Krešimir Keta Bandić preminuo je od srčanog udara u 24. godini, u ožujku 2019. gledajući Dinamo kojeg je jako volio protiv Benfice u EL. Prijatelji ga nisu zaboravili, okupili su ekipu i osvojili Kutiju šibica. Pod njegovim imenom, da se pamti i čuva sjećanje ne nekadašnjeg vratara Širokog Brijega.
- Igrački smo bili slabiji od suparnika, ali gurala nas je neka nemoguća energija tako da smo jednostavno morali dobiti. Iako se po kvaliteti nismo mogli ni približiti vrhunskim ekipama koje smo eliminirali. To nije bilo slučajno - priča prvi junak turnira Josip Božinović, Splićanin, jedan od igrača koji su se priključili društvu iz Mostara i učinili to za Ketu.
Sedam u nizu
Marko Čolak, drugi od junaka, čija je obrana udaraca Grbeše u raspucavanju značila pobjedu 4:3, Zvonimir Medić, Josip Sesar, Ivan Peko, Mile Pehar, Vice Božić, Ivan Ivanković, Josip Božinović, Ante Ćorluka i Romano Vlaho skupljali su se tijekom turnira da bi u ovom sastavu igrali finale. Za četvrtfinale su bila samo šestorica, ali dobili su sve, u polufinalu Juicy Marasku, u završnom ogledu Poliklinku Milojević, zapravo uglavnom futsal Dinamo. Vlaho, koji se odavno ostavio nogometa i sada nastupa na svadbama, otpjevao je i pjesmu za Ketu “Nema više druga mog”, a na Kutiji je odigrao svih devet utakmica. Od Zagoraca iz ekipe Benkovo, sela kraj Pregrade, koje su u prvom kolu svladali 2:0, do profesionalaca i državnih reprezentativaca.
- Proslavili smo kod prijatelja u kafiću Dribbling na Laništu, opustili smo se, došla je ekipa iz Mostara i Splita. Bilo je odlično - kazao nam je dan nakon trijumfa Božinović, čija su tri gola u polufinalu i realizacija “penala” dala pečat.
- Nismo očekivali da ćemo osvojiti. Rekli smo: “Ajmo nešto probati”, ali nismo mislili da možemo tako daleko. Pogotovo uoči četvrtfinala kad smo bili samo šestorica, rekli smo tada samima sebi - idemo poginut, pa što bude! Prošli smo, u polufinalu odigrali vrhunski, na kraju u finalu nismo igrali kako znamo, bili smo u podređenom položaju, no specijalizirali smo se za “penale”.
U četvrtfinalu protiv ekipe Cammeo Big Bang Team bilo je 3:2, u polufinalu su dobili sedmercima Juicy Marasku 9:8… Božinović je, osim tri gola iz igre, zabijao i “penale”.
- Namjestio sam glavu, spreman sam fizički i psihički, “penali” mi ove godine stvarno idu. Nisam računao koliki mi je rekord, na Kutiji sam pogodio sedam u nizu. Nema tajne, miksam, gledam golmana i čekam ga… Razmišljali smo Ćorluka i ja tko će uzeti glavnu rolu jer on isto ima savršen udarac, kazao je da ja budem taj ovaj put.
Premijerno je pobjednik, ali Božinoviću Kutija puno znači.
- Bio sam jednom u finalu, jednom u polufinalu, dvaput u četvrtfinalu. Prije sam igrao za prijatelje iz Zagreba Lolu i Šošu, dogodine bih opet trebao za njih, jer odlučili su ponovno složiti jaku momčad. Rekli su mi momci: “Ti si svoje napravio za nas, sad njima daj ruke”. Pokušat ću opet osvojiti.
Nastavit će dalje
Kako je krenula ova lijepa priča puna emocija?
- Keta je bio moj poznanik, a prijatelj momaka iz Mostara. Na jednom dočeku nove godine odlučili su napraviti ekipu njemu u čast, nisu željeli dopustiti da ga se zaboravi. Od tada igraju Božićni turnir u Mostaru i Kutiju šibica. Rekli su da će nastaviti dalje. Pitali su da im se pridružim i pomognem, jer to im je bila druga Kutija. Na prve dvije utakmice došao sam avionom iz Njemačke, te se vratio gore na treninge. S vremenom su stigli Ivanković, Ćorluka, jedan po jedan i na kraju smo složili dobru klapu.
U prva dva kola na vratima je bio srpski reprezentativac Aksentijević… - On je među pet u svijetu, igra u Njemačkoj, ali ozlijedio se i razbolio. Čolak je bio pričuva, a onda nas je spasio i ispao junak.
Božinović je iz Vrlike, odrastao u Splitu, igra za Weilimdorf kraj Stuttgarta s kojim je futsal prvak Njemačke.
- Aktualni smo prvaci, a trenutačno smo 3. u Bundesligi, ali jedni smo od kandiata za naslov. Najveći protivnik će nam vjerojatno biti vodeći Stuttgarter u kojem igra Josip Sesar, moj suigrač s Kutije. Iako mislim da bismo mogli osvojiti…
Jača je ekipa bila na Kutiji nego u njemačkoj ligi…
- Ha, ha, nije baš tako, ali zamalo. Četvorica smo iz ove momčadi profesionalci. Što to znači? Sedam treninga tjedno i obveze kao što ih imaju svi profesionalci. Dobro nam je, da nije ne bismo bili tamo. Sviđa mi se život i liga, ne mogu se buniti.
Jeste li od nagrade 60.000 kuna pokrili troškove.
- Jesam, kako ne. Novac je najmanji problem, bitno je da smo osvojili Kutiju jer to nije lako. S time se malo tko može pohvatili, a potovo u čast Kete. Šteta bi bila da smo stali u finalu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....