmo jučer" povijest pripisuje srednjovjekovnom teologu i pjesniku Luisu de Leonu, kojeg je inkvizicija utamničila jer je preslobodno tumačio svete knjige. Nakon izlaska s robije, de Leon je svoje prvo povratničko predavanje studentima na sveučilištu u Salamanci započeo upravo tim riječima.

Rakitić je kaznu progonstva iz Seville gulio u zlatnom kavezu na Camp Nouu, šest sezona proveo je u Barceloni, s kojom je osvojio 13 trofeja, ali profesorov come back na katedru Sanchez-Pizjuana otpočetka je bio sigurna oklada.

Što ste zatekli na povratku?, pitamo 32-godišnjaka.

- Puno, zaista puno toga se promijenilo. Klub je toliko narastao, sve u njemu i oko njega, od momčadi do organizacije, na razini je koja se uopće ne može mjeriti s moje prve tri i pol godine u Sevilli. Danas u riznici ima šest naslova osvajača Europske lige, što je jedinstven pothvat, a posebno me veseli što su uspjehe ostvarili isti oni ljudi koje sam ostavio ovdje prilikom transfera u Barcelonu. Toliki naslovi učinili su da sada svi osjećaju i vjeruju kako je došlo vrijeme za novi iskorak - objašnjava Rakitić.

Gradski suparnik Betis u Andaluziji je možda i popularniji klub od Seville, ali niti približno tako uspješan. Otkud takva razlika u uspjesima?

- ‘Ajde, prihvatit ću to za Betis samo zato što vi tako kažete, ha, ha… Šalim se, za taj klub imam maksimalni respekt, fantastičan odnos veže me s velikim brojem njegovih igrača. Razlika koja se na kraju ogleda u trofejima zapravo je jedna fina, tanka, vrlo delikatna granica. Ove sezone vidimo koliko je teška i neugodna španjolska liga, sitni detalji mogu te usmjeriti u ovom ili onom pravcu. Nekakva generalna razlika u odnosu na Betis možda se krije u mentalitetu. Sevilla želi biti prava pobjednička momčad, cilj je da nam pobjede pređu u naviku.

Do prije tjedan dana činilo se da ste na pravom putu, a onda su se pojavili Chelsea i Real Madrid. Spustili su vas na zemlju?

- Ne bih se složio. Nismo mi poletjeli zbog onoga što se događalo ranije, niti smo poraze u posljednje dvije utakmice shvatili kao neko otrježnjenje. Malo rotacije zbog ozljeda, malo nesreće, vidjeli ste onaj čudan gol protiv Reala, pa se zalome dva poraza. Ništa strašno, i dalje ciljamo visoko, a ja sam uvjeren da nas u nastavku sezone čeka jako lijepa rezultatska serija.

U karijernom retrovizoru ostavili ste Barcelonu koja se guši u problemima. Zbog borbe za vlast, predsjednikovih mušica ili zbog zamora materijala? Zaista, otkud takva kriza?

- Ne znam, teško mi je procijeniti. Ono što mogu reći jest to da vidim na koji način se nogomet razvija. A razvija se u smjeru da tzv. male ekipe više ne pristaju na ulogu autsajdera, ne tresu im se koljena pred velikima, što znači da za svaku pobjedu moraš orati i kopati. Ipak, Barça je i dalje Barça, sve ovo je prolazno, klub i momčad ubrzo će pronaći ravnotežu.

Dok to ne učini, mi možemo primijetiti da Rakitić, Suarez, Vidal, Arthur i Semedo ipak nisu predstavljali balast kako je to Koeman ljetos tumačio?

- Hmm… Nikad nisam htio biti problem, niti opterećenje za klub. Proveo sam fantastične godine u Barceloni, zaista sam mogao uživati igrajući na najvišoj razini, u društvu najvećih igrača. Na kraju sezone svi podvlače svoje crte, rade svoje analize. Način kako smo otišli, a kako danas igramo… S malo naknadne pameti dopuštam da se to nekome može činiti kao pogrešan Barçin izbor, ali s druge strane, treba to razumjeti.

