Nogometaš odbio ispoštovati minutu šutnje: ‘Nisam naivan i glup, nikad neću kleknuti na koljena‘

U Engleskoj se svake godine 11. studenog obilježava Dan sjećanja kao datum završetka Prvog svjetskog rata. Na nogometnim utakmicama to se obilježava tako da se održi minuta šutnje, a mnogi nose znak maka koji je simbol ovog dana.

Ipak, taj simbol se ne doživljava uvijek kao simbol s kojim neki žele biti povezani zbog povijesti britanske vojske. Jedan od onih koji iz godine u godinu odbija nositi mak jest irski reprezentativac James McClean. On je ovog vikenda odbio stajati sa svojim suigračima iz Wrexhama tijekom minute šutnje, a naknadno je objasnio svoju odluku na društvenim mrežama:

"O ovoj temi sam govorio mnogo puta, ne zato što bih morao, već sada to objašnjavam na društvenim mrežama iz poštovanja prema kolegama, suigračima te navijačima koji su me podržavali (posebno u Wiganu i Wrexhamu) kako bi svi oni imali potpuno razumijevanje.

Za mene mak simbolizira nešto sasvim drugo nego što predstavlja za ostale. Vrijeđa li me kada netko nosi mak? Ne, apsolutno ne. Ono što me vrijeđa je kada se pokušava nametnuti obaveza da i ja nosim mak.

Mak, koji je izvorno predstavljao sjećanje na Prvi i Drugi svjetski rat, sada je usvojen kao simbol poštovanja i sjećanja na britanske vojnike koji su služili u svim sukobima širom svijeta, uključujući one koji su otvorili vatru i ubili 14 nevinih civila na Krvavu nedjelju u siječnju 1972., u mom rodnom gradu, kao i mnoge druge brutalne zločine diljem Irske. Zato nikada nisam i nikada neću nositi mak. Da je mak namijenjen isključivo u čast Prvom i Drugom svjetskom ratu, nemam problem s nošenjem, ali to nije slučaj.

Poštujem one koji nose mak, jer sam potpuno svjestan da imamo različita uvjerenja i odgoje. Nikada ne bih nametao svoja uvjerenja drugima, nisam naivan ili glup da očekujem da će ta stvar biti obostrana, pogotovo kada je mak sada gotovo obavezan u UK-u, i ako ga netko ne nosi, mora trpjeti uvrede. Ironija svega toga je što je mak izvorno stajao za one koji su se borili za slobodu u oba svjetska rata.

Neki ljudi, bez obzira na sve, neće se potruditi educirati se ili željeti shvatiti. Tako onima koji upućuju uvrede (o stvarima o kojima nemaju pojma) s komentarima poput ‘mrzi našu zemlju‘, poručujem – ne mrzim je. Neka od mojih najboljih prijateljstava su s ljudima rođenima i odraslima u Engleskoj, s potpuno drugačijim uvjerenjima od mojih. Komentari poput ‘sretan što radi i živi u UK, ali neka ide nazad i radi u svom rodnom gradu‘ su također tužni jer, nažalost, i tamo bih bio plaćen u ‘kraljevim šilinzima‘, što je dio problema od početka.

Jedna stvar koju nikad nisam i nikad neću raditi jest kleknuti na koljena i kompromitirati svoja uvjerenja", napisao je u priopćenju.