Igrala se 53. minuta derbija Osijek - Dinamo u Gradskom vrtu, kada je Ramon Nazareno Mierez dočekao trenutak u kojem se najbolje osjeća. Na ubačaj Igora Silve, izbjegao je svog čuvara i uslijedio je već opjevani skok, fenomenalan trzaj glavom, i udarac koji obično završava u mreži suparničkog vratara. Osim ako se on ne zove Dominik Livaković. Sjajno je Dinamov vratar skinuo najopasniji udarac koji mu je Ramon uputio te večeri.

Možda je neobično što od 20 Mierezovih golova, od kojih i neka remek-djela, poput gola Lovri Kaliniću, koje je zabio u ovoj povijesnoj osječkoj sezoni, pri čemu čak devet glavom, što je rekord HNL-a, kao u uvod u priču o njemu navodimo jedan promašaj. No, upravo taj promašaj, odnosno ono što je nakon njega uslijedilo, otkriva životnu i nogometnu filozofiju ovog iznimno pozitivnog i sjajnog mladića, za kojeg će svi u Gradskom vrtu reći kako zrači posebnom energijom. Nakon što mu je Livaković "skinuo" gol, Argentinac mu je čestitao na sjajnoj obrani. Tom naoko običnom gestom, poslao je poruku kakvih na nogometnim terenima nedostaje. Poruku poštovanja prema suparniku. Isto je nedavno učinio i u Puli, gdje ga je "izluđivao" vratar Istre 1961 Ivan Lučić.

Obitelj na prvom mjestu

- Nije to ništa posebno - skromno će Mierez na pitanje o tim gestama odgovoriti uz pomoć prevoditeljice sa španjolskog jezika Nikoline Vrandečić, kojoj smo iznimno zahvalni za realizaciju ove priče.

- Jako uvažavam vratare i vidim ih kao kolege koji rade svoj posao na drugoj strani. Iznimno cijenim kada netko daje svoj maksimum, i volim mu na tome čestitati, kao što volim kada i meni suparnici čestitaju na dobroj igri i trudu - jednostavno Mierez govori o nečemu što bi trebalo biti normalno. Druga slika njegova karaktera Ramonove su altruističke geste prema suigračima. Iako u ugovoru ima bonus za svaki postignuti gol, to ga nije sputalo da suigračima Anti Ercegu i Damjanu Boharu u dva navrata prepusti izvođenje penala.

- U svlačionici svi živimo kao jedna obitelj, imamo isti cilj, i kada osjetim da suigraču treba gol za samopouzdanje, s radošću to činim i veselim se svakom njihovom golu kao svojem - opet će Mierez najjednostavnije moguće.

Nije to slučajno. Riječ je o posebnom karakteru, klesanom u zajedništvu njegove radničke obitelji u rodnoj Resistenciji, na sjeveroistoku Argentine, obitelji potomaka useljenika s očeve strane iz Italije, a s majčine iz bivše Čehoslovačke, u kojoj su kao veliki vjernici, vođeni biblijskim načelima, uvijek vodili brigu jedni o drugima, imali empatiju prema bliskim osobama... I način kako igra i trenira - jer kažu da kod njega nema razlike u pristupu utakmici ili treningu - silna energija koju ulaže u svaku minutu rada, zapravo su svojevrsno vraćanje duga obitelji, njihovim odricanjima i ljubavi koju su mu pružali kada mu je bilo potrebno. Koliko mu znače, potvrđuju i tetovirani likovi oca i majke na podlakticama.

- Obitelj mi je iznimno važna. Jako smo povezani, često se čujemo, i ima dana kada mi nedostaju majčin i očev zagrljaj. Bez njih ne bih bio tu gdje sam danas. Zimus sam bio kod kuće i napunio emotivnu bateriju, a Osijek je dobio nove navijače, i moji roditelji Roberto Mario i Griselde Mirien Benitez te braća Raul Osvaldo, Roberto Nicolas i Ruben de Jesus gledaju naše utakmice u Osijekovim dresovima koje sam im odnio - govori Ramon, koji je presretan što su s njim supruga Ivana i kćerka Aixa (5), s kojima provodi sve slobodno vrijeme. Navijali su i u srijedu za njega i Osijek, ali Dinamo je ostao neporažen i tako otežao Osijekovu borbu za povijesnu titulu.

