PIŠE ZDRAVKO REIĆ: 'BIJELI JOŠ NISU DORASLI ZA PRAVE PODVIGE' Dojam o sjajnim napadačkim mogućnostima Hajduka nema temelja

Poslije sjajnog niza Hajduka (šest pobjeda i tri neriješene) naišle su dvije utakmice – protiv Rijeke 0:2 i Lokomotive 1:1, koje su pokazale da “bijeli“ ipak još nisu dorasli za prave podvige. I to u hrvatskim okvirima. Ne, nije tragično izgubiti pet od šest mogućih bodova, više od toga je zabrinjavajuće, s aspekta budućnosti, u odnosu na sljedeće prvenstvo, spoznaja da defanzivni blok Hajduka nema potrebnu .

Matjaž Kek i Mario Tokić, treneri Rijeke i Lokomotive razotkrili su slabosti Hajduka, tako da su preuranjene tvrdnje kako “ovako ofanzivno postavljena momčad nije viđena tijekom prošlih desetak godina“.

Poznato je da se napadačka igra mora temeljiti na obrane, tako je i u drugim momčadskim sportovima. Međutim, visoko postavljena obrana s takvim tipovima igrača od kojih je sastavljena zadnja linija “bijelih“ možda pokazuje napadačke afinitete Joana Carrilla, ali je ipak dojam da se tu radi o modelu s pretjeranim rizicima.

Dva stopera Zoran Nižić i Georgi Terziev morali bi zračiti , što oni na širokom planu nisu u stanju. To su dva stopera koji bolje funkcioniraju u zatvorenijim varijantama igre, pogotovo zato jer bočni igrači Fran Tudor, odnosno kad se vrati Josip Juranović na desnoj strani, te Hysen Memolla i pogotovo Josip Kvesić na lijevoj strani, nemaju prave za defanzivne zadatke.

Dakle, kad stoperi nisu moćni, kad su bekovi uz njih problematični na obrambenom planu (na ofanzivnom pogotovo), onda je jasno da su kolosalne predstave s golijadama “bijelih“ zapravo šarolaža.

Utisak o sjajnim ofanzivnim mogućnostima ove momčadi nema temelja, radi usporedbe pod vodstvom Carrila Hajduk je na 16 utakmica osvojio do sada 29 bodova, s Marijanom Pušnikom koji je smijenjen na 18 utakmica skupili su 34 boda, “bijeli“ su pod oba trenera postigli po 31 gol.

Dakle, osim po utisku Hajduk je pod Pušnikom i Carrillom približno jednako učinkovit. Svejedno efikasnost Hajduka, to koliko daju golova, po svemu je za prvaka (Rijeka 63, Hajduk 62, Dinamo 60), ali je zato obrana u usporedbi s primljenim golovima dvije vodeće momčadi zabrinjavajuća (Hajduk 30, Dinamo 21, Rijeka 18). Baš se na tim odnosima vidi kako Osijek debelo zaostaje za “bijelima“ (51:36) bez obzira što trenutno imaju jednaki broj bodova.

Zaključak se nameće, do početka nove sezone, dakle do prvenstva u kojem se od Hajduka traži aktivnija borba za naslov prvaka, sportski direktor Mario Branco mora obnoviti obranu. Također pronaći jednog igrača u veznom redu znatno kreativnijeg od aktualnih, koji su u biti igrači tipa zanatlija, oni koji znaju odraditi posao.

A to za napredak u igri nije dovoljno bez obzira na pozitivni dojam o treneru Carrillu kao boljem od Pušnika. Kako god okrenuli, kako se god ljudi koji vode i vole Hajduka zanosili napredovanjima u svim segmentima kluba bit će to ipak nedostatne ne bude li boljih rezultata. “Bijelima“ je suđena, povijesno, tradicionalno zapisano da se moraju boriti za trofeje, što znači da rezultati moraju biti u prvom planu.

I zato je vijest dana, tjedna, vjerojatno mjeseca, može se čak prometnuti i na period od sljedeće tri godine, bila da je Ratko Rudić opet u Jadrana, to da se guru sporta, velikan svjetskog vaterpola vratio kući, na Zvončac, tamo gdje je počeo veličanstvenu karijeru najprije vaterpoliste, onda još sjajniju trenersku.

Radi se o tome da je Rudić prihvatio izazov, premda “otkako sam se vratio iz Brazila krenuo sam u umirovljeničke dane“, a to je da pomogne povratak Jadrana na pozicije vodećeg kluba Hrvatske, pa i Europe.

- Oduševljeno sam se odazvao na poziv za realizaciju projekta “Jadran 2020“ – rekao je Rudić. - Ja nisam čovjek za neka polovična rješenja ili domete, ja sam isključivo za visoke ciljeve. I kako sam shvatio da Jadrana vode ambiciozni poslovni ljudi, bivši vaterpolisti, što znači da za uspjeh postoje osnovni uvjeti, a to je efikasna organizacija, s guštom sam se uključio...

Rudić je prepoznao potencijal i ambicije vodstva Jadrana predvođenih predsjednikom Albertom Pavlovićem, Mladenom Drnasinom, Mislavom Bezmalinovićem i drugima, usporedio je to sa situacijom kad je 2004. preuzeo vođenje reprezentacije Hrvatske, isto tako ponesen željom za maksimalnim učinkom.

Jadran je dva puta ovjenčan slavom prvaka Europe, ali nikad Hrvatske (Jug 13 puta prvak, Mladost 11, Primorje dva, POŠK jednom). U biti Jadran tek treba riješiti pitanje primata u okvirima grada Splita (Mornar je ove godine bio treći i to pobjedom nad Primorjem u Rijeci), zatim da se suprotstavi europskom vladaru vaterpola dubrovačkom Jugu. Nesumnjivo, zahtjevan zadatak.

- Momčadski sportovi u Splitu, osim ragbija, u debeloj su krizi, daleko od značaja u Hrvatskoj, a da ne govorimo u europskoj konkurenciji – rekao je Mislav Bezmalinović, jedan od autora projekta “Jadran 2020“.

- Procijenili smo da je Jadran jedini u stanju, relativno brzo, realizirati takve zahtjeve.

Napredak Jadrana cijenit će se u prvom redu po rezultatima, u prvenstvu Hrvatske i regionalnoj ligi, a ne po nekim drugim elementima. To se vidjelo ove sezone i na košarkaškom planu, “žuti“ su se vratili u život zahvaljujući rezultatima.

Jadranaši su visoko podigli letvicu, pokazali su da ih ne zanimaju plutanja u osrednjosti, u prosjeku, što je i ponukalo Rudića na angažman.

Takvim zahtjevima imperativno se moraju rukovoditi i na Poljudu, još jedna sezone daleko od borbe za trofeje značila bi promašaj klupske politike.