Nekadašnji stoper Dinama i hrvatski nogometni reprezentativac Goran Jurić dao je ekstenzivan intervju za Glas Srpske. U njemu se prisjetio svoje karijere, u kojoj je odigrao nekoliko povijesnih utakmica. Bio je dijelom postave Dinama koja je na Maksimiru u ljeto 1997. pobijedila Partizan s 5:0 u kvalifikacijama Lige prvaka. Igrao je za Hrvatsku i na oba susreta kvalifikacija za Euro 2000. godine, kako na Marakani (0:0), tako i u Zagrebu (2:2).
Jurić je bio i akter dvoboja Dinama i Crvene zvezde 1990. godine, kada je 13. svibnja Zvonimir Boban udario milicajca bivše države, a taj je dvoboj navijestio kasnija ratna zbivanja u Jugoslaviji. U dokumentarnom filmu "Nedjelja 13." rekonstruirana je cijela ta priča, a prikazani su i kadrovi s tadašnjim vođom navijača Crvene zvezde, Željkom Ražnatovićem-Arkanom.
- Bio je tu uz nas. Često smo bili s njim u društvu, često je dolazio u svlačionicu. Sve je bilo korektno - rekao je Jurić na početku intervjua.
Zanimljivu izjavu dao je na spomen dvomeča s Partizanom ‘97.
- Puno smo bolje igrali u Beogradu, nego u Zagrebu, iako smo ih dobili 5:0. Pred revanš na “JNA” došlo nam je u hotel 200 “delija” da nam daju podršku. To je bio prvi odlazak naš tamo poslije rata i cijele frke i nije nam bilo svejedno. Međutim, oni su došli i poručili nam: “Deri!”. Najviše sam volio pobijediti Partizan. Mislim da sam samo jednu utakmicu u Zvezdinom dresu izgubio od njih - rekao je.
Odigrao je 16 utakmica za Hrvatsku, pod vodstvom Miroslava Blaževića o kojem ima samo najljepše riječi...
- Nemam više riječi koje nisam ispričao o njemu. Daj Bože da se rodi neko sličan njemu. Bio je fenomen u svemu. Čak i državu je mogao voditi. On je bio pedagog, fakin, kriminalac, učitelj, otac, majka, prijatelj...sve! Dobio sam poziv u reprezentaciju Hrvatske u 34. godini. Došli smo u Ukrajinu. Kući smo ih dobili 2:0, gore pun stadion, u Kijevu, frka je. Kod Ćire kad je sastanak, uvijek drži napetost, tenziju. Moraš biti kao vučjak. Ne da on da iko išta kaže, a ja znam da ću igrati. Kažem ja: “Šefe!”; kad će on: “Reci, sine, šta je?” Rekoh: “Šta je bolan j**at ćemo im mater!” Onda je on u momentu razmišljao da li da on meni j**e mater, da me pošalje kući pješke za Hrvatsku, ali shvatio je poantu i nastao je opći smijeh - kazao je Jurić.