Mierez protiv Dinama

RONALD GORSIC/CROPIX

- Nadali smo se i vjerovali u pobjedu, kao i ja da ću postići gol, pa je ostao malo gorak okus, ali rezultat je realan. Važno je da nismo izgubili, i ja vjerujem da možemo biti prvaci, a već u nedjelju u Rijeci idemo na pobjedu - poručio je Mierez, koji je na Rujevici zasad zabijao samo za Istru, iz koje je u zimu 2019. došao na radar tadašnjeg sportskog direktora Osijeka Alena Petrovića.

Te je sezone svojim golovima uzeo Osijeku čak pet bodova i vidjelo se da raspolaže ogromnim potencijalom. No, španjolski Alaves, koji ga je za 2,2 milijuna eura i doveo u Europu, poslao ga je na novu posudbu u Tenerife, gdje ga je sustigla ozljeda, potom nepovjerenje trenera, pa je s otoka u Atlantiku svoje mjesto pod suncem ljetos potražio u Slavoniji. Petrović je bio uporan, a prema običaju, imao je i "dobar nos", pa je za ovaj posao zaslužio i dodatnu premiju, iako više nije u klubu.

Uglavnom, Mierez je postao "bijelo-plavi", a Nenada Bjelicu u svlačionici je dočekao igrač koji je zapravo paradigma njegove nogometne filozofije, u kojoj se od igrača traži maksimum borbenosti i fokusiranosti te jednostavni i logični potezi na travnjaku. Ponudu Osijeka, kaže, brzo je prihvatio.

- Želio sam biti dio velikog kluba koji se bori za velike stvari, a trebala mi je i sredina u kojoj će mi vjerovati, pogotovo nakon frustrirajuće sezone u Tenerifima - rekao je Ramon, koji je u Osijeku prezadovoljan. Kako i ne bi bio. Još su u igri za prvaka, a on igra najbolju sezonu u karijeri, i nadomak je toga da nakon Roberta Špehara bude prvi "bijelo-plavi" s trofejem najboljeg strijelca lige.

Dosad ih je zabio 20, čime se izjednačio s Mirkom Marićem na drugom mjestu Osijekovih strijelaca u jednoj sezoni. Samo Špehar ima više - 24. No, zanimljivo je da je Mierez čak 12, odnosno 60 posto, golova postigao u gostima. U apsolutnim brojkama na razini HNL-a, gledajući pojedinačne sezone, u tom su segmentu od njega bili uspješniji Eduardo sa 15/34 te Goran Vlaović 14/29 i Ivan Bošnjak 14/22 golova, a u postotku tek Bošnjak, i to minimalno.

Bjelica mi savršeno paše

- Najvažnije je da ostanem zdrav i jako sam zahvalan Bogu što mi je pomogao da se vratim u ritam i kontinuitet igara. Odgovara mi i način rada trenera Bjelice. Svaki trener ima svoju vrstu alata kojima se koristi, a alati našeg šefa potpuno mi odgovaraju. Sjajno je prepoznao gdje se najbolje osjećam, gdje mogu dati najviše i dopušta mi da tako igram, a onda i ja mogu dati sve od sebe - poručio je "El Toro", čiji nadimak proizlazi iz više izvora. Osim što je horoskopski bik, njegov stil igre u kojem po travnjaku juri kao da sutra ne postoji, podsjeća na bikovsku upornost i snagu, no Ramon, kojega zovu i "Monchi", što je umanjenica njegova imena, ima i drugo, vjersko, objašnjenje.

