Iluzija zvana Superliga dobila je u utorak novi udarac u simboličkom smislu. FC Juventus obavjestio je Real Madrid i Barcelonu kako odustaje od članstva u tzv. Superligi, te se time projekt koji je prije 2 godine i 2 mjeseca izazvao potres u nogometnoj organizaciji. Da podsjetimo, 12 bogatih klubova iz Španjolske, Engleske i Italije tajno su osnovali organizaciju Superliga, a koja je trebala biti novi oblik natjecanja koji će osnivačima i drugim akterima (njih 8 bi dobivalo pozivnice na godišnjoj bazi) donijeti ogromne financijske dobiti.
Čim je to objelodanjeno postalo je jasno kako bi taj projekt srušio nogometni sport kakvim smo ga poznavali do tada, jer bi logičnom izvornom natjecateljskom faktoru nametnuo komercijalni prioritet kao kriterij sudjelovanja. Ta inicijativa došla je od predsjednika Real Madrida Florentina Pereza, a koji je najveće podupirače projektu imao u Andrea Agnelliu kao predsjedniku Juventusa te bivšem i aktualnom predsjedniku Barcelone, Bartomeu i Laporti. U redu osnivača bili su i Arsenal, Atletico Madrid, Chelsea, Inter, Liverpool, Milan, Manchester City, Manchester United i Tottenham.
Drastične reakcije prije svega navijača engleskih klubova odmah su generirale negativne stavove engleske, a potom i drugih vlada iz koje su dolazili klubovi osnivači. UEFA je odlučno pokazala da taj projekt nema šanse saživjeti i ubrzo su se svi klubovi osim tri navedena (Real, Barcelona i Juventus) javno povukli iz Superlige. Zašto su potonji nastavili gotovo pa nemoguću ideju da se nametnu kao "nova organizacija nogometa"? Florentino Perez je ostao kod uvjerenja da nogomet treba modernizirati jer "mlade generacije više ne doživljaju taj sport kao i prijašnje". Perez je čovjek u osmom desetljeću života, radi velike stvari s Realom, ali ga taština dalje tjera da stvara neku novu eru nogometa i ostane upisan u povijesti kao veliki reformator. Istina je da Real financijski stoji prilično stabilno, ali je točno i to da Perez osjeća kako se više neće moći u aktualnim odnosima vlasništva boriti s klubovima koji iza sebe imaju državne fondove (Saudijska Arabija, Emirati, Katar...), milijardere u potrazi za zabavom i američke biznismene koji "otkrili" europski nogomet kao brzo rastući globalni alat za oplođivanje kapitala.
Druga dva kluba, Juventus i Barcelona, bili su živo zainteresirani za obećane im prihode jer su vjerojali da je to spas njihovim ogromnim dugovima i ideji da budu europski konkurentni. Andrea Agnelli je u toj pohlepi išao najdalje jer je žrtvovao povjerenje talijanske Lige, minirajući projekt ulaska investicijskog fonda koji će financijski pomoći svim klubovima, da bi sredstva i resurse usmjerio u Superligu, odnosno u korist svog kluba. Uz to Agnelli se pokazao kao nogometni Juda, jer je na podmukao način igrao dvostruku igru. Kao predsjednik ECA, udruge najjačih europskih klubova te bliski prijatelj predsjednika Aleksandera Čeferina (koji je krsni kum njegovoj kćerci), do zadnjeg trenutka prije objave osnivanja Superlige, lagao je svima kako su glasine o tome samo glasine...
Nakon što je u Torinu buknula afera Prizma, u kojoj su sudski organi temeljem izvida poreznih agencija otvorili istragu protiv Juventusa i njegovih čelnika zbog malverzacija u financijskom poslovanju, a ubrzo se rasplamsala i afera krivotvorenja bilanci za nesmetani upis u natjecateljsku sezonu, negativni odjeci otpuhali su Agnellija iz Juventusa i nogometa uopće.
Andrea Agnelli je desetak godina vješto upravljao Juventusom, podigao ga je na više razine, to jest vratio na šampionske standarde kao prije afere Calciopoli (2006.) i izbacivanja u Serie B, no na tom putu počeo je iskazivati beskrupuloznost u nametanju interesa Juventusa, potom nerealno hranio ambiciju da klub stigne na vrh Europe, a u što je između ostalog uložio ogroman novac (prije svega dovođenje Ronalda) koji su bili većinom zaduženja s uvjerenjem da će kroz rezultate i marketing isplatiti. No, uz probleme pandemije Juventus je petljao i s plaćama igrača, plaćanjem poreza i naposljetku došao u situaciju koja je ličila na odjeke Calciopolija. Juventus nije izbačen iz lige, ali je dobio kaznu minus 15 pa u drugom stupnju 10 bodova, što je sezonu učinilo gubitničkom. Kako u natjecateljskom smislu, tako i u financijskom. Bez Lige prvaka Juventus je u teškoj drami i u promišljaju bliže budućnosti. John Elkann, veliki šef holdinga koji upravlja imetkom dinastije Agnelli, više nije mogao trpjeti sve afere svog rođaka Andreje, i na privatnom planu, te ga je potpuno udaljio od Juventusa i svih obiteljskih poveznica.
U ovom trenu, kada je u punom zamahu gradnja nove upravljačke strukture Juventusa, koja će imati težak zadatak sanirati klupske financije ali i vratiti povjerenje javnosti i pogotovo svojih navijača, napokon je stigla i posljednja koliko i simbolički prevažna odluka torinskog kluba.
Odustali su od Superlige. Mnogi su uvjerenja da je to pokaz dobre volje prema UEFA-i ali i distanciranju od bivšeg menadžerskog teama Juventusa. Mnogi među mnogima misle da je to u stvari i pokušaj da se "dodvore" europskoj Kući nogometa te tako olakšaju poziciju u procesu sankcioniranja kluba zbog financijskih malverzacija i izigravanja dogovora s UEFA-om oko financijskog Fair playa. Agencija A22, koja je dobila mandat Reala, Barcelone i Juventusa da ih zastupa u promociji i realizaciji ideje Superlige, javno prijeti UEFA-i tužbom jer imaju "čvrste dokaze" da je Juventus ucijenjen od strane Nyona da bi u zamjenu za odustajenje od Superlige izbjegli kaznu neigranja u europskim kupovima. Što će od toga biti pokazat će se uskoro odlukama u UEFA, ali ono što je sigurno, Juventus je nakon 17 godina primoran opet napraviti kompletan reset i graditi nove temelje za primjereniju perspektivu velikog kluba...