Eden Hazard od nogometa se nije oprostio u utorak. Učinio je to mnogo, mnogo ranije, samo što oproštaj sve do jučerašnjeg datuma nismo nazivali mirovinom. Što bi, recimo, bilo drukčije da se Hazard povukao prije točno godinu dana? Ništa, osim što bi Belgijac brojao jedan pogodak (!) i jednu nesretnu avanturu (Svjetsko prvenstvo u Kataru) manje. Hazard je prošlost već godinama, a lako je moguće da nam je s onim dječačkim osmjehom na licu “prodao” još jednu fintu za kraj.
Utorak je, dakle, posljednji dan njegove karijere. Je li puka slučajnost da se radi o desetom danu desetog mjeseca u godini ili je Hazard stavio “točku na i” s povlakom na Chelsea, gdje je kao broj 10 proživio najljepše i najuspješnije dane karijere? Bit će to još jedno u nizu neodgovorenih pitanja koje nam je ostavio. Pored toga, 15 klupskih trofeja i četiri individualne nagrade, a peta je umalo stigla 2018. na SP-u u Rusiji. Kapetan brončane Belgije ipak je završio smotru kao drugi najbolji igrač i to nam se jako svidjelo, jer Zlatna lopta Mundijala pripala je drugom kapetanu, srebrnom Luki Modriću.
”Morate slušati sebe i u pravo vrijeme reći da je gotovo. Nakon 16 godina i preko 700 odigranih utakmica, odlučio sam završiti karijeru. Ostvario sam svoj san, igrao sam i zabavljao se, sada je vrijeme za uživanje s najdražima i nova iskustva”, dio je oproštajne poruke nekoć najboljeg igrača Ligue 1 i Premier lige, miljenika i inspiracije belgijskim sportašima, 32-godišnjaka koji je veliki dio karijere pripadao onom redu nogometaša koje ćemo spomenuti odmah nakon Cristiana Ronalda i Lionela Messija.
Londonski Hazard postojao je sedam godina (2012.-2019.), nogomet je malokad izgledao tako jednostavno, a braniči najjače lige svijeta tako nesposobni.
Zaigrani Belgijac bio je beskrajno kreativan, prodoran i nezaustavljiv, potezima je uveseljavao one kojima nedostaje ulični nogomet i podigao promet engleskim kiropraktičarima. U sedam premierligaških godina Hazard je izveo 909 uspješnih driblinga, zatim slijedi “10 mjesta prazno” pa stiže Wilfried Zaha sa 724. Dodajte tomu 110 golova za Bluese, najviše kreiranih šansi od svih premierligaša (595), 92 asistencije, dva trofeja PL i Europske lige te Liga kup i brzo ćemo se prisjetiti zašto je - što danas zvuči smiješno - Eden Hazard u očima mnogih doživljen kao budući osvajač Zlatne lopte. Pogotovo kada je 2019. postao najskuplje pojačanje u povijesti Real Madrida (115 milijuna eura, sada Bellingham 120). U trenutku kada se popeo na vrh planine i trebao trijumfalno postaviti zastavicu, lavina ozljeda, demotivacije i nemara vratila ga je na samo dno. “From hero to zero”, rekli bi Englezi. Od junaka Stamford Bridgea do ništice na Santiago Bernabeuu.
- Oprostite, ne mogu vam opisati koliko mi je žao. Pokušavam, borim se, ali ne ide. Ne sramim se reći da više nisam onaj stari igrač, previše sam patio i mentalno i fizički. Oprostite mi, dajem si ocjenu nula - očajavao je prošle godine novinarima Marce.
Hazard nikada nije želio biti Messi ili Ronaldo. I da jest, ne bi mogao, jer odbio je živjeti spartansko-sportskim životom i nikada nije učio iz pogrešaka. Jedna anegdota iz dječačke dobi govori da su klinci bili ljubomorni jer je Hazard mogao žonglirati s loptom petsto puta, a druga iz Lillea, s kojim je osvojio ligu 2010./11., da se večer uoči posljednje utakmice “prebio” od alkohola, a zatim postigao hat-trick Nancyju u pola sata. U tim crticama kompletno se oslikava Hazardov duh - urođeni talent lansirao ga je u nebesa, ali lijenost i nemar morali su doći na naplatu. Dok Messi i posebice Ronaldo gledaju nogomet kao kompetitivni rat, Hazard mu pristupa kao običnoj igri na livadi iza zgrade, ne izlazi jači iz poraza niti se trudi uzdići i zato ne može reći da su ozljede i nepostojeći kontinuitet slučajna igra sudbine.
- Kad sam na odmoru, na odmoru sam - rekao je došavši u Real prekomjerne kilaže.
- Često se pitam mogu li učiniti isto što Messi i Ronaldo. Ne mogu, to nije u meni, nemam takav mentalitet. Ja kada postignem gol kažem si “to je dovoljno”, sretan sam i s 15 golova u sezoni i ne ganjam rekorde - rekao je Hazard prije osam godina, na vrhuncu karijere...
Hazard je sam sebe limitirao, a neozbiljno shvaćanje treninga o kojem se pisalo u doslovno svim klubovima u kojima je nastupao, u Realu je rezultiralo s 493 dana provedenih u procesu oporavka od ozljeda (najčešće gležnja). Propustio je 76 utakmica, u toliko i nastupio, a postigao tek sedam golova i zaslužio naziv jednog od najgorih transfera svih vremena.
Galacticos je živio u nekom drugom svemiru, ostvario planetarne uspjehe i ostavio nam na razmišljanje što bi tek bilo da je bio samo malo ozbiljniji, da se nije oprostio godinama prije mirovine, da nije odustao kada je Vinicius Junior preuzeo madridski svijet. Svejedno će se na licima nogometnih fanatika na spomen Edena Hazarda pojaviti baš njegov dječački osmjeh. Bolje biti najgori od najboljih nego obrnuto, a Eden Hazard to definitivno jest. Najgori od najboljih.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....