- Ono je vezano uz američke bizone. Naime, postoji vjerovanje da Bog vraća snagu bizonu, s kojim se poistovjećujem i vjerujem da mi Bog daje snagu na igralištu. I moje drugo ime, koje mi je majka dala prema Nazaretu, iz kojeg je potekao Isus Krist, proizlazi iz naše vjere - istaknuo je Mierez, koji kao veliki lokalpatriot golove često slavi i sa zastavom svoje provincije Chaco. Navijače Osijeka, pak, najviše zanima gdje će ih Ramon slaviti sljedeće sezone.

Bjelica je upravi predložio otkup njegova ugovora, a vjerujemo da si danas u Alavesu čupaju kosu što su pristali na odštetnu klauzulu od 2,5 milijuna eura, ma koliko im se to ljetos činilo razumnim. Osijek je za njega već odbio ruskih 6 milijuna eura, a ne sumnjamo da je to samo početak licitacije. Ramon je kao dijete trčao po argentinskoj pampi, a Osječani bi ga rado vidjeli na svom Pampasu. Doduše, to će sada, s obzirom na ponovno produljeni rok završetka stadiona do ljeta 2022., biti otegotna okolnost, ali...

- Obožavam prirodu i puno sam vremena provodio u pampi, a naravno da bih volio za Osijek zaigrati na najboljem stadionu u Hrvatskoj. Nadam se tome, ali samo Bog zna kakva je moja sudbina. Ponudama se ne opterećujem jer o tome brine menadžer. Fokusiran sam na treninge i utakmice, a ako ostanem u Osijeku, dat ću i dvostruko više - kazao je Mierez, kojemu smo "otkrili" i jednu "ekskluzivnu vijest". Naime, navijači Osijeka odlučili su da ne može otići dok se oni ne vrate na tribine kako bi uživali u takvoj nogometnoj klasi, ali i da on osjeti huk s istoka. I dok ne zabije Dinamu...

Mierez protiv Hajduka

DUJE KLARIC/CROPIX

- Hahaha. I ja bih to volio, jer nosim taj trn. Iako me sretnijim čine naše pobjede nego moji golovi, nadam se da će i taj gol doći. Žao mi je što nema navijača, jer kroz cijeli tjedan dajemo sve od sebe za dan utakmice, kada želimo usrećiti ljude koji dolaze na stadion, kako bi zaboravili sve probleme i opustili se. Nadam se da ćemo dočekati jedni druge - poručio je Mierez, za kojeg mnogi stručnjaci kažu da ne pamte HNL igrača koji je tako zabijao glavom. U Osijeku se, pak, takvih sjećaju. Stariji pamte Ivana Lukačevića, a oni nešto mlađi Rudiku Vidu, oca našeg srebrnog "vatrenog" Domagoja. Koja je Ramonova tajna?

- Iskreno, ne znam. Vjerojatno je u pitanju talent ili jednostavno Božji blagoslov - kazao je trenutačno drugi strijelac među Argentincima koji igraju prvoligaški nogomet. Odmah iza Lea Messija, kojega bira kao svog favorita i u vječnoj "gaucho" dvojbi - Maradona ili Messi, a ispred Lautara Martineza, suigrača u reprezentaciji na U20 prvenstvu Južne Amerike 2017. godine.

- Tada sam osjetio kakav je ponos igrati za svoju zemlju i naravno da bih to volio ponoviti. To je moj san, ali svjestan sam da Argentina ima jako puno odličnih napadača koji igraju za velike klubove. Teško je, ali ako vjeruješ, onda je sve moguće - rekao je, a mi smo ga pitali kako bi reagirao ako bi se ukazala opcija i želja s hrvatske strane da odjene dres "vatrenih".

- Baš sam o tome razgovarao s majkom i nju bi to učinilo jako sretnom, jer je ponosna na svoje europske korijene. Kada bi se pružila takva prilika, igrao bih kao da igram za svoju rodnu zemlju, pogotovo jer je Hrvatska svjetska nogometna sila - poručio je Argentinac, dodavši i kako razumije bol koju je Hrvatima u finalu SP-a u Rusiji priuštio njegov sunarodnjak Nestor Pitana.