Klub bira svoj put i izabrao je zaokret. Messi je možda krivac, a možda samo kolateralna žrtva tog prestrojavanja. Nogometaš kojeg ste jednom usporedili s genijalnim arhitektima poput Gaudija i Herzoga, u čijem birou ste vi samo "običan suradnik", više ne može nacrtati poštenu akciju, niti pronaći odgovarajućeg suradnika…

- Istina je da smo svi bili uz njega, imao je u nama prave i lojalne suradnike, ali drukčije nije niti moglo biti kada igrate u momčadi s najboljim na svijetu. Sada se sve mijenja, novi je trener, nova filozofija igre, trebat će vremena da se Messi navikne na nove suigrače, i oni na njega.

Počinje li se gasiti njegova zvijezda?

- Ne, prerano je za takva predviđanja. Još ćemo ga gledati u vrhunskim izdanjima.

Još jedan čudotvorac prati vas kroz karijeru. Koja je formula uspjeha famoznog Monchija, nekad samo pričuvnog vratara, a sada sportskog direktora Seville, koji dodirom Mide pozlati sve što dodirne?

- Monchijev uspjeh nije slučajnost, spojilo se sve što u ovom poslu trebate za pravi rezultat: ljubav prema nogometu, strast prema klubu, studioznost i priprema, fantastičan krug suradnika koji sve prate i paze, uz to interes, a na kraju krajeva, i sreća koja te mora poljubiti u pravom trenutku. Monchi je uvijek blizak igračima, s nama u svlačionici, prva osoba pogona i čovjek koji je uspjeh itekako zaslužio. Vidjelo se koliko je nedostajao Sevilli kad je boravio u Romi.

Monchi se u klub vratio da Sevillu učini konkurentnom u lovu na neke druge titule, ali ona zasad nije među favoritima La Lige i Lige prvaka. Tko jest?

- U La Ligi vidimo da Atletico Madrid ima drukčiji ritam od ostalih, da se izdvojio, ali sumnjam da se baš može osamiti na vrhu ljestvice. Prema dosad viđenom, čeka nas iznimno teška sezona, jer sve očitije nestaje ta crta između malih i velikih. Može se otvoriti i nekim momčadima iz drugog plana. U Ligi prvaka papirnati favoriti su uvijek isti, ali moja poruka glasi - očekujte neočekivano. Bit će na proljeće svakakvih rezultata, ostavite prostor za iznenađenja. Možda se neće zvati RB Leipzig ili Atalanta kao prošle sezone, ali bit će ih.

Tko su igrači budućnosti prema vašem ukusu? Tko će loviti Zlatne lopte kada se umori stara garda?

- Lijepo je vidjeti koliko je fantastičnih mladih igrača već zakoračilo na scenu, cijela plejada je tu, predvođena Mbappéom. Osobno, na vrhu bih volio vidjeti bivšeg suigrača Ansua Fatija. On je izvanredan potencijal, zaista rijetko viđen talent, a istodobno sjajan karakter.

U međuvremenu nastavljaju vladati "oldtimeri" u tridesetima. Vaš Jesus Navas s 35 juri kao na motoru, Modrić nosi Real Madrid, a o Ibrahimoviću bolje ne trošiti riječi. I vi namjeravate igrati do 2024. godine?

- Promijenile su se navike i svijest igrača, svi više pazimo na prehranu, odmor, tijelo. Nogometaša u godinama s važnim klupskim ulogama bit će sve više. U poznoj fazi karijere opušteniji si i mirniji, dakle, na terenu možeš biti samo zreliji i bolji. Glad za trofejima? Nije sporna. Tko jednom digne pehar iznad glave, želi još, još i još. Ja tu nisam iznimka.