Kao i uvijek, raznoliki ljudi, posebno oni kojima je Dinamo blizak, gledaju na ovu, prvu europsku epizodu. Ima onih koji će zabrinuto okretati glavom i istaknuti kako se Dinamo previše mučio protiv poluamatera, ima i onih drugih, koji su samo “upisali recku” u svojim arhivima uz opasku “rutinski prolazak, bez previše stresa, običan dan u uredu”.
Tako je to svake godine kad je Dinamo, a i ne samo Dinamo, u pitanju, sjećamo se i lani sivih primisli nakon Ferencvarosa, pa i nakon Flore, a na kraju najljepših sjećanja iz najuspješnije sezone u (bližoj) povijesti. Ništa Valur nije rekao o ovom Dinamu, što bi se moglo uzeti kao “generalni zaključak”, prerano je još za ikakve zaključke.
Međutim, neke detalje ipak ćemo izdvojiti. Zanimljivost je da je u utakmicu koju je išao dobiti i u kojoj je računao sa svim svojim najboljim ljudima trenutno (izuzev Livakovića) Krznar krenuo sa samo jednim igračem koji nije bio dio prošlosezonske bajke. Ne, nije Zagorac, on je bio dio lanjske momčadi, mislimo na Francoisa Moubandjea. Taj je igrač i dalje enigma u Dinamu.
Opet, ne treba suditi nakon jedne utakmice, bio je ranije i ozlijeđen te i to treba uzeti u obzir uza sve ostale “olakotne okolnosti”, ali donedavni švicarski reprezentativac zasad ničime nije impresionirao. Ničime nije pokazao da je on “taj”. Protiv slabašnog Valura tek je jednom probio bok i nešto opasnije ubacio u šesnaesterac, a nije ni u obrani djelovao presigurno, znali su ga Islanđani dočekati na krivoj nozi. Niti govorom tijela ne odaje neku osobitu glad, ili entuzijazam i motiv...
Više od 500.000 eura
S druge strane, Moubandjeov CV mnogo je jači od prezentacija u Dinamu, igrao je više od 100 utakmica u Ligue 1, ima 21 nastup za jaku Švicarsku, lani je odigrao vrlo dobru sezonu u turskom Alanyasporu. Hoće li se ikad te performanse poklopiti s izdanjima u Dinamu? Problem je i što Moubandje ima visok ugovor, svota prelazi 500 tisuća eura godišnje. Malo je klubova koji bi pristali plaćati toliki iznos ako ode na posudbu, a za otkup ugovora još je manje zainteresiranih, jer u Dinamu se nema čime pohvaliti.
Zato su se u Dinamu odlučili dati mu šansu, kontinuitet i status prve opcije na lijevom boku, ako su mu već dali toliku plaću, onda je bolje da igra!? Između ostaloga i zbog toga propala je ideja o povratku Marina Leovca u prvu momčad. Uz Daniela Štefulja i “rješenje u nuždi” Bartola Franjića. Jer, otpisan je, podsjetimo, i Marijan Čabraja. Puno, puno više mora donijeti Moubandje da bi zadržao i opravdao povjerenje i dokazao da su ga dvije godine nepravedno gurali u stranu.
Jednog igrača istaknut ćemo kao pozitivan primjer. To je Lirim Kastrati. Nije igrao od prve minute ni u jednoj utakmici protiv Valura, ali je u obje donio dodatnu energiju i učinkovitost, na Islandu je, kao i u Maksimiru, asistirao. U prvom susretu Ademiju za 3:0, u uzvratu Oršiću za 0:2. Ono što je očito jest tehnički napredak kod Kastratija, primijetili smo pomak već na pripremama, ali sad izgleda da nije bio sam bljesak.
Kastrati je, vidljivo je, dodatno radio na tom segmentu igre, brzina i snaga ionako nikad nisu bile upitne. Nastavi li tako, bude li ozbiljan i uporan, Kastrati bi mogao biti sasvim novo oružje u igri i sasvim ozbiljno bi mogao “napasti prvih 11”.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....