Dinamo se uključio u priču o spašavanju Cibone, Modri su najavili kako neće inzistirati na vraćanju duga koji košarkaški velikan ima prema njima. Prema nekim informacijama aktualni dug, a bio je prije i višestruko veći, iznosi nešto ispod milijun kuna. Znači, uspije li projekt spašavanja Cibone, stane li klub iz Draženovog doma na svoje noge i ponovno prodiše, Dinamo neće tražiti povrat tog novca u gotovini.
A hoće li maksimirski klub potpuno oprostiti dug ili će taj novac biti 'ugrađen' u neke Cibonine dionice ili slično, to će, dakako, ovisiti o modelu upravljanja, planovima i vizijama Cibonina daljnjeg poslovanja. Bitno je, u ovom trenutku, da Dinamo kao vjerovnik neće biti uteg na Ciboninim plećima, bitno je da se Cibona spasi, a poslije 'lako ćemo'.
Podsjetimo, nije Cibona ni prvi ni jedini klub kojemu je Dinamo pomogao, svojedobno su Modri 'pogurali' i Vaterpolski klub Mladost, financiraju i danas ŽNK Dinamo, svojedobno su bili partneri i Atletskom klubu Dinamo. Nemali je broj i primjera kad je Dinamo kupovao igrače od drugih nogometnih klubova u Hrvatskoj, iako mu ti igrači nisu bili baš presudni, ali su tim transferima Modri punili prazne blagajne tih klubova i spašavali ih bankrota. Da ne govorimo o pomoći u sportskoj opremi i infrastuktruri, tu je pomoć teško i izmjeriti.
Tijekom izlaganja Ace Petrovića u ponedjeljak spomenuta je i moguća buduća uska suradnja Dinama i Cibone. No, iako se često i kroz povijest maštalo i spominjalo nakakvu fuziju dva kluba, gdje bi Dinamo i Cibona bili, poput Reala ili Barcelone, činili svojevrsno sportsko društvo, zasad takav priča nije na obzoru, nitko o njoj ozbiljno ne razmišlja. Uostalom, teško je o tome i misliti kad se ne zna kako će izgledati Cibonina upravljačka struktura i tko će uopće odlučivati o takvim stvarima.
No, ono što bismo u bliskoj budućnost mogli vidjeti, ako uspije ova spasilačka akcija pod Tornjem, jest suradnja Dinama i Cibone oko nekih zajedničkih projekata, marketinške akcije. Recimo, zašto ne nuditi kupnju godišnjih ulaznica s kojima bi se moglo na utakmice oba zagrebačka simbola, potom neke humanitarne akcije, razni eventi, zajednički suveniri, možda i sponzori... Ili, eh, kako djeluje nestvarno, jednog dana Cibona u Euroligi zaigra na punom Maksimiru. Novom Maksimiru, naravno. To bi bio vrhunac, zasad samo ipak otišli predaleko.