Ususretu s Engleskom vidjeli smo još jedno požrtvovno izdanje Luke Modrića. To je kada glavni igrač jedne momčadi prihvati da odrađuje one zadaće koje mu, po logici potencijala, ne bi trebale pripadati. Modrić je u paru s Rebićem visoko napadao posljednju liniju Engleza, što nije djelovalo učinkovito.
Nelogičan zadatak
Osim što su bili prilično usamljeni u tom presingu, oba su igrača trošila puno energije. Rebić je fizički moćan i mlađi, iako se i na njemu vidi da na Euro nije došao posve u ritmu koji ga krasi. No, za Modrića takav zadatak doista nije dobrodošao, nije logičan s obzirom o kojem tipu igrača govorimo, a nije ni mudar s obzirom da je igraču uskoro 36 godina. U proteklih 12 mjeseci odigrao je 70-ak utakmica u visokom ritmu i vrlo zahtjevnim uvjetima Realovih pritisaka, te uobičajeno snažnih pritisaka očekivanja u reprezentativnom okruženju...
Modrić ne voli kad mu se spominju godine u kontekstu igre, što je razumljivo. Osim što odlično igra i trkački je u formi, podsjećanje na godine ukazuje da je već u izvanrednom vremenu karijere za svakog igrača. No, od te činjenice se ne može pobjeći, niti je to potrebno. Njegove obveze protiv Engleza samo potvrđuju da to treba imati u vidu jer forsirati ga u presingu znači oduzimati mu energiju koja je puno potrebnija u konstrukciji igre, kao i energija da je obavlja.
I Modrić i njegovi treneri trebaju imati na umu da je klasa neprolazna, ali fizička moć ima svoje periode. Već sada je Modrić svojevrsni fenomen, jer u toj dobi, i to kao vezni igrač, raritet je igrati na takvim razinama. Osim genetike jako je važan faktor tog Modrićevog trajanja njegova mudra odluka da se prije četiri godine okrene dopunskom trenažnom procesu. Uz personalizirani rad s profesorom Vlatkom Vučetićem s KIF-a, kapetan Vatrenih je osnažio fizičku pripremu i prevenciju. Modrićeva je vrlina što je i u 36. godini zadržao taj motivacijski standard i spremnost da se maksimalno i dalje posvećuje treningu, utakmicama i životu vrhunskog igrača.
Iskorak kao playmaker
Sve to, dakako, iziskuje, kad je učinak u pitanju, da se na terenu Modrića koristi tamo gdje mu je to rutina, odnosno, u zadaćama gdje je najbolji. Najbolji igrač svijeta u 2018. godini postao je na vrhuncu svoje moći, temeljene na top razini graditeljskih učinaka. Točno je da je u svojoj karijeri imao ofenzivnije i uspješne faze, u Dinamu i Tottenhamu, periodično i u reprezentaciji. No, u Realu je najvažniji iskorak napravio kao playmaker, graditelj igre, koji na osobito uspješan način povezuje defenzivnu i ofenzivnu liniju momčadi.
U vremenima kada je visoki presing tek postajao važan faktor igre, Modrić je odmah dao naslutiti kako s lakoćom probija prve linije napada suparnika, te ubacivanjem u međuprostore destabilizira kompoziciju suparnika. To, dakako, omogućava njegovim suigračima u prednjem dijelu momčadi da lakše dolaze u završnicu, nerijetko i s viškom rješenja.
To je bila sreća Realovih uspješnica u eri Ancelotti i Zidane, brojnih titula i slavlja. U reprezentaciji su drugačiji standardi, ali su potvrde iste. Modrić najviše pozitivno utječe na učinak momčadi kada gradi igru iz pozadine. Ona se toliko navikla na to da je svaki odmak od te rutine njegovim ofenzivnijim postavljanjem odmah problem za izlaz iz presinga suparnika, za posjed i kombinatoriku. Za Vatrene su to temeljni faktori za nadmetanje...
Iskustva s prošlog Eura
Prije pet godina u Francuskoj, Hrvatska je protiv reprezentacije Češke vodila 2:0 do 60. minute i bila uvjerljiva. Zbog ozljede Modrić je izašao u 62. minuti i to je zasigurno bio važan nogometni faktor da do 90. minute Hrvatska ispusti vodstvo. U petak protiv istog suparnika Modrićeva će uloga biti iznimno važna iz više razloga.
Prije svega tehničko-taktički jer Česi napadaju visoko i prilično su fizički moćni. Istovremeno, oni se grupiraju na jednoj strani i ostavljaju prazne prostore na drugim dijelovima terena. Kad im se prođe prva linija presinga, onda imaju veliki problem jer su tehnički “tanji” i taktički neuredni.
Da bi se to ostvarilo i iskoristilo, ključno je imati igrača koji je miran na lopti, kvalitetno izbjegava presing, ima odličnu viziju igre i precizno upošljava suigrače u prazne prostore i između linija. Hrvatska ima ponajboljeg na svijetu u takvom okviru potreba u igri. Treba mu samo dati dirigentsku palicu u ruke i prepustiti da diktira ritmove.
Momčadi, suparniku, ali i sebi...
Ovdje pogledajte Eurocast SN-a s Ilijom Lončarevićem: